Zanimljivosti ROMI.HR

Salvador Dalí, rođen 1904. godine u Figueresu u Španjolskoj, smatra se jednim od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća. Bio je slikar, kipar, pisac i ključna figura nadrealističkog umjetničkog pokreta. Dalí je najpoznatiji po svojim bizarnim, snolikim djelima ispunjenim neobičnim, ponekad šokantnim prizorima. Njegov jedinstveni stil nadahnut je njegovom bujnom maštom i ljubavlju prema nesvjesnom umu, pod utjecajem psihoanalitičkih teorija Sigmunda Freuda.

Dalíjev umjetnički stil opisuje se kao nadrealizam, koji se razvio 1920-ih godina i usmjeren je na prikazivanje snolikih, nelogičnih prizora. Nadrealisti su često spajali stvarnost i fantaziju, poigravajući se granicama između poznatog i zamišljenog. Dalíjeva djela često sadrže rastopljene satove, iskrivljene figure i pejzaže koji izgledaju kao da dolaze iz sna. Njegova djela su poznata po izuzetnoj preciznosti i detaljnosti, unatoč kaotičnim ili nemogućim temama koje je prikazivao, što ga je učinilo glavnom figurom pokreta.

Dalíjeva odluka da prikazuje Rome u svojim ranim djelima odražava i njegove životne okolnosti i zanimanje za one koji žive na marginama društva. U Španjolskoj, osobito u regijama poput Katalonije i Andaluzije, gdje je Dalí proveo velik dio mladosti, Romi su bili vidljiv dio kulturnog krajolika. Njihova povezanost s flamenco glazbom, nomadski način života i bogate kulturne tradicije vjerojatno su fascinirali Dalíja, koji je imao prirodnu sklonost prema neobičnom i nekonvencionalnom.

Romi su za njega predstavljali vrstu slobode i tajanstvenosti — osobine koje su bile u skladu s njegovim nadrealističkim senzibilitetom u razvoju. U njima je vidio odbacivanje građanskih vrijednosti, što je i sam nadrealizam zastupao. Nadrealisti su željeli dovesti u pitanje društvene norme i prigrliti iracionalno, snoliko i nekonvencionalno. Za Dalíja, Romi su simbolizirali mnoge od tih ideala, iako je njegov prikaz bio više pod utjecajem romantiziranih i stereotipnih europskih predodžbi nego dubokog razumijevanja njihove kulture.

Salvador je izradio nekoliko djela koja prikazuju Rome. Jedno od njih je „Portret Ciganina“ (1921.), nastalo kada je Dalí još bio mlad umjetnik, i prikazuje Roma s izraženim crtama lica koji gleda izravno u promatrača. Iako slika prethodi njegovoj nadrealističkoj fazi, odražava njegov rani interes za prikazivanje ljudi iz svoje okoline, uključujući marginalizirane zajednice poput Roma. Boje su prigušene, a pozadina jednostavne tamnoplave boje, što gledatelju omogućuje da se usredotoči na lice muškarca: njegove krupne oči i nasmiješeni izraz. Također, muškarčeva bijela košulja je širom otvorena, što može simbolizirati slobodu povezanu s romskom zajednicom. Nema jasnih pokazatelja da je prikazana osoba Rom osim samog naslova slike.

Stil ove slike još je uvijek više utemeljen u realizmu nego u nadrealizmu, s jasnim linijama i pažnjom prema detaljima, pokazujući Dalíjevu tehničku vještinu crtača. Djelo vjerojatno odražava Dalíjev interes za Rome kao tajanstvene i društveno isključene figure, što će postati ponavljajuća tema u njegovim kasnijim radovima.

U njegovoj ranoj slici „Dva ciganska dječaka“ (1921.), Dalí prikazuje dva mlada romska dječaka. Kao i u „Portretu Ciganina“, djelo je više ukorijenjeno u realizmu, iako je jasno da Dalí već tada eksperimentira s emocionalnom dubinom i izražajnošću figura. Dječaci su prikazani s osjećajem grubosti i zemljanosti, karakterističnim za način na koji su Romi često prikazivani u europskoj umjetnosti. Njihova poderana odjeća i ozbiljni izrazi možda odražavaju Dalíjevo viđenje teškoća koje Roma zajednica proživljava, iako slika i dalje donekle romantizira njihov način života.

