Tijekom 18. i početkom 19. stoljeća mučenje je u svojim zakonima počelo zabranjivati većina europskih država. Kraljevina Švedska bila je prva država koja je zakonom potvrđenim 1734. godine zabranila mučenje, premda je još uvijek bilo dopušteno za određene zločine. U potpunosti je zabranila mučenje 1822. godine. Prva država koja je potpuno zabranila mučenje bila je Kraljevina Pruska 1754. godine. Još jedan od razloga koji je potaknuo zabrane mučenja u europskim državama bilo je doba prosvjetiteljstva koje je sa svojim liberalnim idejama bilo u suprotnosti s idejama koje su vladale tijekom srednjeg vijeka.

Većina ljudi koji se nađu pod kontrolom oružanih snaga mogla bi biti podvrgnuta mučenju. Međutim, uobičajenije je da su pojedini ljudi izloženiji tim vrstama zlostavljanja od ostalih. Ako osoba pripada nižoj klasi, ako je siromašna ili je dio grupe koja je podvrgnuta diskriminaciji, veće su šanse da će biti podvrgnut mučenju i ponižavanju. Ove skupine mogu biti izloženije diskriminaciji zbog svoje političke ideologije, etničke pripadnosti, seksualnosti, religije ili nacionalnosti. Manjine svih vrsta izloženije su takvom zlostavljanju. Prema Amnesty Internationalu, žene su najčešće žrtve seksualnog nasilja i mučenja.

Prema Konvenciji protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, „izraz „mučenje“ označava svaki akt kojim se jednoj osobi namjerno nanosi bol ili teška tjelesna ili duševna patnja da bi se od te osobe ili neke treće osobe dobile obavijesti ili priznanja, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo što ga je ona ili neka treća osoba počinila ili za čije je izvršenje osumnjičena, da bi se ta osoba zastrašila ili da bi se na nju izvršio pritisak, ili zbog bilo kojeg drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, ako ta bol ili te patnje nanosi službena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu ili na njezin poticaj ili s njezinim izričitim ili prećutnim pristankom. Taj se izraz ne odnosi na bol ili patnje koje su posljedica isključivo zakonskih sankcija, neodvojivih od tih sankcija, ili koje te sankcije uzrokuju.“

Romi, kao manjina koja je mnogo puta bila progonjena i zbog toga ranjiva, često je trpila mučenje. Dokumentom „REAL ORDER“ Fernando VI je pokušao spriječiti da se ova manjina dalje širi unutar Španjolske, zatočivši tako više od 9.000 Roma, zatvorivši ih i razdvojivši žene i muškarce da se ne bi razmnožavali. I ne samo to, već su bili prisiljeni i na robovski rad, nezdrave uvjete i mnoge druge grozne okolnosti.

U novije vrijeme, tijekom 20. stoljeća, romsko stanovništvo je proganjano i mučeno kao nikada do sada kroz povijest, posebice u koncentracijskim logorima koje je uspostavila nacistička Njemačka i njiezini saveznici, kao što je NDH. Romi su se obično koristili za eksperimente nad ljudima svih vrsta. Od srpnja 1944. do rujna 1944. u koncentracijskom logoru Dachau vršeni su eksperimenti kako bi se proučavali različiti postupci za dobivanje pitke vode iz morske vode. Tako je u jednom trenutku skupina od oko 90 Roma uskraćena za hranu te nije dobila ništa osim morske vode od strane dr. Hansa Eppingera, što je izazvalo teške posljedice. Bili su toliko dehidrirani da su ih drugi promatrali kako ližu svježe oprane podove u pokušaju da dođu do malo pitke vode.

Mnogi eksperimenti u vezi sa sterilizacijom također su provođeni nad Romima. Od ožujka 1941. do siječnja 1945. dr. Carl Clauberg je provodio eksperimente sterilizacije u Auschwitzu, Ravensbrücku i drugim logorima. Svrha ovih eksperimenata bila je razviti metodu sterilizacije koja će biti prikladna za sterilizaciju milijuna ljudi uz minimalno vrijeme i trud. Ciljana skupina za sterilizaciju bili su Židovi i Romi.

