Jednom davno dva prijatelja odluče krenuti na put oko svijeta. Jedan od njih je bio Rom a drugi nije. Na put krenuše kako bi pronašli bolje mjesto za život, ali i upoznali nove ljude s kojima bi stekli nova prijateljstva. Išli su tako, išli i jednog dana počne padati noć, oni nisu imali mjesto gdje bi prespavali. I naiđu oni tada na jednu staru kuću iz koje nije dopiralo svjetlo i koja im je izgledala napušteno. Jako se razvesele jer im je to omogućavalo da u toj praznoj kući prespavaju.

Pošto su sa sobom imali samo jedan pokrivač i jedan jastuk dogovore se kako će jedan spavati na postelji kraj prozora, a drugi će spavati na podu, kraj vrata. Kako su bili jako umorni nakon dugog puta, dvojica prijatelja su si poželjeli laku noć i zaspali odmah tvrdim snom.

Bilo je negdje oko ponoći kada je u tu kuću došao čovjek koji je bio vlasnik te kuće. Kada je vlasnik po mraku ulazio u kuću, zapeo je za Roma koji je spavao na podu kod vrata i počeo ga udarati štapom koji je nosio u ruci. Trgnuvši se iz dubokog sna i ne shvaćajući što se događa Rom je istrčao iz kuće i zaustavio se u obližnjoj šumici.

U međuvremenu vlasnik kuće je ostavio stvari koje je donio i ne primijetivši kako u kući spava i drugi čovjek otišao iz kuće. Rom koji je bio u blizini vrati se do kuće i vidje kako vlasnik odlazi.

Nakon što je vlasnik otišao, Rom uđe u kuću i probudi svog prijatelja te mu reče: „Pošto imamo samo jednu postelju i ti si pola noći spavao u njoj, hajde da se sada zamijenimo pa ti spavaj na mom mjestu, kraj vrata, a ja ću u postelji jer mi je hladno“. Prijatelj se odmah složi s njim i prepusti mu svoje mjesto, te ode i legne kraj vrata. Nakon što su zamijenili mjesta oni ponovo zaspaše.

Ali, vlasnik je bio otišao samo po drugi dio stvari koje je nosio u kuću te se vrati nakon nekog vremena i ponovo, u mraku, zapne za čovjeka koji je spavao na podu njegove kuće. Zaobiđe ga, uđe u kuću spusti stvari i tada primijeti kako u njegovom krevetu spava i drugi čovjek.

Sada već manje iznenađen vlasnik pomisli: „Ovog što spava kod vrata dobro sam izudarao, sada ću onog što spava u mom krevetu!“ Uze štap i počne udarati Roma koji je spavao kraj prozora.

I tako je Rom ponovno dobio batine, bez obzira što se zamijenio sa svojim prijateljem i legao kraj prozora. Rom ustane iz postelje i pomisli: „Takva je romska sreća, kako god okrenuo Rom uvijek strada!“

Ovu izreku Romi često govore, u brojnim životnim situacijama. Imati ili nemati sreće bude razlog i opravdanje za većinu životnih uspjeha ili neuspjeha. Naravno, dobro je imati sreće, ali na sreću se ne treba oslanjati. Posebno ne kada su u pitanju važne stvari. Ako vrijedno radimo, obrazujemo se, pomažemo jedni drugima i poštujemo jedni druge o našoj budućnosti neće odlučivati sreća već ćemo mi biti gospodari svoje sreće.