To nije samo posudionica alata nego nešto puno važnije

Riječ je o pomalo neobičnoj posudionici alata čije djelovanje nam otkriva vrlo složenu i tešku socijalnu situacija u Baranji, te vrlo pozitivan odnos dosadašnjih lokalnih vlasti prema pripadnicima romske nacionalne manjine, ali i prema razvoju dobrih međunacionalnih odnosa u toj izrazito multietničkoj sredini. Posjetili smo Beli Manastir te se ondje uvjerili u održivost tog projekta te o tome razgovarali s predstavnicima romske zajednice Duškom Kostićem i Brankom Petrovićem te zamjenikom gradonačelnika Predragom Stojanovićem. A o spomenutom projektu vrlo pozitivno mišljenje je iznio i dosadašnji gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš, koji je tokom trajanja svog mandata gradonačelnika podržao ovaj projekt.

Radi se o doista jedinstvenom projektu u Republici Hrvatskoj, a prema riječima Duška Kostića prvi je takav i u Europi. Riječ je o tome da se razni alati iznajmljuju na korištenje građanima i to ne samo Romima nego i socijalno ugroženim osobama koje nisu u mogućnosti kupiti ih i pri tom nije važno koje su nacionalnosti. Alati su podijeljeni u tri skupine, od onih najprimarnijih: čekića, sjekira, odvijača, zatim elektronskih aparata: bušilica, brusilica,... pa sve do trimera, motornih pila, kosilica i slično. Još je kupljena i miješalica za malter, dobrodošla za zidarske radove. U partnerstvu sa osječkim Centrom za mir i nenasilje i gradom Belim Manastirom, Udruga „Luna“ je ostvarila taj projekt vrijedan 107 tisuća eura, a kasnije je za uređenje prostorija doniranih od Grada Belog Manastira preko Fondacije „Otvoreno društvo“ iz Budimpešte dobiveno još 20 tisuća američkih dolara. Bilo je tu puno volonterskog rada i sve je urađeno u skladu s planovima i u zadanim rokovima.

Postoje kriteriji za besplatno korištenje alata koji se nalaze u ''Knjižnici alata''. Uz Rome i druge socijalno ugrožene osobe u Belom Manastiru, postoji i treća skupina potencijalnih korisnika alata, a to su umirovljenici koji imaju mjesečna primanja manja od 2 tisuće kuna. Ukupno je otprilike 200-tinjak evidentiranih osoba koje iznajmljuju alat iz ''Knjižnice alata'', ali je krajnjih korisnika višestruko veći broj. Na provođenju ovog projekta na početku je bilo zaposleno troje ljudi, a kasnije ih je bilo i puno više jer se ovaj projekt povezao s projektom javnih radova u Belom Manastiru za čije uspješno provođenje je korištenje ovih alata bilo iznimno značajno. Stalno uposlenih bilo je potom petoro pa su izgrađeni i plastenici i sve je više osoba tu radilo i osiguravalo si minimalnu egzistenciju. U jednom većem i jednom manjem plasteniku uglavnom su zaposlene žene. One sade, uzgajaju i ubiru povrće koje potom međusobno podijele. Preko Udruge se nabavlja sjeme i umjetno gnojivo pa je osigurano primarno ulaganje u proces proizvodnje.

Kako je projekt prihvatila okolina?

Udruga LUNA za ovaj projekt imala je potporu Vijeća romske nacionalne manjine Osječko-baranjske županije tvrdi njegov predsjednik Branko Petrović koji, govoreći o životu Roma toga kraja, tvrdi kako Romi u Baranji žive već oko 3 stoljeća, te kako ih sada prema službenim evidencijama ima oko 4 i pol tisuće. Na području Baranje ima više aktivnih romskih udruga koje sve svojim radom itekako doprinose razbijanu stereotipa i predrasuda o Romima i jačanju kapaciteta romske zajednice, rješavanju romskih problema u zajednici, a neke od njih su bile uspješne i u osiguravanju sredstava za provođenje projekata iz fondova EU. Osim posebno uspješne LUNE tu su i Udruga Romsko srce, Udruga Roma Grada Belog Manastira, Udruga baranjskih Roma „Napredak“, a u zadnje vrijeme treba spomenuti i aktivnosti Foruma romskih udruga Republike Hrvatske.

