U dalekoj prošlosti, živio je moćni romski car Penga. Njegove zlatne kočije su vukla dva bijela konja. Car Penga nije samo vladao Romima, već i svim ostalim ljudima koji su živjeli na zemlji. Imao je ogromno bogatstvo i bio je jako moćan, ali ništa nije radio, već se po cijeli dan vozio sa svojom djecom u zlatnim kočijama.

Jednog dana dok se vozio u zlatnim kočijama sa svojom djecom, pukne kotač na kolima i svi padoše na zemlju. Penga je sjeo na panj i čekao da dođu njegove sluge, te da ga podignu i prenesu u dvorac. Prošlo je tri dana i nitko nije došao. A sunce prži, li prži. Od njega je sasvim pocrnjelo Pengino lice i lica Pengine djece. Kada su shvatili da ih je sunce jako zapeklo maknuli su se sa mjesta gdje su sjedili. Nedugo nakon toga došao je neki seljak ne znajući da je on moćni romski car, i počeo vikati na njega: “Zar ne vidiš slijepče jedan, da ti i tvoja djeca gazite po mojoj njivi?“ ''Hajde gubite se, da vas više nisam vidio ovdje!“

Seljaku je car Penga pokušao objasniti tko je i što mu se dogodilo, ali mu ovaj nije vjerovao. Kada je romski car uvidio da mu seljak ne vjeruje skupi svoju djecu i krene tražiti svoj dvorac. Ali, ono što si jednom izgubio, teško ćeš naći i dobiti nazad kažu. Prošlo je dosta vremena od kako je car ostao sa svojom djecom sam, išao je svugdje i  raspitivao se, tražio, molio, ali dvorac nije pronašao. Nitko mu nije vjerovao.

Penga je uvidio da takav život nikuda ne vodi, pa je skupio svoju djecu i rekao im: „Čujte djeco moja, izgubili smo kraljevstvo. Sada smo nitko i ništa! Pa ipak treba jesti i živjeti. A da bi se jelo, mora se nešto raditi, jer ništa ne pada s neba. I zato neka jedan od vas bude kovač, to je dobar zanat i sa njim će moći lijepo da se prođe. Drugi neka bude svirač, ljudima je potrebno i da se provesele.“

I tako je Penga svakom svom djetetu dao po neki zanat, osim dvoje najmlađih. Oni nisu bili ni s čim zadovoljni i ni na što nisu pristajali. Njihovom ocu Pengi bilo je žao da ih ostavi bez nekog zanata kako ga ne bi proklinju kad umre pa im reče: “I vi ste moja djeca i ne bih volio da me proklinjete kad umrem. Zato, neka jedno od vas uzme torbu i krene u svijet da prosi i tako se prehranjuje. Za najmlađeg sina mu baš ništa nije preostalo i razmišljao je koji bi mu zanat mogao dati. Na to, dok su sjedili blizu neke šume, naiđe rundava medvjedica i priđe im pa Penga kaže sinu “Evo tebi druga, sine, moj. Povedi medvjedicu i pođi u svijet. Ona će hraniti tebe, a ti nju!“

I tako Penga svoj svojoj djeci da neki zanat. Zanati su to koji su kroz povijest obilježavali Rome.