21. ožujka obilježava se Svjetski dan borbe protiv rasizma. Dok se prisećamo raznih oblika rasizma kroz povijest diljem svijeta, ne treba zaboraviti da nastojanja za uklanjanje svih oblika rasizma traju i dalje s većim ili manjim uspjehom.
Rasizam se teorija odnosno ideologija po kojoj su neke rase superiornije odnosno više vrijedne, a neke rase inferiornije odnosno manje vrijedne. Kao posljedica prihvaćanja rasističkih ideologija veliki broj ljudi kroz povijest trpio je brojne oblike rasne diskriminacije koji su u svojoj najstrašnijoj formi uključivali i genocid odnosno istrjebljenje cijelih naroda.
Rasizam je kroz povijest poprimao razne oblike, nekada svakodnevne, nekada institucionalne. Primjer institucionalne rasne diskriminacije je Južna Afrika, gdje je tokom druge polovice dvadesetog stoljeća bila provođena politika apartheida. Za vrijeme demonstracija protiv apartheida u Sharpvilleu 21. ožujka 1960. godine južnoafrička policija otvorila je vatru na demonstrante, ubivši pri tom 69 ljudi, od toga osam žena i desetoro djece.
U znak sjećanja na masakr u Sharpvilleu Opća skupština Ujedinjenih naroda je 1966. godine proglasili 21. ožujak međunarodnim Danom borbe protiv rasizma, od kada se on obilježava diljem svijeta.
Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je 21. prosinca 1965. godine međunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije koja je stupila na snagu 4. siječnja 1969. godine. Konvenciju je 1992. godine prihvatila i Republika Hrvatska. Provođenje ove Konvencije Ujedinjenih naroda prati posebni Odbor za uklanjanje rasne diskriminacije (CERD).
Institucionalni rasizam, doveden do krajnjih posljedica, provodio se u nacističkoj Njemačkoj. Nirnberškim zakonima donijetim u rujnu 1935. godine dat je pravni legitimitet za progon onih koji su od strane nacista definirani „nearijevcima“. To se prije svega odnosilo na Židove i Rome, ali i na sve druge ''nearijevce''. Tim zakonima zabranjeno je ''nearijevcima'' da obavljaju poslove u državnim i javnim službama, stupaju u bračne i spolne odnose sa „arijevcima“, sudjelovanje u kulturi i sportu i drugo.
Manje od tri tjedna po svom proglašenju, Nezavisna Država Hrvatska je 30. travnja 1941. godine, donijela rasne zakonske odredbe, odnosno Zakonsku odredbu o državljanstvu, Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i Zakonsku odredbu o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda, te Zakonsku odredbu o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda nešto kasnije. Ove odredbe bile su formalno uporište za istrebljenje Židova i Roma tokom Drugog svjetskog rata na području NDH. Provodeći ove zakone, ali i djelujući izvan formalnih okvira NDH je počinila genocid nad Srbima, Romima i Židovima koristeći pri tom najstrašnije metode nasilja i masovna ubojstva pripadnika stradalničkih naroda u ustaškim koncentracijskim logorima od kojih je najstrašniji, po razmjerima zločina, bio ustaški koncentracijski logor Jasenovac.
Romi su jedina etnička odnosno nacionalna manjina priznata u Republici Hrvatskoj koja pripada drugoj rasi što diskriminaciju Roma uz etničku odnosno nacionalnu čini i rasnom diskriminacijom.
Osim Roma, rasno motiviranim napadima su sve češće izloženi migranti sa bliskog istoka koji potražuju azil u Hrvatskoj, a u proteklom razdoblju zabilježeni su i pojedinačni napadi na osobe drugih rasa na području Republike Hrvatske.
Republika Hrvatska donijela je Zakon o suzbijanju diskriminacije s ciljem, pored ostalog, ''zaštite od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože''. Zakonom je određeno kako će središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije biti pučki pravobranitelj Republike Hrvatske.
Ipak, treba imati u vidu da rasna diskriminacija ne uključuje samo fizičke napade već i svako odnošenje prema drugoj osobi sa manje poštovanja zbog boje kože. Takvim situacijama Romi su gotovo svakodnevno izloženi, a ovakav tretman dugoročno može imati jednako pogubne poslijedice kao i fizičko maltretiranje.
Poseban oblik rasne netrpeljivosti prema Romima naziva se i anticiganizam. Prema definiciji tijela Vijeća Europe - Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), iz 2011. godine, anticiganizam je specifična forma rasizma, ideologija koja je zasnovana na rasnoj superiornosti, forma dehumanizirajućeg i institucionalnog rasizma stvarana historijskom diskriminacijom, koja se, pored ostalog, izražava nasiljem, govorom mržnje, eksploatacijom, stigmatizacijom i najeklatantnijom vrstom diskriminacije Roma.
Obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv rasizma ove godine tematski je posvećeno promociji tolerancije, inkluzije, jedinstva i različitosti u borbi protiv rasizma.