Napisati projekt, prijaviti ga na natječaj za sredstva EU, a potom i uspješno provesti, nije nimalo lak posao. S time se slaže i Duško Kostić. U tom kontekstu tvrdi kako je teško dobiti projekt, a tek kad se dobije onda ga treba i uspješno provesti sukladno strogim europskim pravilima. To zahtijeva odgovoran odnos svih sudionika. Duško tvrdi kako EU projekti nude veliki novac, no nažalost u Hrvatskoj, romske udruge u najvećem broju slučajeva nemaju dovoljne kapacitete, nemaju adekvatne resursa i njihovi članovi i vodstvo nemaju potrebna znanja i iskustva za provođenje zahtjevnijih projekata. Romske udruge same vrlo teško mogu dobiti neki europski projekt i jako je važno da surađuju s udrugama koje imaju adekvatne kapacitete, ali i da imaju potporu sa razine ministarstava, a na nižoj razini od županija, gradova i općina.

Dobar primjer za podršku jedinice lokalne samouprave poboljšanju položaja Roma je bio Grad Beli Manastir koji je za tu podršku i aktivnosti na poboljšanju položaja Roma u proteklom razdoblju dobio Godišnju nagradu Romskog nacionalnog vijeća za 2017. godinu kao najuzorniji grad u Hrvatskoj kada je riječ o pomoći ljudima iz romske zajednice. S time se ponosi i gradonačelnik Belog Manastira u proteklom mandatu Ivan Doboš koji nam kroz kraći razgovor otkriva pozadinu cijele priče života u multietničkoj zajednici. Doznajemo kako na tromeđi Hrvatske, Mađarske i Srbije, u Belom Manastiru živi prema popisu stanovništva iz 2011. godine 10.068 stanovnika, u strukturi stanovništva predstavnici manjina čine oko 40%. Nekada su tu živjeli ljudi iz 22 nacionalne manjine. Sada je 18 manjinskih nacionalnih zajednica. Srbi su zastupljeni sa 25%, Mađari sa 9%, a potom slijede Romi dok su Nijemci i pripadnici ostalih nacionalnih manjina zastupljeni u manjem broju. Dosadašnji gradonačelnik Ivan Doboš tvrdi kako je upravo Udruga LUNA pripomogla tome što je grad Beli Manastir došao na tako dobar glas po poštivanju prava nacionalnih manjina, ali zaslužni su i brojni drugi.

Projekt na dobrobit grada

Dosadašnji gradonačelnik Ivan Doboš naglašava kako je Beli Manastir zahvaljujući „Knjižnici alata“ imao jedno vrijeme ogromnu medijsku pažnju. Nije bilo televizije ili novina gdje niste moli vidjeti nešto o nama ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj regiji. To je odjeknulo vrlo pozitivno, što doista i jeste. Mi smo zahvaljujući ovom projektu obnovili jedan zapušteni prostor, istini za volju u centru grada, koji je dobio novu važnu ulogu. U plastenicima se počelo uzgajati i cvijeće za lokalnu komunalnu gradsku tvrtku. Prosto je fascinantno kako se taj projekt uspješno povezao i kompatibilan je sa još nekim projektima koje provodi Grad.

Još 2009. godine kada sam po prvi put preuzeo dužnost gradonačelnika imao sam pritužbe naših sugrađana o tome kako romske udruge nemaju prostor gdje bi održavali svoje aktivnosti. I to smo riješili u sklopu objekta „Knjižnice alata“. Opremili smo jednu prostoriju namještajem i sada se tamo održavaju sastanci i slično. Na inicijativu Duška Kostića tamo smo uveli centralno grijanje pa je prostor uporabljiv i u zimskim mjesecima. Što se kaže „jednim udarcem smo tri muhe ubili“. Svako ulaganje u taj objekt se višestruko isplatilo u smislu funkcionalnosti i uporabljivosti na korist ne samo romske populacije nego svih građana. U Belom Manastiru je srećom zdrava atmosfera, pa ljudi uglavnom odobravaju to što pomažemo ljudima iz romske zajednice, ali znate kako se kaže. „u svakom žitu ima kukolja“ pa katkada nekima to i nije po volji, no srećom takvi su u manjini. Ljudi shvaćaju koje su najranjivije skupine ljudi u našem gradu koje prioritetno trebaju pomoć, i mogu reći kako sam ponosan na svoje sugrađane jer se dokazujemo svi kako smo kvalitetna multikulturalna i multietnička sredina.

Ipak, moramo paziti da pomažući jednima malo više ne povrijedimo i one treće koji također trebaju i očekuju pomoć. Kao gradonačelnik nisam ni mogao ni trebao odbiti npr. predstavnike hrvatskih KUD-ova kada me dođu moliti da Grad sufinancira organizaciju njihovih tradicionalnih manifestacija, ali isto tako smo pomagali i Mađarima kada idu na putovanje u Makedoniju i slično. Srpsko kulturno društvo je ugostilo svoje prijatelje iz Apatina i Sombora u Srbiji pa smo i tu „uskočili“ s nešto financijskih sredstava da im olakšamo situaciju i slično kaže dosadašnji gradonačelnik Doboš, govoreći o svom pristupu podršci manjinama koje žive u Belom Manastiru.

