Filmski festival Liburnia gostovao je u zagrebačkom Multimedijalnom centru (Savska cesta) s izabranim pobjedničkim domaćim uradcima iz 2015. Razred, dugometražni dokumentarni film Vesne Ćudić, približava nam probleme romskih djevojaka. Dokumentarac počinje užurbanim izborom za miss u Dardi, što podsjeća na reality showove poput Toddlers and Tiaras.

Na prvi pogled tematika se čini plitka. No, ubrzo poslije završetka izbora, počinju se prikazivati duboki problemi s kojima se djevojke suočavaju. Srednjoškolka Stojana (pobjednica) živi s majkom i braćom te pati zbog oca koji ju je želio seksualno zlostavljati. Slika s početka – ona vesela i samopouzdana u suprotnosti je s onim što se događa u obitelji. Odlučuju se odseliti u Kanadu te se prije puta tužni pozdravljaju s prijateljima i susjedima. Scena poslije simbolično prikazuje ptice u letu ispod neba, što podsjeća na selidbe Roma, ovoga puta zbog obiteljskog zlostavljanja.

Od portretiranih djevojaka, Vedrana je najodlučnija i najuspješnija u školi. U stabilnoj je vezi s dečkom i tako prkosi tradiciji o ranoj udaji dok joj je sestra Željka u tinejdžerskim godinama zatrudnjela. Tinejdžerica Jovana odlučila je prekinuti obrazovanje, ali vidjevši svoju svakodnevicu poslije toga predomislila se i uspješno završila srednju školu, zajedno s Vedranom.

Autorica je zatim prikazala divlji bijeli cvijet na tračnicama, što podsjeća na upornost i mladost koje su u utrci sa surovim životom. Ove žene otvoreno progovaraju o roditeljstvu, predrasudama i osjećajima s kojima žive. Dobri duh Roma u Dardi jest Jovica, muškarac u tridesetima koji zrači simpatičnošću, trener folkornog društva, jer razgovara s mlađima i brine se o njihovom školovanju.

Dok svaki dan vlakom odlaze u školu na stanici ih čeka grafit MRZIM CIGANE.  No, djevojke su vesele i šale  na svoj račun i kao da ih se ta netrpeljivost ne tiče.

Izgleda kao da se tiče nekoga drugog, a usmjerena je upravo prema Romima. Tako dok Vedrana odrađuje praksu u frizerskom salonu, vlasnica priča da ona nema apsolutno ništa protiv Romkinja dok druge vlasnice ne dopuštaju obavljanje prakse romskim učenicama. Za to vrijeme Vedrana šuti i sluša, pomirena s vladajućim stanjem. Čini se kao da nema pravo glasa i da o njezinom poslu odlučuju drugi, vlasnici salona odnosno većinsko stanovništvo. Ovo je snažan prizor zato što prikazuje obje osobe u kadru - vlasnicu i učenicu - vidimo superiornost i poslušnost koje jednom riječju znače nepravdu.

Životi o kojima se govori i koju su nam bliži kroz višegodišnji rad redateljice Ćudić (završila National Film and Television College u Velikoj Britaniji) intimne su ispovijedi i vidimo žene koje su više od Romkinja – nalaze se na životnim prekretnicama u cvijetu mladosti.

Kada vidimo pojedina lica vjerovat ćemo u romske nedaće koje nisu više bezlične i bezmjestne. Nadilaze se nacionalni problemi i vidimo individualne karakteristike koje čine tuga, hrabrost i stidljivost, uhvaćene u sadašnjem momentu. Naglasak je na baranjskim Romima i edukaciji koja je najsigurnija karta za neki bolji život. Mlade cure svjesne su emancipacije kroz vlastiti novac kojeg će zaraditi i na taj način biti neovisne o muškarcima s kojima budu živjele.

Na kraju vidimo epiloge glavnih protagonista: neke su se preselile, neke rodile, neki još čekaju zadovoljavajuću karijeru.

Ovaj film je nastavak Little Miss Roma (Nukleus film) iz 2007. gdje su motivi materijalni uvjeti i egzistencija, naročito žena koje su ranjivije. Nagrađen je za najbolju režiju/redatelja na Liburniji u Ičićima.