„Pokretne slike izraz su kulturnog identiteta naroda“ i one imaju „ obrazovnu, kulturnu, umjetničku, naučnu i povjesnu vrijednost“ jer su one „sastavni dio kulturne narodne baštine“. Ovim riječima Opća konferencija UNESCO-a započinje svoju Preporuku o očuvanju i zaštiti pokretnih slika. Od 2005. godine UNESCO je uspostavio tradiciju obilježavanja ovog dana, kako bi se podigla svijest o značaju i rizicima očuvanja snimljenog zvuka i slika.

UNESCO smatra da su audovizualni arhivi, sačinjeni od dokumenata kao što su filmovi, radio i televizijski programi, zajednička baština i glavni artefakti povjesti 20. i 21. stoljeća. Ovo kolektivno nasljeđe često nadilazi ograničenost jezika i kultura, i tako čini mogućim komuniciranje putem porukam koje svi razumeju. Audovizualini dokumenti bitno su promijenili načina na koji se belježi povjest i stvorili su novu dimenziju kolektivnog pamćenja. Međutim, oni su vrlo osetljivi i veliki dio audovizualne baštine 20. stoljeća nepovratno je izgubljen zbog nedostatka resursa, vještina i načina čuvanja.Procjenjeno je da će za najmanje deset do petnaest godina biti gotovo nemoguće spriječiti gubitak velikog dila nedigitalizovane baštine. UNESCO je zabrinut „da će biti izgubljeno još više ako se ne preduzmu snažnije i usklađenije međunarodne akcije“.

Ovogodišnja tema Svjetskog dana audovizualne baštine koji se obilježava 26. listopada glasi „uživanje u prošlosti kroz zvuke i slike“. Međunarodna zajednica prepoznaje i hvali napore hiljade arhivista, bibliotekara i skrbnika širom svijeta koji brinu o vrednim kolekcijama audovizualne ostavštine.

Filmovi i fotografiej često su jedino sredstvo za očuvanje sjećanja na ljude koji su prjetpeli genocid. To je sličaj kod mogih Romskih zajednica u Hrvatskoje koje su nestale tokom Drugog svjetskog rata.

ENGAGE THE PAST THROUGH SOUND AND IMAGES

“Moving images are an expression of the cultural identity of peoples” and they have “educational, cultural, artistic, scientific and historical value” as they are also “an integral part of a nation’s cultural heritage”. With these words the General Conference of UNESCO begins its 1980 Recommendation for the Safeguarding and Preservation of Moving Images. Since 2005 the United Nations established an annual tradition to raise awareness about the significance and risks of preservation of recorded sound and images.

Audiovisual archives, including documents such as films, radio, and television programmes, are considered by UNESCO common heritage and main artefacts of the history of the 20th and 21st centuries. This collective legacy often goes beyond the limits of a particular language or culture, communicating thus messages with universal outreach. Audiovisual documents have fundamentally changed the way history is recorded and have created a new dimension of collective memory. However, they are eminently vulnerable and much of the 20th-century audiovisual heritage has been irreversibly lost due to lack of resources, skills, and preservation policies. It is estimated that in no more than 10 to 15 years it will be virtually impossible to prevent the loss of a great share of the undigitized heritage. ”Much more will be lost if stronger and concerted international action is not taken”, UNESCO warns.

This year the theme of the World Day for Audiovisual Heritage, October 27th, is "Engage the Past through Sound and Images”. The Day is thus dedicated to recognize and praise the preservation efforts of the thousands of archivists, librarians and caretakers around the world who care for the valuable collections of audiovisual legacy. 

Films and photos are often the only means to preserve the memory for the life of people who suffered genocide. That is the case for many Roma communities in Croatia whose existence was ended though the course of WWII.