Po julijanskom kalendaru Božić je 7. siječnja, a Badnji dan, uoči Božića, je 6. siječnja, i prema tom kalendaru Romi Bajaši koji su pravoslavne vjere i koji u najvećem broju žive u Baranji, Slavonskom Brodu i Sisku kao i u više drugih krajeva Hrvatske dočekuju i proslavljaju najradosniji kršćanski blagdan – Božić.

Romi Bajaši kao svoj materinji jezik govore bajaški. Prema procjenama, jer im nije omogućeno izjašnjavanje po ovom pitanju u redovnim popisima stanovništva, Bajaši čine više od 75% cjelokupnog romskog stanovništva koje danas živi u Republici Hrvatskoj.

Uz jezik, Romi koji su nakon dolaska na područje Balkana krajem XIV. i u XV. stoljeću živjeli u Rumunjskoj do druge polovice XIX. stoljeća. Preuzeli su od Rumunja i pravoslavno kršćanstvo i donijeli ga sa sobom, kada su se naselili na sjevernim područjima današnjeg teritorija Republike Hrvatske nakon što su dobili osobnu slobodu i slobodu kretanja nakon stoljeća u kojima su mnogi od njihovih predaka bili robovi.

Ovisno o okruženju, odnosno vjerskoj pripadnosti stanovništva koje je živjelo pored njih Romi Bajaši su u Međimurju i većini drugih dijelova sjeverozapadne Hrvatske prešli na katoličanstvo i prihvatili gregorijanski kalendar dok je značajan broj Roma Bajaša, posebno u Baranji, Slavonskom Brodu i Sisku, zadržao pravoslavnu vjeru i julijanski kalendar prema kojemu obilježavaju svoje vjerske svetkovine.

Povezujući tu pravoslavnu tradiciju i vjerske običaje s lokalnim običajima kao i s običajima i tradicijama koje su donijeli sa sobom iz pradomovine na području Indije i tradicijama i običajima koje su preuzeli kroz iskustvo višestoljetnog putovanja do Europe Romi Bajaši pravoslavne vjere stvorili su tradiciju koju baštine i koju čuvaju i prilagođavaju XXI. stoljeću

Pripreme za Badnji dan i Božić počinju danima unaprijed, a mnoge obitelji ulažu u tom razdoblju dodatan trud da osiguraju dodatna sredstva koja bi im omogućila da sebi i svojoj obitelji, s posebno djeci, omoguće što ljepše proslavljanje Božića. Naravno, svako slavlje unutar romske zajednice uz bogat izbor hrane i pića svakako uključuje i muziku koja je romskom narodu posebno važan dio identiteta.

Tradicionalno, nekoliko dana uoči Božića romske kuće se detaljno čiste i spremaju kako bi obitelj dočekala svečanost u što boljem okruženju. Običaj uključuje i pripremu poklona. Najčešće su to pokloni za najmlađe, jer mnoge romske obitelji slave s skromnim sredstvima ali djeca su prioritet i mnogi roditelji učine sve što je moguće kako bi djeca dobila neki poklon za Božić.

Više dana prije Božića, po tradicionalnoj recepturi, pripremaju se i raznovrsni kolači. Kolači se pripremaju prije Badnjeg dana i zbog posta koji se drži tog dana. Bilo bi teško  postići da djeca, ali i odrasli, ne uzmu malo ako bi kolače domaćice pripremale na sam Badnji dan.

Badnji dan, 6. siječnja, vrlo je važan dan u obiteljima pravoslavnih Roma. Dio tradicije uključuje da taj dan muškarci u romskim obiteljima uređuju dvorišta svojih kuća. Čiste se i staje i drugi objekti u kojima boravi perad i druge domaće životinje. Tradicija nalaže da se tokom trodnevne proslave Božića ne obavljaju bilo kakvi teži odnosno grublji poslovi, pa se mnogi potrude da sve poslove obave ranije, uključujući i pripremaju zalihe drva za ogrjev za kuću za naredna najmanje tri dana tokom kojih će se slaviti Božić.

