Pehlin je tradicionalno romsko naselje u Rijeci koje potječe iz 16. stoljeća. Izvorno se zvalo Hosti pa onda Pehljin. Dr. Matko Laginja 1889. godine govoreći o nazivu je, pored ostalog, napisao:

“Pehlin je dobilo ime od neke naseljene obitelji koja je tamo živila u prošlom veku, al´ joj već nema traga. Ti pehlinari bili su tuđinci (valjda Kočevari ili od drugde Nemci) u službi državne komore koja je ondje imala harnicu ili daciju” (u današnje vrijeme to poznajemo kao carinu). Etnograf Ivo Jardas pak piše: “Pehljin je pak dobil ime po štrpedeh ale pehjićeh, ki su onuda rasli”.

U doba austro-ugarske vladavine mještani su se bavili poljoprivredom i vinogradarstvom te su plodove odnosili u Rijeku i tamo prodavali.  Orhan Sali tvrdi kako je puno događanja s područja Pehlina imalo utjecaj na cijelu državu. Po Orhanu, ovo naselje je jedno od najljepših u gradu zbog pogleda na cijelo kvarnersko područje, ali i zbog vrlo plodne zemlje i čišćeg zraka koji nije zagađen zato jer se ne nalazi u blizini tvornica. Jedino je u prošlosti ovdje postojalo nekoliko građevinskih tvrtki. Problem je što se u sadašnje vrijeme ta pozitivna strana priče nikako ne ističe u javnosti.

Danas je obrnuto, Sali kaže da se danas Pehlin doživljava kao hrvatsku “Amazonu, neku prašumu”. Toliko su izolirani da ljudi ne znaju što se uopće na tom području događa. Dodatni razlog, priznaje sugovornik, je taj što se i Romi koji tamo žive sami izoliraju od građana te se drže zajedno u grupama: “Nama je to u krvi, da budemo u zajednici kao u nekom čoporu. Sve što radimo, radimo zajedno”. Riječani, s druge strane, više čitaju o Romima i gledaju Rome u medijima, nego što zapravo razgovaraju s njima o neispričanom. Tako recimo, govori nam sugovornik, nerijetko su gledani sa strane u kafićima ili pod povećalom u marketima gdje kupuju. To nije lijepo i vrlo je neugodno za njih.

Naselje je cestom odvojeno od susjednog naselja Hosti. Postoje još tri, četiri romska nesegregirana naselja gdje su Romi dobro integrirani, gdje dobro žive i zaposleni su.

ROMI U PEHLINU
Romska kultura i narod zanimljivi su ne samo Hrvatima, nego i u svijetu. Oni nisu skriveni ispod zemlje, ali činjenica je, nažalost ili na sreću, da se Romi, bili vise ili manje prihvaćeni, prilagođavaju hrvatskom narodu, pa i po pitanju jezika. Primjećuje se sve manje gramatičkih pogrešaka u hrvatskom jeziku unatoč činjenici da Romi od djetinjstva pričaju dva jezika. Sali kaže kako to zna zbunjivati najmlađe govornike, pogotovo ako pričaju čak tri jezika – albanski, hrvatski te romski.

Na području Pehlina romska djeca pričaju albanski do pete, šeste godine života, dok hrvatska djeca pričaju samo na hrvatskom jeziku. Uz to, sada je engleski obvezan predmet od prvog razreda osnovne škole, što dodatno opterećuje romsku djecu i roditelje. “To je glavni razlog po meni zašto je toliko neškolovanih Roma.”

To je veliki razlog zašto su ta djeca tijekom nižih razreda osnovne škole u zaostatku u usporedbi s većinom te ponekad teže savladavaju gradivo, odnosno gramatiku i pravopis, ali i zašto se stvara odbojnost prema drugim jezicima. Sali tvrdi da ne treba poopćavati, to jest stereotipizirati djecu jer postavlja se pitanje što se događa onda kad ostala djeca nisu dobra u školi? To je također pitanje financijske situacije i roditeljskog odgoja, ali i onog predškolskog koji je važna stepenica za stjecanje predznanja za daljnje obrazovanje, te tu ne bi trebalo biti prostora za predrasude. Ponekad je kod Roma razlog za odustajanje od osnovne ili srednje škole biranje između školskih bilježnica i knjiga te hrane za cijelu obitelj.

Ovdje dolazimo do dobro znanog sveopćeg iseljavanja stanovništva, pa tako i pripadnika romske manjine iz države. Orhan Sali kaže da je u riječkom Pehlinu živjelo preko tisuću Roma Aškalija, dok ih sada živi samo dvjestotinjak. Osim ekonomskih razloga, sugovornik priznaje da je uzrok tomu još uvijek prisutna diskriminacija, iako je Rijeka poznata kao multikulturalni hrvatski grad. Poručuje svakome tko je diskriminiran da skupi snage te se odupre tome u inat. On je primjer za to.

