Romski jezik ključni je dio identiteta romskog naroda, no često je pogrešno shvaćen ili zanemaren. Ovaj članak obuhvaća osnovne činjenice koje trebate znati — odakle romski jezik potječe, kako se razvijao i zašto je danas važan.
Kada ljudi čuju riječ „romski”, mnogi odmah pomisle na nejasne i često netočne predodžbe oblikovane stoljećima mitova i nerazumijevanja. Ovdje donosimo kratak, ali važan uvod u romski jezik — njegovo podrijetlo, razvoj i odnos s drugim jezicima.
Romski jezik pripada indoarijskim jezicima (koji se ponekad nazivaju i indijskim jezicima). To znači da je povezan s nekim jezicima koji se govore na indijskom potkontinentu, poput bengalskog, hindskog, pandžapskog i drugih. Povijesna domovina romskog jezika utvrđena je relativno kasno. Tek u 18. stoljeću lingvisti su počeli uspoređivati romski jezik s drevnim i suvremenim indijskim jezicima. Prvom osobom koja je predložila povezanost romskog jezika s indijskim jezicima tradicionalno se smatra mađarski pastor Valyi Istvan 1760-ih godina. On je usporedio jezik Roma koji su živjeli u Mađarskoj s jezikom studenata s obale Malabara u Indiji. Nekoliko godina kasnije, zahvaljujući radu lingvista Johanna Rudigera i Jacoba Bryanta, romski jezik je prepoznat kao indoarijski. Prvu detaljnu analizu odnosa između romskog i indijskih jezika objavio je 1844. godine njemački lingvist August Pott.
„Roma” je endonim (odnosno vlastiti naziv) ovog naroda. Nazivi poput „Gypsy” ili „Cigani” danas se smatraju uvredljivima i nose stare stereotipe o Romima, jer se nekada vjerovalo da su Romi došli u Europu iz Egipta, zbog čega su tako nazivani. Romski jezik nije povezan s romanskim jezicima (talijanskim, francuskim, španjolskim itd.) — riječ je samo o sličnoj terminologiji. U starijem obliku romskog jezika postojao je poseban suglasnik koji se naziva retrofleksno ili cerebralno D. Taj se glas izgovara savijanjem jezika unatrag. U suvremenim dijalektima romskog jezika taj se suglasnik više ne izgovara na taj način, ali postoje različite varijante njegova izgovora, koje su uglavnom bliske „r”-glasu.
Romi žive u bliskom kontaktu s drugim narodima, što s lingvističkog gledišta znači da lokalni jezici utječu na romski jezik i obrnuto, što se, primjerice, vidi u posuđenicama. Ovdje je važno spomenuti i fenomen para-romskog — miješanih jezika temeljenih na romskom i nekom od lokalnih jezika. Još jedna važna značajka romskog jezika sa sociolingvističkog stajališta jest da ne postoji jedinstvena književna norma, pa čak ni općeprihvaćeno pismo — romski jezik Roma u Sjevernoj Makedoniji znatno se razlikuje od jezika Roma u Turskoj.
Romski jezik pruža vrijedan uvid u povijest i identitet romskog naroda. Iako se jezik znatno razlikuje među regijama i nema standardizirani oblik, njegovi korijeni u indo-arijskoj jezičnoj skupini ostaju snažna poveznica s podrijetlom ove zajednice. Ovaj kratki pregled obuhvaća samo osnovne informacije, ali i one pomažu razbiti uobičajene mitove i zamijeniti ih stvarnim znanjem. Učenje o romskom jeziku nije samo lingvističko putovanje — to je i način razumijevanja naroda čija priča zaslužuje biti jasno i s poštovanjem prikazana.