U 18. i 19. stoljeću Romi su izazivali veliko zanimanje europskog društva. Njihov nomadski način života, egzotična kultura i mističnost bili su izvor inspiracije za mnoge umjetnike, pisce i glazbenike. Romi su često prikazivani kao slobodoljubivi i neovisni ljudi koji žive u skladu s prirodom, ali i kao predstavnici stranog i nerazumljivog života, što je rađalo mitove i stereotipe.

Romantizam u umjetnosti bio je pokret koji se pojavio krajem 18. stoljeća, a svoj vrhunac dosegnuo sredinom 19. stoljeća. Taj je pokret naglašavao emocionalnu izražajnost, individualnost i prirodu. Romantičarski umjetnici često su tražili inspiraciju u egzotičnim i narodnim temama, nastojeći prenijeti osjećaje i subjektivne doživljaje.

Nomadski način života Roma, njihovo odbijanje sjedilačkog postojanja i pravila tradicionalnog društva, percipiran je kao izraz potpune slobode. Taj je stereotip naglašavao njihovu neovisnost i lakoću življenja, u suprotnosti s krutim društvenim strukturama europskog društva. Tijekom tog razdoblja umjetnici su se okretali temama prirode, egzotike, povijesnih događaja i narodnih legendi. U tom kontekstu, Romi su postali simbol slobode, strasti i prirodnosti, što je privuklo mnoge romantičarske umjetnike koji su tražili inspiraciju u neobičnim i dramatičnim temama.

Jean-Baptiste Camille Corot (1796.–1875.) francuski je umjetnik čije djelo zauzima posebno mjesto u povijesti umjetnosti. Bio je majstor pejzažnog slikarstva i žanr-scena. Corot je bio pod utjecajem romantizma, ali je svojim korištenjem svjetla i boje najavio impresionizam. Težio je prenijeti atmosferu i raspoloženje svojih prizora, posvećujući veliku pažnju detaljima i emocijama.

Slika “Ciganka s mandolinom”, naslikana 1870. godine, upečatljiv je primjer Corotove sposobnosti da realizam spoji s poetskom atmosferom svojstvenom njegovom stilu. Na platnu je prikazana mlada Romkinja, usamljena figura, uronjena u tihe misli. Tužan pogled u stranu, prikaz glatkog dodirivanja žica mandoline stvaraju dojam da se žena zaustavila usred svjetlucave melodije i razmišlja o nečemu svom. To ovom umjetničkom djelu daje dubinu pripovijedanja. Jednostavna, ali šarena odjeća: bijela bluza s vezom, tamno crvena suknja koja proviruje ispod izblijedjele pregače i skroman nakit – ogrlica i traka za kosu – naglašavaju njezin narodni identitet. Glatkoća poteza, nejasnost detalja, nježna paleta boja usmjeravaju svu pažnju na samu Romkinju, njezino lice koje je najjasnije prikazano, teksturalne kontraste odjeće i sjaj mandoline. Romkinja je prikazana na pozadini prirode, što naglašava njezinu povezanost s prirodnim svijetom i simbolizira slobodu. Mekane i tople boje koje koristi Corot stvaraju toplinu i ljudskost u prikazu. Tamni tonovi samog lika Romkinje i pozadine daju slici prizvuk mističnosti, što se može usporediti s načinom na koji su Romi doživljavani – tajanstvenost koja je bila i ostala njihov stalni pratilac.

Iako ne postoje konkretni dokumentirani kontakti između Corota i Roma, njegov interes za etnografske i žanrovske scene vjerojatno je potaknuo umjetnika da prikaže romsku ženu. Tijekom romantičarskog razdoblja, kojem je Corot pripadao, Romi su često viđeni kao simboli slobode i egzotike. To se poklapalo s njegovom željom da na svojim platnima prenese posebnu atmosferu i bogate emocije.

Unatoč činjenici da je Corot prikazao sliku Roma temeljenu na kulturnim stereotipima, u njoj postoje i elementi stvarnosti. Naime, Romi su doista često nastupali na sajmovima i festivalima, svirali glazbene instrumente i plesali. Međutim, u svakodnevnom životu njihova je odjeća bila praktičnija. Svijetli kostimi i romantična aura svojstveni slici vjerojatnije odražavaju idealiziranu predodžbu društva o Romima nego stvarni život.

Slika “Ciganka s mandolinom” Jean-Baptistea Camillea Corota prekrasan je primjer umjetnosti 19. stoljeća. Odražava i romantičarske ideale slobode i strasti, kao i kulturne stereotipe o Romima koji su tada postojali. Corotovo djelo omogućuje nam bolje razumijevanje kako su umjetnici tog razdoblja doživljavali i prikazivali pripadnike tajanstvene i živopisne romske kulture. Proučavanje takvih djela pomaže nam dublje proniknuti u kulturni i povijesni kontekst prošlih stoljeća i cijeniti raznolikost umjetničkih interpretacija romske teme.