Tradicija obilježavanja Badnje večeri je da pripadnici pravoslavne zajednice, a prvenstveno domaćini, sudjeluju u tradicionalnom spaljivanju Badnjaka koje se organizira u dvorištu mjesne crkve ili na nekom drugom prikladnom mjestu. Prilika je to da se ljudi sretnu i pozdrave te da, najčešće kuhanim vinom ili rakijom, nazdrave jedni drugima i zažele sretne i lijepe božićne praznike.

Tradicionalno, na Badnji dan se posti. U romskim obiteljima se na Badnji dan priprema tradicionalni, posni 'fiš paprikaš'. To je tradicija i stoga što najveći broj pravoslavnih Roma koji žive u Republici Hrvatskoj žive u blizini velikih rijeka Dunava i Save iz kojih na posnu trpezu na Badnji dan dolazi riba po kojoj su te rijeke poznate, a posebno riječna riba šaran.

Posni 'fiš paprikaš' pripremaju domaćice. I one su, sukladno tradiciji, u prethodnom razdoblju priprema za Božić detaljno očistile svoje kuće i pripremile sve što im je potrebno za naredna tri dana proslave Božića. U romskim kućama, ukoliko ih imaju, tada se prostiru posebni, ručno rađeni, tradicionalni stolnjaci. Nakon što je 'fiš paprikaš' pripremljen domaćin obilazi cijelu kuću kako bi još jednom provjerio je li sve spremno za proslavu Badnje večeri.

Kao dio pravoslavne tradicije na svečanu trpezu se stavlja i mlada, nedavno proklijala, pšenica. Tu pšenicu domaćica sije uoči Božića, 17. prosinca, na dan Svete Varvare odnosno Barbare. Na njen dan se kuha 'varica'. Riječ je o kuhanoj pšenici, čije spremanje, prema tradiciji i vjerovanju osigurava da obitelj Božić dočeka u miru i slozi.

Najzabavniji dio svečanosti, posebno djeci je kada na Badnje večer, domaćin izlazi na dvorište gdje uzima slamu i unosi je u kuću. Domaćin slamu unosi u tri navrata. Prvi put domaćin uzima onoliko slame koliko može primiti s obje ruke te prilazi ulaznim vratima obiteljske kuće. Domaćica mu otvara vrata, a domaćin izgovara slijedeći blagoslov:

Maj bune sara la svnt Badnjak, s ni d dragul Dumnizev mult nurok, s snntate, s nov sau kupiji noste sajem nurok s blagoslov dla Dumnizev, s nji de banj mult sajem uvjeka blagoslov dla dragu Dumnizev. Ku nurok s ku snnatate lam dstiptat ku nurok s ku snntate s ni lase.

Dobro večer na sveti Badnjak, da nam dragi Bog da puno sreće i zdravlje, i nama i našoj djeci, da imamo sreće od dragoga Boga, da nam podari zdravlje, sreću i puno novca i da imamo Božji blagoslov. Sa srećom i zdravljem smo ga dočekali, sa zdravljem i srećom da nas i ostavi!

Ove riječi tradicionalnog blagoslova za domaćinom ponavlja i domaćica i ostali ukućani. Kada domaćin prvi put unese slamu domaćica uzima jednom rukom dio slame i stavlja je na stol. Na tu slamu stavljenu na stol stavlja se novac. Na stol se prethodno stavlja i sjeme žitarica, orasi, jabuke, dunje, suhe šljive i drugo lokalno voće ako ga u to vrijeme godine ima na raspolaganju. Na stol se postavlja i tradicionalna božićna pogača, ukrašena simboličnim ukrasima i figuricama napravljenima od tijesta. Ukrasi su tradicionalno zadani i usmjereni su na vjerske simbole, ali i simbole plodnosti odnosno rodnosti godine u koju se ulazi.

Nakon što je, na radost djece, unio slamu u kuću, domaćin klekne pored stola na slamu koju je unio, pomoli se i zapali jednu svijeću za zdravlje i sreću obitelji, a drugu svijeću zapali svetom Badnjaku za sve što je obitelji podareno. Kao pripadnici pravoslavne vjere i Romi koriste prirodne 'žute' svijeće napravljene od voska.

