Hamdija Seferović je pobjednik druge sezone hrvatskog izdanja Big Brothera. U kući je proveo 118 dana te dobio novčanu nagradu. Posebnost njegove pobjede je činjenica da je on prvi Rom koji je osvojio takvu vrstu natjecanja u Hrvatskoj. To je trenutak koji se činio kao značajan iskorak prema prihvaćanju romske zajednice, koja se često suočava s predrasudama i diskriminacijom. Ipak, postavlja se pitanje: koliko je ta pobjeda dugoročno pomogla Romima u Hrvatskoj, a koliko je ostala tek medijski fenomen?

Bilo je to 2005. godine kada je Hamdija Seferović, prvi Rom koji je ušao u Big Brother kuću, naposlijetku i pobijedio. Njegova pobjeda je nosila posebnu simboliku. U vrijeme kad su predrasude i diskriminacija romske zajednice sveprisutne u društvu, njegovo pojavljivanje na televiziji pružila je hrvatskoj javnosti bolju sliku o Romima u državi. Gledatelji su ga imali priliku vidjeti kao običnog čovjeka, sa vrlinama i manama, kao i bilo kojeg drugog kandidata u kući. Ondje su ga imali priliku vidjeti kao ravnopravnog sudionika društva, a ne samo kao Roma. Simpatičan i stasit mladić koji se ni trenutka nije sramio svojeg porijekla, štoviše, s ponosom je pričao o njemu. 

Pokupio je simpatije hrvatskog gledateljstva svojom jednostavnošću i druželjubivosti. U svih 118 dana u kući zaradio je samo 3 nominacije i tako stigao u finale. Podsjetimo se, pobjednika Big Brother kuće biraju gledatelji telefonskim glasanjem. Upravo zato je njegova pobjeda bila od velikog značaja jer su hrvatski gledatelji svojim glasovima podržali Roma, pokazavši tako da su pogli prevladati predrasude koje postoje u društvu. Mnogima je to dalo nadu da bi se javno mnijenje o romskoj zajednici moglo promijeniti. 

Unatoč važnosti njegove pobjede, dugoročni utjecaj nije bio vidljiv. Iako je njegova pobjeda bila trenutak u kojem su predrasude prema Romima privremeno bile umanjene, stvarna situacija romske zajednice u Hrvatskoj nije se drastično promijenila. Romi i dalje čine jednu od najmarginaliziranih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, suočavajući se s visokim stopama siromaštva, niskim obrazovanjem i teškim pristupom tržištu rada. 

Reality showovi poput Big Brothera moćno su sredstvo širenja vidljivosti pripadnika nacionalnih manjina i podizanje svijesti da su i oni ravnopravni članovi hrvatskog društva. No, oni rijetko mijenjaju duboko ukorijenjene društvene probleme. Njegova medijska prisutnost bila je kratkotrajna, ali na individualnoj razini mu je donijela veliki boljitak. Sebi i obitelji kupio je dom, danas živi samozatajan život kao suprug, otac i djed te je vlasnik kafića u zagrebačkoj Dubravi. 

Iako ovakvi događaji ne odmažu romskoj zajednici, ne može se reći ni da je zabilježena neka velika promjena otkad je jedan Rom postao utjecajniji član društva. Romska zajednica u Hrvatskoj još uvijek se suočava sa svakodnevnim diskriminacijama i predrasudama. Romi su ti koji još uvijek žive u teškim uvjetima, bez lakog zapošljavanju i obrazovanju. Prisjetimo se, Hamdija je ljudima u kući (a samim time i gledateljima) priznao da ima završeno samo osnovnoškolsko obrazovanje. To je mnoge ostavilo u čudu, ali i na neki način oduševilo jer su ga počeli gledati u drugom svijetlu, a možda i na neki način žaliti. Svojom pričom je ljude potaknuo na razmišljanje i dao dojam kako mnogi Romi nisu bili u mogućnosti nastaviti svoje obrzovanje iz niza razloga. Romi su i dalje na marginama društva, ali barem je u tom kratkom trenutku bilo moguće otvoriti oči i shvatiti da su to ljudi kao i svi ostali, da se suočavaju s brojnim problemima i samo žele biti gledani kao ravnopravni članovi društva, s obitelji, poslom i mogućnosti sigurnog stanovanja. U tom kontekstu, vidimo da je Hamdijina pobjeda bila simbolički trenutak nego li stvarna promjena. 

Također, to otvara jedno od mogućih rješenja inegrativnih problema romske zajednice - veći medijski prostor.  Uviđamo kako je hrvatsko gledateljstvo u trenutku Hamdijinog boravka u kući počelo s njime suosjećati i shvaćati da Romi nisu ništa drugačiji od njih samih. Kada bi na hrvatskoj televiziji postojalo više pripadnika romske zajednice i kada bi oni postali dio svakodnevice prosječnog hrvatskog gledatelja možda bi i sama distanca i težnja sa separacijom “nas” i “njih” bila manja. 

Pobjeda Hamdije Seferovića u Big Brotheru bila je važan trenutak u borbi za jvidljivost Roma u hrvatskom društvu. Omogućila je Romima da barem nakratko budu predstavljeni u pozitivnom svjetlu i dala je nadu za bolje sutra. Međutim, njegova je pobjeda bila je nedovoljna da se postave dublji temelji promjene. Javnost je bila spremna podržati Roma kao pojedinca, ali još je uvijek sa zadrškom gledala na Rome kao kolektiv. 

Naposlijetku, Hamdija Seferović nije pobijedio u Big Brotheru zato što je Rom, već zato što je čovjek, a to je ono na što želimo ukazati. I Romi su ljudi, sa vrlinama i manama, sa strastima i strahovima, sa bremenom povijesti i tradicije koju nosi svaka narodnost.