Zanimljivosti ROMI.HR

Iako Romi svoje drevno podrijetlo povezuju s Indijom, njihova tradicionalna kuhinja ne seže tako daleko u prošlost. Nakon što su stoljećima živjeli u Europi, njihova se hrana zapravo sastoji od mješavine tehnika i sastojaka preuzetih iz raznolikih kultura Bliskog istoka i Balkana, gdje su njihovi nomadski preci nekada lutali. Utjecaj načina života Roma i socijalnih izazova povezanih s njim, poput siromaštva, izolacije i diskriminacije, odigrao je važnu ulogu u oblikovanju njihovih kulinarskih tradicija. Oba faktora doprinijela su jedinstvenoj i prilagodljivoj prirodi romske kuhinje.

Zbog potrebe za čestim seljenjem, Romi su razvili metode kuhanja koje su zahtijevale minimalnu i prenosivu opremu. Mnogi romski kuhari koristili su ljevičarska željezna posuđa, koja su bila izdržljiva, svestrana i lako prenosiva. Ražnjići za pečenje mesa na otvorenoj vatri također su bili uobičajeni, što je romskim obiteljima omogućavalo brzu pripremu obroka na privremenim kampovima. Njihovi su obroci često bili jednostavni, kuhani u jednom loncu kao variva, juhe ili jela koja su se pripremala na otvorenoj vatri ili u ognjištu, što je jelu davalo jedinstvenu aromu i okus. To je također olakšavalo pripremu hrane za sve članove velike obitelji, što je bilo važno zbog snažnog osjećaja zajedništva među Romima.

Kako bi hrana mogla trajati duže tijekom putovanja, romske zajednice često su se oslanjale na metode poput sušenja, soljenja ili kiseljenja za očuvanje mesa, povrća i voća. Te su metode očuvanja hrane omogućavale prenosivost bez hladnjaka i drugih oblika čuvanja koji su vezani uz sjedilački način života, što bi bilo nemoguće u nomadskom načinu života. Govedina, a u nekim slučajevima i svinjetina, su rijetki, dok su piletina, janjetina, kozje meso, divlje ptice i divljač glavni izvori proteina. Proizvodi poput krumpira, paprika, kupusa i riže čine temelj mnogih jela, dok su paprika i češnjak omiljeni začini. Među uobičajenim tradicionalnim jelima nalaze se guveć — varivo od mesa i povrća, šurpa — zasitna juha, te savijako — tradicionalno jelo romske kuhinje koje se sastoji od prženih tankih kruhova s različitim nadjevima.

Savijako je svestrano jelo koje može biti i slatko i slano. Nadjevi mogu varirati od orašastih plodova i grožđica do mesa, sira ili krumpira. U klasičnoj verziji, savijako se pravi od kvasnog tijesta, a tanki kruhovi se prže u tavi ili ulju, što im daje privlačnu zlatnu koricu i mekani unutrašnji dio. Ti se kruhovi mogu poslužiti kao zasebno jelo ili kao prilog uz čaj ili druga pića.

Jedno od najneobičnijih jela povezano s romskom kuhinjom je niglo, pečeni jež. Za pripremu tog jela, jež se umota u glinu i stavlja na vrele bijele kamenje. Nakon pečenja, glina se uklanja zajedno sa šiljcima, a jež se poslužuje umotan u lišće i začinjen češnjakom.

Romi su prisutni u brojnim zemljama. Iako postoje široki kulturni obrasci, romski običaji uglavnom odražavaju one zemlje u kojima žive i kroz koje su nekada prolazili kao putnici. Taj se utjecaj jasno vidi u raznolikim kulinarskim tradicijama unutar zajednice.

Na primjer, sarma je začinjeno jelo popularno kod svih stanovnika, uključujući Rome. Sastoji se od mješavine mljevenog mesa, riže i povrća omotanih u listove kupusa i kuhanih u umaku od rajčice. Što se tiče pića, romano čajo — čaj s svježim voćem koji Romi piju iz čaše — vrlo je često.

Neki ključni elementi preuzeti su iz kuhinje indijskog potkontinenta, a to su bogat izbor začina poput kima, korijandera, kurkume i garam masale, koji dodaju dubinu i toplinu romskoj kuhinji. Također, riža i leća imaju važnu ulogu u romskim jelima, kao i pristup pripremi mesa karakterističan za indijski potkontinent, uključujući mariniranje i sporo kuhanje.

Iako su Romi zbog nomadskog načina života svoje obroke nekada kuhali na otvorenoj vatri, u Rusiji su tijekom zimskih mjeseci u selima koristili rusku peć. To je tradicionalna velika opečna peć napravljena od opeke ili kamena, dizajnirana za grijanje, kuhanje, a ponekad i za spavanje. Kasnije su se više naseljeni članovi romske zajednice trajno prilagodili korištenju peći, zajedno s nekim tradicionalnim jelima poput boršča, dodajući više začina ovom poznatom juhi od cikle s kupusom.

Romska kuhinja nije samo odraz raznolikosti regija u kojima su živjeli, nego i dokaz njihove otpornosti, prilagodljivosti i snažnog osjećaja zajednice. Kroz stoljeća teškoća, progona i preseljenja, života u siromaštvu i poluizolaciji, Romi su uspjeli preživjeti i razviti raznolike kulinarske tradicije. Iako je teško sada reći što je ostalo od izvorne romske kuhinje, znamo da je kuhinja prošlosti obogaćena i pojačana kulturama oko njih.