No ako mislimo da je ovo nešto što je završilo s Drugim svjetskim ratom, griješimo. Od tada su se zbili mnogi događaji u kojima su ljudi mučeni. Razvijeno je međunarodno kazneno pravo kako bi se zaustavila ili barem pokušala umanjiti još uvijek prisutne zloupotrebe i kršenja ljudskih prava. Vrhunac ovog zakonodavnog razvoja bilo je stvaranje Međunarodnog kaznenog suda (ICC) – međuvladina organizacija i međunarodni sud koji je nadležan za suđenje pojedinacima za međunarodne zločine genocida, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine agresije. Ali prije njegovog stvaranja trebalo je stvoriti dva „ad hoc“ suda kako bi se pokušala primjeniti pravda u dva sukoba koja su se dogodila tijekom 20. stoljeća: Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni kazneni sud za Ruandu.

Pripadnici vojnih diktatura u Latinskoj Americi su svakodnevno mučili svoje zatočenike kako bi pribavili podatke o svima koji su s njima povezani. Čak i u 21. stoljeću mučenje još uvijek nije iskorijenjeno, što vidimo u ranim fazama rata u Iraku kada su vojska Sjedinjenih Država i Središnja obavještajna agencija (CIA) počinili niz kršenja ljudskih prava nad zatočenicima u zatvoru Abu Ghraib u Iraku. Ta kršenja sastojala su se od fizičkog i seksualnog zlostavljanja, silovanja, sodomije i ubojstava. Ova zlostavljanja postala su poznata objavom fotografija zlostavljanja u travnju 2004. godine od strane CBS News. Štoviše, većini odgovornih za ta zlostavljanja izrečene su osude vrlo blage u odnosu na zločine koji su počinili. Na primjer, najstroža kazna izrečena je specijalistu Charlesu Graneru. Dana 14. siječnja 2005. proglašen je krivim za sudjelovanje u zavjeri čiji cilj je bio zlostavljanje zatočenika, propuste u zaštiti zatočenika od zlostavljanja, okrutnosti i maltretiranja, kao i za optužbe za napad, nepristojnost, preljub i ometanje pravde. Dana 5. siječnja 2005., osuđen je na 10 godina zatvora, nečasno je otpušten iz vojske i degradiran je u čin običnog vojnika. Međutim Graner je uvjetno pušten iz američkog vojnog zatvora Fort Leavenworth 6. kolovoza 2011. nakon što je odslužio šest i pol godina. Mnogi drugi su dobili degradacije, novčane kazne ili otpust.

Mučenje nikada ne bi trebalo biti opravdano i uvijek predstavlja kršenje ljudskih prava. Upotrebu mučenja u bilo kojem obliku uvijek treba osuđivati i svaka država koja ga primjenjuje ili tolerira može se smatrati nedemokratskim. Mučenje kao institucija uništava vladavinu zakona i bilo koji kazneni sustav, ostavljajući nas sve ranjivijima pred onima na vlasti.

 

 

The United Nations International Day in Support of Victims of Torture – 26 June is an international observance held annually on 26 June to speak out against the crime of torture and to honour and support victims and survivors throughout the world. The day was selected by the United Nations General Assembly for two reasons. First, on 26 June 1945, the United Nations Charter was signed during the midst of World War II – the first international instrument obliging UN members to respect and promote human rights. Second, 26 June 1987 was when the United Nations Convention against Torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment came into effect.

Torture started to be abolished during the XVIII century and at the beginning of XIX century by most of European states in their penalty law. The Kingdom of Sweden was the first State to abolish torture by a law sanctioned in 1734, but it was still allowed for certain crimes. The Kingdom of Sweden abolished it completely in 1822. The first State to completely abolish torture was the Kingdom of Prussia in 1754. Another of the reasons that encouraged the abolition of torture in European states was the Age of Englightmeent with its liberal ideas in contrast with the ideas that ruled during the Middle Age.

