Zanimljivosti ROMI.HR

Romani Studies, ser. 5, sv. 25 (2015.), br. 2, Liverpool: The Gypsy Lore Society, str. 115-233.


 

Usporedi li se znanstveni i drugi interes za proučavanje povijesti, kulture, jezika i društvene organizacije Roma primjetno je da hrvatska znanost u tome znatno zaostaje. Tako ni danas u hrvatskoj znanosti ne izlazi ni jedan časopis koji bi se bavio romološkom tematikom. Među prvim znanstvenim romološkim časopisima jest Romani Studies koji su britanski znanstvenici okupljeni u Gypsy Lore Society osnovali 1888. u Edinburghu pod imenom Journal of Gypsy Lore Socety. Sjedište ovog društva i časopisa nekoliko puta je preseljeno da bi od 1989. sjedište bilo u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 2000. časopisu je promijenjeno ime u Romani Studies, a izdaje ga Liverpool University Press uime Gypsy Lore Society. Izlazi dva puta godišnje, a broj objavljen u prosincu 2015. donosi četiri znanstvena rada i tri prikaza romoloških publikacija.

David Z. Scheffelu u prvom je prilogu istražio povijest odnosa većinskoga slovačkog stanovništva prema romskoj manjinskoj zajednici u slovačkom malenom gradu Veľký Šariš u Prešovskom kraju u istočnoj Slovačkoj. Autor svoj povijesni pregled romskog naselja na ovom području započinje nakon Prvoga svjetskog rata, a završava s 2014. godinom. Zaključak njegova istraživanja pokazuje da se tamošnja romska zajednica dobro uklopila u slovačko društvo, gdje je smatrana autohtonim dijelom stanovništva. Posebice je zanimljivo istaknuti kako ova romska zajednica nije bila protjerana za vrijeme Drugoga svjetskog rata, za razliku od tamošnje židovske zajednice.

Jenni Berlin napisala je zanimljiv rad o običajima vezanim uz davanje dozvole za naseljavanje (ili finski muuttolupa) kod Roma u Finskoj. Autorica se posebno osvrće na romski običajni sustav kojim se teži izbjegavanju međusobnih konflikta, a tu je važan običaj izdavanje navedenih dozvola za naseljavanje samo onim romskim obiteljima koje se smatraju uglednima. Istodobno, prema istom običaju, romske obitelji na određenom području mogu ne dopustiti naseljavanje onim romskim obiteljima koje se smatraju lošim i koje bi mogle narušiti tamošnje međuromske odnose. Autorica smatra da je ovaj običaj posljedicom sjedilačkog načina života Roma i njihove asimilacije u finsko društvo jer se s pomoću njega nastoji regulirati određeni način života i pritom spriječiti njegovo potencijalno narušavanje od utjecaja doseljenih „loših“ romskih obitelji.

Egemen Yilgür napisao je rad o povijesti romskih radnika u industriji duhana u Turskoj, gdje su se doselili 1920-ih zbog preseljavanja grčko-turskog stanovništva. Ova romska doseljena zajednica u takvim povijesnim okolnostima preseljena je s grčkih područja Drama, Syrosa, Ksanthia i Kavele na crnomorske i egejske dijelove Turske, gdje su nastavili raditi u industriji duhana. Zanimljivo je da se ova veća skupina Roma održala i postala politički utjecajnom unutar turske lijeve političke struje.

Zuzana Bodnárová i Jakob Wiedner analizirali su vendski romski dijalekt kojim govore skupine Roma u Prekodunavlju (Mađarskoj), Gradišću (Austrija) i Prekomurju (Sloveniji). Autori su na temelju analize ovog dijalekta razlikovali dvije dijalektalne podskupine: Somogy u Gradišću i Zala u Prekomurju.

U rubrici „Prikazi“ Michael Stewart prikazao je knjigu The Nazi Genocide of the Roma. Reassessment and Commemoration (urednika Antona Weiss-Wendta), Eva Rosenhaft prikazala je knjigu I Met Lucky People: The Story of the Romani Gypsies (autora Yarona Matrasa), dok je Yaron Matras prikazao knjigu Scandoromani: Remnants of a Mixed Language (autorā Gerda Carlinga, Lennyja Lindella i Gilberta Ambrazaitisa).

Časopis Romani Studies može se danas smatrati jednim od utjecajnijih na romološkome znanstvenom području. Prilozi u ovom broju časopisa pridonose boljem razumijevanju povijesti, kulture i jezika različitih romskih grupa.