Danas je bič nepismenosti relevantan za brojna društva širom svijeta, usprkos najznačajnijim ikad pokušajima suzbijanja tog problema. Globalne stope nepismenosti još uvijek su značajne, pa se tako izvještava da više od 780 milijuna odraslih širom svijeta ne zna čitati. Nadalje, preko 60 milijuna djece ne ide u školu, dok mnoga djeca ili pohađaju neredevito ili na kraju napuštaju školu.

Evolucija dnevnog reda

Kroz povijest svijeta pismenost i pristup čitanju imali su ključnu ulogu u vezi s intelektualnim razvojem čovječanstva. Gutenbergov izum tiskarskog stroja pokrenuo je prosvjetiteljsku revoluciju nastojeći angažirati javnost. S punim pravom, Katolička enciklopedija priznala je Gutenbergov izum kao "neusporedivo značajan kulturni utjecaj u kršćanskoj eri".

S početkom reformacije Martina Luthera i prijevoda Biblije na narodne jezike, pismenost je predstavljala glavni način provedbe u oblikovanju razmišljanja pojedinca u srednjem vijeku i u renesansnoj Europi - kako u pogledu vjerskog, tako i svjetovnog života. Sveukupno, brojne revolucionarne inovacije i utjecaj Reformacije omogućili su društvu da pređe prag nove komunikacijske ere, a znanje se počelo širiti izvan dotadašnjih granica i ograničenja.

Posljedice Lutherove revolucije i pojava pokretnih tiskarskih vrstih strojeva ne samo da su doveli u pitanje sveobuhvatnu moć političkih i vjerskih institucija, već su poljuljali i monopol pismenih elita. Ispostavilo se da je rano pojavljivanje srednje klase još jedan rezultat povećanja pismenosti među europskim stanovništvom. Pismenost se počela udaljavati od toga da se očituje kao isključiva klasna privilegija, dok su obvezno školovanje i obrazovanje, ovisno o tekstu, pretvorili čitanje u jedan od glavnih pokazatelja koji bi mogao ukazati na potencijal pojedinca da doprinese društvu.

Dakle, sposobnost čitanja i obrade informacija označila je val strahovitih društvenih i ekonomskih transformacija, što ne samo da je rezultiralo potpunom promjenom bivših društvenih hijerarhija i klasnih podjela, već je dovelo i do uspona tiskanog kapitalizma. Neki su intelektualci, uključujući Benedikta Andersona, iznijeli još odvažnije prijedloge tvrdeći da su masovno čitanje i povećanje stope pismenosti na narodnim jezicima potaknuli procese izgradnje nacije i na kraju učinili nastanak nacionalnih država vjerojatnijim.

U međuvremenu je nepismenost također predstavljala ključnu socijalnu i ekonomsku kategoriju. Amartya Sen, na primjer, ponudio je pogled na nepismenost kao na "glavno obilježje nedostatka sposobnosti i socijalne nepravde". Razvojne studije u literaturi su uglavnom potvrdile snažnu korelaciju između pismenosti i drugih elemenata blagostanja, uključujući prihod, uključivanje ženske radne snage i zdravlje.

Preciznije, brojna istraživanja pokazuju da ljudi s nižom razinom pismenosti imaju ograničeniji pristup određenim poslovima. U međuvremenu, analitičari kažu da prognoze zapošljavanja za sljedeća dva desetljeća predviđaju sve veću potražnju za visokokvalificiranim stručnjacima u većini područja koja su trenutno prisutna na tržištu rada. Neki pismenost smatraju pokazateljem budućeg uspjeha i dobrobiti mladih.

Suvremeno doba

S početkom 21. stoljeća pojam pismenosti počeo je prolaziti kroz transformaciju. Pojava digitalnih tehnologija i promjena tržišta rada iznijeli su novi društveni imperativ, povezan sa stjecanjem dubljih znanja iz financijske, medijske i kulturne pismenosti. Sada se čini da je sposobnost korištenja različitih vještina poput investiranja, dekodiranja medijskih poruka ili aktivnog sudjelovanja u određenoj kulturi neizbježna kako bi se učinkovito funkcioniralo kao pojedinac u trenutnom brzom okruženju.