Nakon što se pomole i zapale svijeće domaćica stavlja na slamu široku dasku koja je svojevrsna zamjena za stol i na njoj se postavlja pribor za jelo i posna večera koja se tradicionalno jede na Badnje večer, a večeri prisustvuje cijela obitelj. Tradicija je i da se u noći od Badnjeg dana na Božić vatra u kući ne smije ugasiti, pa o tome brinu svi ukućani, a najviše domaćica i domaćin.

Mnoge romske obitelji, kao dio svečanosti obilježavanja Božića kite i bor. Bor se ranije kitio sušenim voćem i slatkišima, a sada se uglavnom kiti svjećicama i ukrasima koji se nabavljaju u trgovinama. Kada se kićenje bora i raspremanje poslije večere završi, tradicija je da obitelj ponovo sjeda na slamu i domaćin počinje pričati stare priče. Priče su to koje su se u romskim obiteljima prenosile od koljena do koljena i bile su neka vrsta govorne, ne zapisane, povijest obitelji i plemena kojoj je pojedina obitelj pripadala, a neke priče su baštinjene iz najstarijih vremena tj. prije dolaska Roma u Europu.

Proslava samog Božića počinje sudjelovanjem na tradicionalnom 'jutrenju' koje se u pravoslavnim crkvama održavaju u ponoć ili rano ujutro ovisno o tradiciji lokalne crkve. U romskoj zajednici na ta bogosluženja obično idu samo muškarci odnosno domaćini. Ujutro na Božić, nakon 'jutrenja' završava post i obitelji se poslužuje, najčešće ranije pripremljena, hrana i piće.

Djeca, od kojih se ne očekuje da trebaju ostati u kući, tradicionalno odlaze čestitati Božić u susjedstvo. Svi s nestrpljenjem očekuju tko će prvi ući u pojedinu kuću jer, po tradiciji, osoba koja prva uđe u neku kuću na Božić dobiva naziv 'položnik' ili 'položajnik' i važna je svakoj obitelji u svečanosti slavljenja Božića. Domaćini s veseljem očekuju 'položnika' posebno kada je to dijete i darivaju ga novce i slatkišima, a vezano za ulogu 'položnika' vezano je i više drugih tradicija uključujući i riječi koje ta osoba izgovara zazivajući blagoslov na kuću domaćina.

Iako u okolnostima modernog života i brojnih obveza to teško provesti, tradicija je pravoslavnih Roma da domaćin na sam dan Božića ne napušta svoje domaćinstvo već ostaje u krugu svoje obitelji. Dan je to koje obitelji provode na okupu i zajedno ručaju božićni ručak.

Dan nakon Božića ili kako se tradicionalno naziva Drugi dan Božića, najčešće uz prethodno najavu ili raniji dogovor odlazi se obiteljski u posjetu i čestitanje Božića rodbini i bliskim prijateljima.

Trodnevno obilježavanje uključuje i Treći dan Božića odnosno dan Svetog Stefana prvomučenika. Taj dan posebno obilježavaju one obitelji koje tada slave svoju Krsnu Slavu, ali i drugi pravoslavni Romi obilježavaju Treći dan Božića uzajamno se posjećujući, veseleći se i uživajući u druženju, hrani, piću, ali prije svega u muzici i veselju koje ona stvara u romskim obiteljima i zajednicama.

Specifičnost proslave Božića po julijanskom kalendaru, u nekim krajeva, uključuje i tzv. 'Ispraćaj Božića' četvrti dan, 10. siječnja. Uz Ispraćaj Božića vezan je običaj da se domaćica najranije probudi, još prije svitanja ako je moguće, kako bi iznijela slamu iz kuće i pri tom izgovara tradicionalni blagoslov za 'Ispraćaj Božića'. Ispraćajem završava proslava Božića, sukladno tradiciji, u romskim pravoslavnim obiteljima u Hrvatskoj. Uz ove običaje koje, u najvećoj mjeri, baštini većina pravoslavnih Roma u Hrvatskoj postoje još i brojni specifični običaji i tradicije u pojedinim područjima Hrvatske u kojima pravoslavni Romi žive.