Zanimljivosti ROMI.HR

Mihail Vrubelj (1856.–1910.) bio je ruski slikar rođen u Omsku, u Sibiru, poznat po svom jedinstvenom i maštovitom stilu. Imao je ključnu ulogu u simbolističkom pokretu u Rusiji, pokretu koji je nastojao izraziti duboke emocije, snove i mistično kroz umjetnost. Vrubeljeva djela karakterizira njegova smjela upotreba boja, neobične perspektive i emocionalni intenzitet njegovih figura.

Vrubelja je snažno nadahnjivao ruski folklor, mitologija i književnost. Često je slikao prizore koji su djelovali nadrealno i puni simbolike. Njegova tehnika i pristup bili su različiti od tadašnje popularne realističke škole u Rusiji, što ga je učinilo vizionarskim umjetnikom. Vrubeljeva djela imaju gotovo mozaikalnu kvalitetu zbog njegove upotrebe snažnih, uglatih poteza kistom i debelih slojeva boje, što njegovim slikama daje teksturiran, živopisan izgled.

„Gatara“ (1895.) jedno je od Vrubeljevih djela u kojem prikazuje tajanstvenu ženu koja sjedi u slabo osvijetljenoj prostoriji. Slika je puna simboličnih elemenata i suptilnih detalja koji stvaraju atmosferu magije i intrige. Gatara je odjevena u tamnu, lepršavu odjeću, s maramom omotanom oko glave. Zamišljeno gleda prema promatraču, kao da je u transu, s razastrtim špilom karata ispred sebe. Čini se kao da će upravo otkriti skrivenu istinu ili sudbinu.

Radnja djela temeljila se na njegovim dojmovima iz opere „Carmen“ Georgesa Bizeta, koju je prvi put čuo 1883. godine i kojom je bio očaran. Nakon što je ponovno posjetio operu početkom 1890-ih, naslikao je niz slika posvećenih toj temi: dvije male slike „Španjolka u bijelom“ i „Španjolska plesačica u crvenom“, platno „Španjolska“ (1894.) i završio sa slikom „Gatara“ (1895.).

U kući svojih prijatelja Končalovskih, Vrubelj je otkrio da model za njegovu sliku nije bila Romkinja, već stanovnica hotela u kojem je živio, Sibirka koja se zaljubila u njega.

Motiv gatanja s bačenim pik asom potječe iz Bizetove opere. Na to ukazuju ne samo sačuvana sjećanja Vrubeljevih prijatelja, već i sama opera u kojoj postoji scena gatanja Carmen u planinama u logoru krijumčara. Sukladno tome, najvjerojatnije nikada nije susreo prave Rome, već je umjetnik bio prožet nadahnutom sklonošću da romantizira tu narodnu skupinu kroz druga umjetnička djela.

Boje koje Vrubelj koristi uglavnom su tamne i bogate, stvarajući tmurnu atmosferu. Pozadina je u nijansama tamnosmeđe i crne, što kontrastira s kožom žene i kartama na stolu, čineći je središnjom figurom. Vrubeljeva upotreba svjetla je suptilna, s blagim sjajem koji ističe ženino lice i ruke, privlačeći pažnju promatrača na njezinu koncentraciju.

Ne postoji povijesni zapis da je Mihail Vrubelj imao ikakav izravan kontakt s romskom zajednicom. U Rusiji 19. stoljeća, Romi su često bili romantizirani u umjetnosti i književnosti kao slobodoumni, mistični putnici, poznati i po gatanju. Takav prikaz nije odražavao stvarne borbe s kojima su se Romi suočavali, uključujući siromaštvo i diskriminaciju.

Vrubeljeva „Gatara“ uklapa se u ovu tradiciju romantiziranja „drugog“. Važno je prepoznati da, iako je slika lijepa i sugestivna, ona je također proizvod svog vremena, odražavajući uobičajenu europsku fascinaciju mističnim i egzotičnim.

Vrubeljev prikaz gatare, poput drugih prikaza Roma u europskoj umjetnosti, pridonio je popularnoj slici Roma kao „mističnih autsajdera“. Iako je ta slika mogla zaintrigirati ili fascinirati promatrače, često je učvršćivala stereotipe koji nisu predstavljali stvarnost romskog života. Ti umjetnički prikazi nisu mnogo doprinijeli poboljšanju položaja Roma, koji su se suočavali s diskriminacijom i marginalizacijom diljem Europe.

Ipak, Vrubeljeva umjetnost ostaje utjecajna u širem kontekstu ruskog simbolizma, a njegova djela i dalje se cijene zbog svoje emocionalne dubine i jedinstvenog stila. Njegovi prikazi mističnih figura, uključujući „Gataru“, doprinose bogatom tkanju ruske umjetnosti, iako istodobno prepoznajemo ograničenja i stereotipe u nekim od tih prikaza. Slikar je ipak ostavio veliki trag u romskoj kulturnoj baštini jer su Romi kao središte pozornosti, nažalost, rijetko bili slučaj, a takva umjetnička djela potiču nas da obratimo pozornost na one koji su uvijek tu, boreći se za svoj život i priznanje svakog dana. Slika je izložena u Državnoj Tretjakovskoj galeriji u Moskvi, koja se smatra najvažnijom zbirkom ruske likovne umjetnosti na svijetu.