Međutim, za Rome se čini da je prilagođavanje izazovima koje postavlja suvremeno doba često prilično teško. Da ne govorimo o financijskoj i medijskoj pismenosti, postotak Roma koji su sposobni čitati i pisati i dalje je izuzetno nizak, taj postotak je u Grčkoj dosegao samo 50%, u Portugalu 35%, u Rumunjskoj 31% i u Francuskoj 25% (FRA, 2014). U Velikoj Britaniji se 'Gypsi', 'Putnici' i Romi imaju najvišu stopu nepismenosti u usporedbi s bilo koji drugi nacionalni skupinama.

Međunarodni dan pismenosti je temeljni datum kako bismo slavili važnost naše sposobnosti čitanja i obrade informacija. Ali, za Rome je to možda samo još jedan datum za razmišljanje o tome kako pobjeći od prokletstva nepismenosti i njegovih katastrofalnih posljedica.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zagreb, Sept. 8 – In November 1965, UNESCO declared September 8th as the day to observe International Literacy Day. Having introduced the holiday to the public, the organization decided to back the initiative to promote literacy throughout the world with the primary goal being «…to remind the international community of the importance of literacy for individuals, communities and societies, and the need for intensified efforts towards more literate societies».

Today the scourge of illiteracy is relevant to numerous societies across the world, notwithstanding unprecedented attempts to counter the issue. The global illiteracy rates as yet remain considerable: it is thus reported that more than 780 million adults around the world cannot read. Furthermore, over 60 million children stay out-of-school, while many either attend school irregularly or eventually drop out.

Evolution of the Agenda

Throughout the world’s history, literacy and access to reading played a pivotal role with regard to the intellectual development of humankind. Gutenberg’s invention of printing press offered an enlightenment revolution while aiming to engage the public. Quite rightfully, the Catholic Encyclopedia acknowledged Gutenberg’s invention as the one having a «practically unparalleled cultural impact in the Christian era».

With the beginning of Martin Luther’s Reformation and the Bible being translated to vernacular languages, literacy constituted the main implement in shaping an individual’s mindset in the Middle Ages and in Renaissance Europe – both in terms of religious and secular life.  Altogether, the constellation of revolutionary innovations and impact of the Reformation had made it possible for the society to step over a threshold of a new communication era with knowledge starting to spread beyond former boundaries and limitations.

The aftermath of Luther’s Revolution and the arrival of movable type printing not only challenged the overarching power of political and religious institutions but also shook the monopoly of literate elites. The early emergence of the middle class turned out to be yet another result of the increase in literacy among the European population. Literacy began to move away from manifesting itself as an exclusively class privilege, while compulsory schooling and text-dependent education had shaped reading as one of the main indicators pointing to an individual’s potential to contribute to a society.

An ability to read and process information thus marked a wave of tremendous social and economic transformations, not only resulting in the rearrangement of the former social hierarchies but also leading to the rise of printed capitalism. Some intellectuals, including Benedict Anderson, came up with even more audacious suggestions by asserting that mass reading and an increase in the literacy rate in vernacular languages boosted the processes of nation-building and eventually made the emergence of nation-states more likely.

In the meantime, illiteracy also constituted a key social and economic category. Amartya Sen, for instance, offered a glance at illiteracy as at «a focal feature of capability deprivation and social injustice». The development studies literature, in turn, confirmed a strong correlation between literacy and other elements of wellbeing, including income, women’s labor-force participation and health.

More specifically, ample research findings prove that people with lower levels of literacy are expected to have more limited access to certain jobs. In the meantime, analysts say that the employment forecasts for the next two decades predict a growing demand for high-skilled professionals in most areas, currently present in the labor market. Some regard literacy as an indicator of the future success and well-being of youth. 

The Modern Shift

With the beginning of the 21st century, the notion of literacy started coming through a transformation. The advent of digital technologies and changing labor markets put forward a new social imperative linked with acquiring more profound knowledge in financial, media and cultural literacy. An ability to use various skills such as investing, decoding media messages or participating fluently in a given culture now seems inevitable in order to function effectively as an individual in the current fast-moving environment.

For Roma people, though, adapting to challenges, arriving with the digital revolution and new technologies, often appears to be quite difficult. Not speaking about financial and media literacy, the percentage of the Roma population, able to read and write remains extremely low while reaching only 50 % in Greece, 35 % in Portugal, 31 % in Romania, and 25 % in France (FRA, 2014). In Great Britain, Gypsies, Travellers and Roma are distinguished with the highest rates of illiteracy compared to any other ethnic group.

The International Literacy Day is arguably a fundamental date to honor the importance of our ability to read and process information. But, for Roma, perhaps, it’s just another date to contemplate how to escape from the curse of illiteracy and its disastrous repercussions.