Ono što se izdvaja u ovom djelu je kontrast između dva dječaka — jedan izgleda ozbiljno i povučeno, dok drugi ima nestašan sjaj u oku. Ovo nagoviješta Dalíjev rastući interes za dualnosti i kontraste, koji će postati središnji u njegovim kasnijim nadrealističkim djelima. Pozadina slike bogata je bojama i detaljima koji potiču gledatelja da pažljivo promatra: žena u žutom hoda ulicom; muškarac sa kariranom kapom stoji kraj kočije; lanac rublja se suši među drvećem; niz zgrada. Ono što povezuje ovu sliku s prethodnom je dominacija plave boje u obje.

Do 1923. godine, Dalíjev stil postaje profinjeniji, iako još uvijek nije potpuno nadrealistički. U portretu „Gitano de Figueres (Ciganin iz Figueresa)“ (1923.), slika Roma iz svog rodnog grada Figueresa, dajući mu osjećaj dostojanstva i individualnosti koji se razlikuje od generaliziranih, romantiziranih prikaza Roma tog vremena. Odjeća i izraz lica muškarca sugeriraju da se Dalí fokusirao na stvarnu osobu, a ne na stereotipnu figuru. Portret ima osobniji, intimniji osjećaj u usporedbi s njegovim ranijim djelima.

Djelo se ističe prigušenom, zemljanom paletom boja. Koža muškarca prikazana je toplim smeđim tonovima, s dodirom crvene kako bi se naglasila tekstura i grubost njegova lica. Dalí učinkovito koristi sjene kako bi istaknuo konture lica, dajući portretu dubinu i trodimenzionalnost. Romski muškarac prikazan je kako sjedi ili stoji u jednostavnom, neodređenom prostoru. Njegov izraz je ozbiljan i introspektivan, i gleda blago u stranu, a ne izravno u promatrača. Njegove crte lica su izražene – snažna čeljust, duboko usađene oči i naglašene jagodične kosti, što ističe njegov iskusan, istrošen izgled. Kosa mu je tamna i blago raščupana, što doprinosi dojmu realizma.

Muškarac nosi tamnu, skromnu odjeću, vjerojatno u nijansama smeđe, sive ili crne, jednostavnog i skromnog izgleda, moguće istrošeni sako ili prsluk, što odražava skroman život mnogih Roma. Sjedi bosonog, što može ukazivati na siromaštvo. Njegov položaj je opušten, u ruci drži cigaretu, a pokraj njega leži gitara — poznati instrument Roma, što može sugerirati čime se bavi. U pozadini je, pretpostavlja se, Dalíjev atelje jer se vidi još jedan portret, komad tkanine i voće koje bi moglo biti dio mrtve prirode. Odjeća slikane osobe nema jarke boje i uzorke koji se često vežu uz romantizirane prikaze Roma, već se fokusira na realističniji prikaz pripadnika radničke klase.

Ne postoji značajna povijesna potvrda da je Salvador Dalí imao dublji osobni kontakt s romskom zajednicom. Njegovi prikazi Roma više su rezultat opće fascinacije marginaliziranim ili mističnim skupinama, nego stvarnog poznavanja njihove kulture.

Uključivanjem Roma u svoja djela, Dalí je pridonio kulturnoj percepciji te zajednice, postavljajući ih unutar šireg konteksta umjetničkih prikaza marginaliziranih skupina. Njegova umjetnost donijela je određenu vidljivost Romima, ali poput mnoge europske umjetnosti toga vremena, to je bilo kroz prizmu promatrača izvana. Važno je razumjeti da, iako je Dalí svojim djelima skrenuo pažnju na Rome, istovremeno je često potvrđivao određene stereotipe, umjesto da ih dovodi u pitanje.