Dugogodišnji zamjenik gradonačelnika Belog Manastira iz reda pripadnika nacionalnih manjina, Predrag Stojanović ističe kako je Grad Beli Manastir bio partner u brojnim projektima koje su inicirali ljudi iz romskih udruga ali i drugi inicijatori. Rad Vijeća romske nacionalne manjine Grada Belog Manastira (kao i rad mađarskog, odnosno srpskog manjinskog vijeća) financira se iz gradskog proračuna sa po 63.000 kuna godišnje, što je dosta značajan iznos s obzirom na skromne proračunske mogućnosti, teško stanje gospodarstva i veliku nezaposlenost u Belom Manastiru. Stojanović naglašava: „Mi smo svjesni skromnih ekonomskih mogućnosti naših sugrađana Roma, no oni su ovdje u Belom Manastiru apsolutno ravnopravni građani, a tako je i širom Baranje“. Stojanović kaže kako i dalje lobira kod drugih kako bi pomogli radu Knjižnice alata. Tako je primjerice Hrvatska udruga mladih poljoprivrednika, koja se trudi povećati učešće mladih u poljoprivredi, donirala određenu količinu startnog umjetnog gnojiva koje će dobro doći radnicima u plastenicima u sklopu Knjižnice alata.

Koja su iskustva primjenjiva i za budućnost?

Udruga LUNA ima planove i za budućnost. Duško Kostić naglašava kako u Baranju, na tromeđi Hrvatske, Srbije i Mađarske, baranjske romske udruge postižu najbolje rezultate kada je riječ o aktivizmu i apliciranju prema sredstvima EU te kandidiranju raznih projektnih prijedloga. On ističe i nužnost prekograničnog povezivanja te predlaže zajedničke projekte ističući: „Hrvatska ima najbolje regulirana prava nacionalnih manjina 'na papiru' i to treba znati iskoristiti. Posebno je važno uključivati mlade Rome u te procese i prenositi im određena specifična znanja, te ih kvalitetno educirati.“ Posebno naglašava važnost koju ima podrška lokalnih vlasti i ističe svoje očekivanje da će i nove gradske vlasti Belog Manastira nastaviti pokazivati pozitivan stav i pružati neposrednu podršku pripadnicima romske nacionalne manjine u Belom Manastiru na dobrobit i romske zajednice i svih stanovnika Belog Manastira.

Idejni tvorac projekta „Knjižnica alata“ Duško Kostić jedan je od rijetkih visokoobrazovanih Roma u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina diplomirao je na Učiteljskom fakultetu u Osijeku. Fakultet je upisao kada je imao 31 godinu, a prije toga je 13 godina radio sa strojarskom srednjom školom. U dva mandata je bio član Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine. Naglašava kako ga ove godine Vlada nije imenovala u Povjerenstvo. Duško pretpostavlja da je tome kriv njegov politički angažman, jer se na prošlim parlamentarnim izborima kandidirao za zastupnika romske nacionalne manjine, a izabran je Veljko Kajtazi koji sada ima politički monopol pa je tako i novo Povjerenstvo imenovano isključivo od ljudi iz romske zajednice koji su bliski s zastupnikom Veljkom Kajtazijem. Za Duška Kostića, iako je jedan od najobrazovanijih, ali i najaktivnijih Roma u Hrvatskoj nije bilo mjesta u novom Povjerenstvu. 

Za kraj ove, usprkos svemu, zapravo lijepe i poučne priče citirajmo Duška koji kaže:

„Sve se vrti oko novca. Mi stalno ukazujemo na nužnost rješavanja pitanja neadekvatne infrastrukture u naseljima gdje žive Romi no posebno je važno raditi i na projektima uključivanja Roma u društveni život zajednice odnosno naselja, grada, općine, županije. Stalno se borimo protiv stereotipa i predrasuda no mi Romi možemo, moramo i trebamo najviše učiniti nešto sami za sebe kako bi nas druge manjine i većinski narod prepoznali kao ravnopravne. Mi nemamo dovoljno obrazovanih ljudi koji bi bilo konkurentni na tržištu rada. Mi  dalje u Baranji animiramo veliki broj odraslih ljudi da završe osnovnu školu i steknu određena zvanja. To je dugi i naporan proces, ali moramo ustrajati.“