Josip-Joco Jovanović, daruvarski Rom, službenim putem uputio je pritužbu u siječnju 1943. daruvarskim kotarskim vlastima, pitajući ih gdje su njegovi roditelji i kuća koja se nalazila na daruvarskom području. Krajem istog mjeseca daruvarske kotarske vlasti izvještavaju kako je njegova pritužba neistinita, jer on nije dokazao da je uistinu imao tamo prijavljenu zavičajnost, tj. da je službeno stanovao na tom području.

Osim toga, iste vlasti su pretpostavile kako je Josip – Joca Jovanović prije deportiranja Roma s daruvarskog područja pobjegao u Garešnicu, da bi se sada vratio i postavio upit oko njegove kuće i obitelji. Hladnim birokratskim jezikom zatim mu je odgovoreno kako:

…Kad su cigani otjerani, obćina je dala mjesto gdje su bile kolibe očistiti, kolibe spaliti, da se ne proširi kakova bolest, jer je poznato, da su ciganske nastanbe nečiste. Stvari i odjeću su cigani sobom odnieli, a ono što nije ništa vriedilo, kako je rečeno iz higijenskih razloga, je spaljeno. Inače zgrada, koju je obćina za cigane podigla, i sada stoji, kao što se zemljište nalazi pod upravom obćine kao gruntovne vlasnice…

I na kraju ovog dopisa, koji se danas čuva u Državnom arhivu u Bjelovaru,[1] uz potpis nadležnih vlasti stajao je pozdrav „Za Dom spremni!“. Pozdrav koji se i danas spominje, zaboravljajući da se s njime brojni ljudi, među njima i Romi, bili mučeni i ubijeni.

Možemo se samo zapitati kako je bilo Josipu-Joci Jovanoviću kada je saznao što se dogodilo s njegovim roditeljima i sunarodnjacima, čije je naselje u potpunosti bilo „očišćeno“ i od ljudi i od imovine. 
To je bio pokušaj nasilnog brisanja memorije jednog mjesta, no pokušaj je ostao neuspješan. Srećom.

[1] Državni arhiv u Bjelovaru, HR-DABJ-673 – Obćinsko poglavarstvo trgovište Daruvar, kut. 15, br. 419/43.