Most people under armed force’s custody could be subject of torture. However, it is more common for certain people to be more vulnerable to these kinds of abuses than others. If the person belongs to a lower class, if the person is poor or is part of a group submitted to discrimination, there is a bigger chance of him or her to be submitted to torture and humiliating treatments. These groups submitted to discrimination could be because of their political ideology, ethnicity, sexuality, religion or nationality. Minorities of all kind are vulnerable to these abuses. Women, according to International Amnesty, tend to be subjects of sexual violence and torture.

According to the Convention against Torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment, “the term "torture" means any act by which severe pain or suffering, whether physical or mental, is intentionally inflicted on a person for such purposes as obtaining from him or a third person information or a confession, punishing him for an act he or a third person has committed or is suspected of having committed, or intimidating or coercing him or a third person, or for any reason based on discrimination of any kind, when such pain or suffering is inflicted by or at the instigation of or with the consent or acquiescence of a public official or other person acting in an official capacity. It does not include pain or suffering arising only from, inherent in or incidental to lawful sanctions”

Roma people, as a minority that has many times been persecuted and therefore vulnerable, are no strangers to torture. Through a Real Order, Fernando VI tried to stop this minority to grow inside of Spain by detaining over 9.000 Roma people, locking them up and separating them by gender in order for them not to reproduce. Not only that, but they were also forced in slave labor, torture, unhealthy conditions and many other horrible circumstances.

More recently, during the XX century, Roma population has been persecuted and tortured as never before throughout history, especially in concentration camps set up by Nazi Germany and its allies, such as the Usasha state.  Roma were usually used for all kinds of human experimentation. From July 1944 to September 1944, experiments were conducted at the Dachau concentration camp to study various methods of making seawater drinkable. At one point, a group of roughly 90 Roma were deprived of food and given nothing but seawater to drink by Dr. Hans Eppinger, leaving them gravely injured. They were so dehydrated that others observed them licking freshly mopped floors in an attempt to get drinkable water.

Many experiments regarding sterilization were also done on them. From about March 1941 to about January 1945, sterilization experiments were conducted at Auschwitz, Ravensbrück, and other concentration camps by Carl Clauberg, M.D.. The purpose of these experiments was to develop a method of sterilization, which would be suitable for sterilizing millions of people with a minimum of time and effort. The targets for sterilization included Jewish and Roma populations.

But if we think that this is something that finished with WW2, we are wrong. There have been many events in which torture took place since then. There has been a development of International Criminal Law in order to stop or at least try to reduce the abuses and violations of human rights which still nowadays take place. The peak of this legislative development was the creation of the International Criminal Court (ICC) is an intergovernmental organization and international tribunal, which has jurisdiction to prosecute individuals for the international crimes of genocide, crimes against humanity, war crimes, and the crime of aggression. But before its creation two ‘’ad hoc’’ Tribunals had to be created in order to try to bring some justice in two conflicts that took place during the XX century: International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia and International Criminal Tribunal for Rwanda.

Military dictatorships in Latin America have used torture as an everyday task on their detainees in order to obtain information about anyone linked to them.  Even during this century torture is not yet eradicated, as in the early stages of the Iraq War, United States Army and Central Intelligence Agency personnel committed a series of human rights violations against detainees in the Abu Ghraib prison in Iraq. These violations consisted in physical and sexual abuse, torture, rape, sodomy, and murder. The abuses came to public attention with the publication of photographs of the abuse by CBS News in April 2004. Not only that but most of the responsible ones for these abuses have got sentences really low compared to the crimes they have commited. Just to have an idea, the most strict sentence was imposed on Specialist Charles Graner. He was found guilty on January 14, 2005, of conspiracy to maltreat detainees, failing to protect detainees from abuse, cruelty, and maltreatment, as well as charges of assault, indecency, adultery, and obstruction of justice. On January 15, 2005, he was sentenced to 10 years in prison, dishonorable discharge, and reduction in rank to private, however Graner was paroled from the U.S. military's Fort Leavenworth prison on August 6, 2011, after serving six-and-a-half years. Many other just got demotions, fines or discharge.

Torture should never be justified and it always constitutes a violation of human rights. The use of torture in any form should always be condemned and any state who applies it or tolerates it could be considered as anti-democratic. Torture as an institution destroys the rule of law and any penalty system, leaving us all vulnerable to the ones in power.