Zanimljivosti ROMI.HR

Međunarodni natjecateljski program ZagrebDox festivala dokumentarnog filma ove je godine, među velikim brojem dokumentaraca različitih tema, uključivao film „Wind has no tail“ (za festival preveden kao „Odlazak“) dvaju mladih ruskih dokumentarista, Ivana Vlasova i Nikite Stashkeviča.

Film prikazuje priču djevojčice Nike iz obitelji iz naroda Nenec, koja će uskoro krenuti u školu, poput svojih starijih sestara. Posebnost njezine priče je u tome što će u školu ići cijelu godinu helikopterom, jer Nika, njezina obitelj i njihovo stado sobova lutaju tundrom poluotoka Jamal (arktičko nizinsko područje u sjeverozapadnom Sibiru, zapadno-središnja Rusija). Kao što je spomenuto, Nika dolazi iz obitelji Neneca, etničke skupine koja se klasificira kao jedan od autohtonih manjinskih naroda Sjevera, Sibira i Dalekog Istoka Rusije.

Njena svakodnevica sastoji se od elemenata koji će većini ljudi izgledati iznenađujuće – putovanja na sobovima, izvođenje zaštitnih rituala paljenjem posebnih biljaka, obrada sobova zajedno s roditeljima, nakon čega majka kaže da se neki dijelovi životinje moraju dati šamanu (posebna osoba u vjerskim praksama za komunikaciju sa duhovima). Nika i njezina obitelj komuniciraju na svom materinjem jeziku, majka pričama lokalne bajke, a otac plaši djecu zlom vješticom kako se ne bi udaljavali od kuće.

Uobičajen život Nike i njenih sestara prekida nastava s nomadskom učiteljicom koja priprema djevojčice za školu. Posebno uče ruski jezik, primjerice tako što vježbaju pisanje slova na mokrom pijesku kraj rijeke. U filmu je zanimljiva scena u kojoj učiteljica traži od Nike da od štapića napravi kuću. Umjesto uobičajenog prikaza kuće s trokutastim krovom i kvadratnom fasadom, ona slaže samo trokutasti dio, jer kuća za nju izgleda upravo ovako – ‘chum’, tradicionalno nenetsko sklonište, stožasti šator od sobovih koža ili kore razapete preko drvenog okvira.

Jedina prilika za ove djevojčice da steknu osnovno obrazovanje je let helikopterom do najbližeg grada i boravak u internatu tijekom cijele školske godine. Prema zakonodavstvu Ruske Federacije, srednjoškolsko obrazovanje je obvezno za sve građane, pa je školovanje za ove djevojčice također obaveza.

Posebno dojmljiva scena u filmu je priprema djevojčica za prvu školsku godinu, gdje se vidi koliko im je neobično i neugodno obući bijele peglane košulje i nove cipele. Stvari koje su većini djece poznate ovim djevojčicama djeluju strane i čudne, no njihova „obična“ svakodnevica zapravo je jedinstven i neobičan primjer života.

Ne smije se zanemariti ni prekrasna kinematografija filma. Snimateljica Elizaveta Popova ‘uhvatila’ je impresivne panoramske prizore tundre, ali i intimne scene poput obiteljskog večernjeg čaja u malom šatoru ili Niku kako sjedi na krevetu u internatu, pokazujući njezinu otuđenost u tom okruženju.

Zaključno, film „Wind Has No Tail“ pruža dirljivu i poticajnu refleksiju o spoju tradicije i modernosti kroz život Nike, mlade djevojčice iz naroda Nenec. Film prekrasno prikazuje kontrast između svakodnevnog života u arktičkoj tundri, bogatog autohtonim običajima, i izazova s kojima se suočava pri obrazovanju u svijetu koji je potpuno drugačiji od njezina. Kroz zadivljujuće prizore i intimne trenutke, film poziva gledatelje na promišljanje o složenosti očuvanja kulture i neizbježnom utjecaju modernog života. Putovanje Nike, ispunjeno čuđenjem i neugodnostima, snažan je podsjetnik na otpornost autohtonih zajednica i njihove jedinstvene načine prilagodbe promjenjivim uvjetima obrazovanja i tradicije.