Europski sud za ljudska prava (ESLJP) je međunarodni sud sa sjedištem u Strasbourgu u Francuskoj. Sud primjenjuje Europsku konvenciju o ljudskim pravima koju je ratificiralo 47 država članica Vijeća Europe. Njegova je zadaća osigurati da države potpisnice poštuju prava i jamstva utvrđena Konvencijom. Sud to čini razmatranjem tužbi koje podnose pojedinci ili, ponekad, države. Suci zasjedaju u osobnom svojstvu i ne predstavljaju nijednu državu.

Predmet Oršuš i drugi protiv Hrvatske pokrenut je 2002. godine kada je petnaestoro Roma koji su pohađali osnovnu školu u naseljima Macinec i Podutren podnijelo tužbu Općinskom sudu u Čakovcu. S obzirom na činjenicu da su kao školska djeca tužitelji povremeno pohađali nastavu u razredima u kojima su bili samo romski učenici, tvrdili su da je nastava organizirana u tim razredima imala značajno smanjeni sadržaj i opseg u odnosu na redovni nastavni program. Podnositelji zahtjeva tvrdili su da su zbog opisane situacije bili žrtve rasne diskriminacije i da im je povrijeđeno pravo na obrazovanje, kao i pravo na zaštitu od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja.

Nakon što su Općinski sud u Čakovcu, Županijski sud u Čakovcu, a kasnije i Ustavni sud Republike Hrvatske odbili tužbu, tužitelji su obratili Europskom sudu za ljudska prava.

Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava presudilo je 16. ožujka 2010. godine da je segregacija djece u isključivo romske razrede diskriminirajuća i da hrvatske vlasti nisu uspjele dokazati Sudu da je raspodjela romske djece u takve razrede opravdana. Sud je istaknuo da su svi podnositelji zahtjeva napustili školu u dobi od 15 godina ne završiviši osnovno obrazovanje. Iako su socijalne službe bile obaviještene o tome da romski učenici napuštaju školovanje u tako visokoj stopi, nisu poduzele potrebne mjere za poboljšanje situacije.

Sud je također utvrdio da je petogodišnje razdoblje koje je trebalo Ustavnom sudu Republike Hrvatske da donese odluku o ovom predmetu bilo predugo uzimajući u obzir da je u pitanju bilo pravo djece na obrazovanje.

Predmet Oršuš i drugi protiv Hrvatske bila je treća značajna odluka koju je donio Europski sud i koja je pravno utvrdila diskriminaciju romskih učenika u obrazovanju. U slučaju D.H. i drugi protiv Češke Republike, koji je Europski sud razmatrao 2007. godine, osamnaest romskih učenika iz Ostrave bilo je smješteno u posebne škole za djecu s mentalnim poteškoćama nakon psihološkog pregleda u školi. Sud je priznao da je došlo do neizravne diskriminacije i istaknuo da Vlada Češke Republike nije uspjela pružiti objektivno i utemeljeno obrazloženje činjenice da je tako nesrazmjerni broj romske djece bio raspoređen u posebne škole.

U sličnom slučaju, poznatom kao Horváth i Kiss protiv Mađarske, upućenom Europskom sudu za ljudska prava 2011. godine, dvoje romske djece iz Mađarske tvrdilo je da im su krivo dijagnosticirane mentalne poteškoće na temelju njihovog nacionalnog porijekla i kao poslijedica su podnositelji zahtjeva bili raspoređeni u školu za djecu s mentalnim poteškoćama. Sud je 2013. godine donio presudu kojom je utvrdio slučaj neizravne diskriminacije i istaknuo je da su romska djeca u Mađarskoj bila godinama prekomjerno zastupljena u specijalnim školama zbog sustavno pogrešno dijagnosticiranih mentalnih poteškoća.

Iako je u jednom i drugom slučaju Europski sud zahtijevao od Češke i Mađarske da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi zaustavile diskriminaciju Roma u obrazovnom sustavu, postignut je slab napredak u ovom području. U mnogim slučajevima specijalnim školama je samo promijenjen naziv bez značajnih promjena u nastavnom planu, Romi se i dalje šalju u takve škole u nesrazmjernom broju, predstavnici obrazovnih institucija i dalje imaju pristrane stavove prema Romima.

Prema Pravnoj inicijativi Otvorenog društva, statistika Vlade Češke Republike pokazuje da se i nakon odluke Europskog suda gotovo 30% Roma raspodjeluje u preimenovane specijalne škole za razliku od samo 2% neromske djece. U datim okolnostima romska djeca nemaju gotovo nikakve šanse biti kasnije nastaviti obrazovanje u redovnim školama.