Vjeruje da se Romi mogu više prilagoditi hrvatskom društvu u smislu da ne trebaju inzistirati na ponekim romskim običajima iz prošlosti ako će ih oni zbog kulturalnih razlika razdvojiti od okoline i društva u kojem žive u budućnosti. Pod tim misli na dogovorene brakove koje romsko društvo na ovim prostorima prestaje prakticirati ili pak odabir tradicionalnog imena koje danas, po njemu, nije toliko važno ako će Roma spriječiti u pronalasku posla ili ograničiti sam društveni život.

Zanimljivo je da odnedavno romantične veze između Roma i neroma ne nailaze na zabranu od obje strane, s tim da je u romskom društvu prihvaćeniji Hrvat, odnosno nerom, dok je u većinskom društvu obrnuto – više se nailazi na otpor obitelji ako je djevojka u vezi s Romom. Razlog neslaganja s vezom dvoje ljudi različitih kulturnih krugova jest veća važnost onoga tko je tko poput nacionalnog identiteta, a ne što je tko. Nadalje, iako je par zaljubljen, veza najčešće ne izdrži zbog navedenih razloga. Važno je na kraju napraviti kompromis i biti iskren, jer zataškavanje i negiranje vode do razočarenja.

FRIZERAJ
Orhan se uspio zaposliti i ostati u gradu Rijeci zahvaljujući svojoj volji i upornosti, unatoč životnim preprekama. Radio je punih 11 godina u komunalnom poduzeću na području grada, sve do prošle godine. Tada je odlučio promijeniti profesiju te je počeo raditi kao samouki frizer od kuće, gdje su mu dolazili klijenti iz naselja na šišanje i frizure. Za njegov dobar rad se pročulo te je ubrzo nakon toga dobio ponudu za radni odnos u brijačnici Gentlemen´s shop, gdje trenutno radi i lijepo zarađuje. Poslije samo tri mjeseca rada proglašen je za najboljeg frizera u Rijeci, a i šire, u lokalnim novinama, usprkos manjku formalnog obrazovanja. Od tada je vrlo popularan te su njegovi termini u salonu dosta traženi, zapravo najtraženiji. Sali tvrdi da je to zbog toga što komunicira s ljudima više od ostalih. Oni su mu rekli da kad pričaju s njim, da imaju osjećaj kao da se dugo poznaju, što on također osjeća. Zbog pozitivnog iskustva i ohrabrenja, uskoro, nakon samo deset mjeseci rada u frizerskom salonu za muškarce, otvara svoju vlastitu brijačnicu u Rijeci s partnerom i ponosan je jer je to postigao vlastitim radom. Tada će, kako vjeruje, postati prvi Rom koji je vlasnik frizerskog salona, točnije brijačnice. Planira zaposliti školovane Rome i nerome. Time želi pokazati da glazba nije jedina preostala profesija kojom se Romi mogu i žele baviti, unatoč birokratskim zavrzlamama.

Sali je rekao da Romi trebaju znati i biti svjesni svojih prava jer ako to nije tako, nemoguće ih je ostvariti. Ne treba niti zaboraviti na pristojno i uljudno ponašanje koje pomaže u ophođenju s ljudima, ali i u ostvarivanju poslovnih prilika, jer, lijepa riječ sva vrata otvara, u što se sam uvjerio. S druge strane, ako ih slučajno ne otvori, nije ih niti zatvorila.

20 GODINA PJEVAČKOG ŽIVOTA
Orhan Sali pjevač je poznate rječke romske skupine Pehlin Kings koja obrađuje poznate, stare romske pjesme, ali u planu im je napraviti album s novim aranžmanima u jazz-blues ili funk stilu. Pjevač priznaje da je pjevao po svadbama i zabavama gdje su bili trubači, gdje su se novci stavljali na čelo glazbenika i  gdje se skakalo po stolovima uz alkohol, no ipak mu je u cilju da baci novo svjetlo na romsku glazbu, da ljudi poprimaju drugu sliku kad je u pitanju takva glazba koja se „može slušati i sjedeći“, kaže Sali.  U planu mu je s romskim glazbenicima preraditi hrvatske pjesme, no u romskom ritmu. Jedne od takvih pjesama su Budi moja voda grupe Laufer i Gibonnijeva Tempera koje, kako kaže, već imaju emociju u sebi. Po njemu, kroz glazbu šansu za karijeru imaju neškolovani Romi koji imaju talent. Ipak, susreo se s diskriminacijom kada je želio izdati album sa skladbama koje su producenti čuli i svidjele su im se, no predomislili su se kada su spoznali da se radi o Romu. 

Ova skupina glazbenika nedavno se organizirala niz koncerata u sklopu humanitarne akcije riječkog KUD-a Folk za pomoć u prikupljanju novčanih sredstava za dečka koji je zbog karcinoma trebao zamijeniti bolesni kuk implantatima. Ovim pozitivnim primjerima, kaže nam Orhan, želimo ukazati na problem pomanjkanja prezentacije pozitivnih primjera kada je riječ o Romima u hrvatskim medijima, dok ekscesi i negativnosti, kao i negativni komentari dominiraju medijima i posebno se naglašavaju, te prikazuju kao pravila, a ne iznimke.