Što se tiče Hrvatske, odluka Europskog suda je u određenoj mjeri pomogla smanjiti broj razreda namjenjenih samo romskim učenicima i povećati kvalitetu nastave romske djece. Presuda je donesena u pravi trenutak jer je Hrvatska vodila pregovore o ulasku u EU i trebala je dokazati da njene politike poštuju standarde EU. U studenom 2012. godine Hrvatska je usvojila Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine. Strategija nije obuhvaćala samo područje obrazovanja već i zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb, zapošljavanje, stanovanje i druga područja.

Unatoč određenim poboljšanjima u obrazovanju i drugim sferama, otkako je Hrvatska konačno primljena u Europsku uniju, napredak u integraciji Roma u hrvatsko društvo se usporio. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH objavio je 2018. godine studiju “Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka“. Prema podacima predstavljenim u istraživanju, nastavu u razredima sa samo romskim učenicima na razini 12 županija pohađa petina romskih osnovnoškolaca (20,2 %). Najveći dio te grupe čine međimurski osnovnoškolci, od kojih 45% pohađa isključivo romske razrede (140 od 148 takvih slučajeva zabilježeno je u Međimurskoj županiji).

Unatoč tako lošoj statistici, Vlada RH uzdržava se poduzeti hitnije i odlučnije mjere kako bi spriječila segregaciju romske djece u obrazovanju i drugim sferama života. Iako je razdoblje utvrđeno u Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine prošlo, nova Nacionalna strategija još uvijek nije usvojena.

Jedno od pitanja koje također zahtijeva dublju analizu je ograničena mogućnost Europskog suda utjecaja na neizvršenje ili djelomično izvršenje svojih presuda. Iako činjenica da je 47 država potpisalo i ratificiralo Europsku konvenciju o ljudskim pravima podrazumijeva da se ove države obvezuju poštovati ​​odluke Suda, realnost je često drugačija. Slučaj Hrvatske odlično pokazuje kako stranke Konvencije imaju motivaciju za poboljšaje postojećih politika i programa koji se tiču ​​ranjivih skupina, poput Roma, samo ako za to imaju dovoljno jak poticaj.

Iako mehanizam nadzora nad izvršenjem presuda Europskog suda za ljudska prava nije savršen, činjenica da osoba čija su prava povrijeđena i čije su zahtjeve odbili domaći sudovi može uložiti žalbu i pobijediti na neovisnom sudu u tužbi protiv vlastite države, od presudnog je značaja.

Presuda koju je Europski sud donio u predmetu Oršuš i drugi protiv Hrvatske predstavljala je pravu prekretnicu, jer je utvrdila diskriminaciju u obrazovanju prema romskoj djeci u Hrvatskoj, pružajući snažan argument protiv onih koji još uvijek ne žele priznati činjenicu da se Romi u Hrvatskoj i dalje suočavaju s diskriminacijom. Presuda Europskog suda također je doprinijela pokretanju aktivnosti usmjerenih na poboljšanje socijalno-ekonomske situacije Roma u Hrvatskoj u to vrijeme.

Osim toga, presuda Europskog suda za ljudska prava pridala je težinu presudama protiv drugih država u Središnjoj i Jugoistočnoj Europi, koje i dalje provode segregaciju romske djece u obliku specijalnih škola i razreda namjenjenih samo romskim učenicima.

 

Anniversary of the ECHR judgment Oršuš and Others v. Croatia 

In 2010 the European Court of Human Rights ruled that segregation of Roma pupils in two primary schools in Međimurje county was discriminatory in nature. The decision of the Court was of historic significance to Roma living in Croatia as the fact of discriminatory practices in education towards Roma children in Croatia was for the first time recognized by the most respected international human rights court in the world. The ECHR verdict also contributed to launching activities aimed at improving the socio-economic situation of Roma in Croatia at that time.

The European Court of Human Rights (ECHR) is an International Court headquartered in Strasbourg, France. The Court applies the European Convention on Human Rights ratified by 47 member States of the Council of Europe. Its task is to ensure that States respect the rights and guarantees set out in the Convention. It does this by examining complaints lodged by individuals or, sometimes, by States. The Court’s judges sit in their individual capacity and do not represent any State.

The case Oršuš and Others v. Croatia started in 2002 when fifteen Roma who attended primary school in the villages of Macinec and Podutren applied to the Čakovec Municipal Court. Given the fact that as schoolchildren the applicants at times attended Roma-only classes, they claimed that the teaching organized in these classes was significantly reduced in volume and in scope compared to the regular curriculum. The applicants complained that the situation described was racially discriminating and violated their right to education as well as their right to freedom from inhuman and degrading treatment.

After the applicants' claim was successively rejected by Čakovec Municipal Court, Čakovec County Court, and later the Croatian Constitutional Court, they applied to the European Court of Human Rights (ECHR).

On 16 March 2010, the Grand Chamber of the European Court of Human Rights ruled that the segregation of children in Roma-only classes was discriminatory and that it had not been justified by the Croatian authorities. The Court pointed out that all the applicants left school at the age of 15 without completing their primary education. Though the social services were informed about such a high drop-out rate of Roma pupils they didn’t take the necessary measures to improve the situation.

The Court also held that the five-year period the Croatian Constitutional Court took to decide on the complainants’ case was excessive taking into account that the right of children to education was at stake.

The case Oršuš and Others v. Croatia was the third landmark decision taken by the ECHR, which legally confirmed the facts of discrimination in education towards Roma pupils. In the case, D.H. and Others v. the Czech Republic heard in the ECHR in 2007 eighteen Roma pupils living in the town of Ostrava were placed into special schools for children with mental disabilities based on the psychological examination by a headteacher. The Court acknowledged the case of indirect discrimination and pointed out that the Czech Government failed to give an objective and reasonable justification for the fact that such a disproportionate amount of Roma children were assigned to special schools.

In a similar case known as Horváth and Kiss v. Hungary filed with the ECHR in 2011, two Roma children from Hungary claimed that they had been misdiagnosed with mental disabilities on the basis of their ethnic origin and placed in a school for the mentally disabled. In 2013 the Court delivered its judgment finding a case of indirect discrimination and underlining that Roma children had been overrepresented in the past in special schools in Hungary due to the systematic misdiagnosis of mental disability.

Although in both cases the ECHR required the Czech Republic and Hungary to take appropriate measures in order to end the discrimination against Roma in the education system, little progress has been made to improve the situation. In many cases special schools have been just renamed without substantial changes in the curriculum, Roma continues to be assigned to these schools in disproportionate numbers, attitudes of educational authorities towards Roma continue to be biased.

According to the Open Society Justice Initiative, the Czech Republic Government statistics show that even after the decision of the ECHR nearly 30 percent of Roma continue to be placed in re-named "special schools," compared with only 2 percent of non-Roma without almost any chances to be later transferred to standard schools.

As far as Croatia is concerned, the decision of the ECHR to a certain extent helped to reduce the number of Roma-only classes and raise the quality of education of Roma children. The verdict was delivered at the right time as Croatia was about to join the EU and Croatia desperately needed to prove that its policies meet the standards of the EU. In November 2012 Croatia adopted the National Strategy for Roma Inclusion 2013-2020. The Strategy encompassed not just the field of education but also health-care, social welfare, employment, housing, and other fields.

Despite certain improvements in education and other spheres, after Croatia joined the EU in 2013, the progress in the integration of Roma into Croatian society has slowed down. In 2018, the Croatian Government Office for Human Rights and Rights of National Minorities published a study “Roma Inclusion in the Croatian Society - a Baseline Data Study”. According to the data presented in the study, at the County level, a fifth of the Roma primary school pupils (20.2%) in the 12 counties attended Roma-pupil-only classrooms. Primary school pupils from Međimurje county made up by far the largest share in that group, with 45% attending segregated Roma classrooms (140 of the 148 recorded cases are in Međimurje county).

In spite of such discouraging statistics, the Croatian Government is hesitant to take more urgent and decisive actions to eliminate the segregation of Roma children in education and other spheres of life. The period defined in the National Strategy for Roma Inclusion 2013-2020 has passed and the new strategy has not been adopted yet.

One of the issues that also require a deeper analysis is the Court's limited powers of influencing states’ non-implementation or partial implementation of its judgments. Though the fact that 47 states signed and ratified the European Convention on Human Rights implies that they undertake a commitment to comply with the decisions of the Court, the reality is not always consistent with these commitments. The case of Croatia perfectly shows that State parties to the Convention feel motivated to improve existing policies and programs concerning vulnerable groups such as Roma in case they have a sufficiently strong incentive to do so.

Although the mechanism for monitoring the implementation of ECHR judgments is far from being perfect, the fact that a person whose rights have been violated and whose claims have been rejected by domestic courts can lodge a complaint and win in the independent court against its own state is of great significance.

The judgment rendered by the ECHR in the case Oršuš and Others v. Croatia was a landmark decision as it confirmed the fact of discrimination in education towards Roma children in Croatia giving a strong argument against people who still refuse to recognize the fact that Roma still receives discriminatory treatment in Croatia. It also contributed to launching activities aimed at improving the socio-economic situation of Roma in Croatia at that time.

Apart from this, the ECHR verdict added weight to the judgments against other states in Central and South-Eastern Europe that continue the practice of segregated schools and classes for Roma children.