Danas je himna simbol svake države. To je domoljubna pjesma koja se izvodi u službenim prilikama kao poseban znak poštovanja prema zemlji. Nacionalne himne imaju za cilj ujedinjavanje ljudi u zajedničkim nadama i idealima. U većini slučajeva glazba državnih himni temelji se na popularnim narodnim pjesmama ili se za osnovu uzima glazba određenog skladatelja. Podrijetlo nekih državnih himni nije uopće poznato.

Službena himna Republike Hrvatske je “Lijepa naša domovino”. Tekst himne napisao je Antun Mihanović, a uglazbio ju je Josip Runjanin.

Kako Romi nikada nisu imali svoju nacionalnu državu i zbog slabosti međunarodnog romskog pokreta, desetljećima se nije postavljalo pitanje da Romi dobiju svoju himnu. Situacija se počela postupno mijenjati šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća općom liberalizacijom zapadnog svijeta, procesom dekolonizacije, borbom za jednakost crnaca u SAD-u, te studentskim demonstracijama u Europi. Aktivnosti na emancipaciji Roma rezultirale su Prvim svjetskim kongresom Roma koji je započeo 8. travnja 1971. godine u predgrađu Londona. Upravo na Prvom svjetskom kongresu Roma pjesma "Đelem, Đelem" usvojena je kao službena himna Roma.

Glazbu i stihove za romsku himnu napisao je romski glazbenik iz Srbije Žarko Jovanović. Glazba se temelji na staroj romskoj narodnoj pjesmi "Đelem, Đelem". Romi koji žive na različitim područjima prilagodili su naslov pjesme u skladu s lokalnim govorom odnosno govornim dijalektom romskog jezika, tako da je pjesma također poznata pod imenima “Djelem, Djelem”, “Gelem, Gelem”, “Dzelem Dzelem”, “Opré Roma”, “Romale Shavale” itd. Riječi himne govore, između ostalog, o stradanju Roma tokom Drugog svjetskog rata. U drugoj strofi pjesme autor svjedoči o zločinima koje su počinili pripadnici zločinačke ustaške Crne legije.

I ja sam jednom imao veliku obitelj,
ali ih je Crna legija umorila

Genocid nad Romima, poznat kao Porajmos, za Žarka Jovanovića bio je vrlo osoban i emocionalan. Jovanović je izgubio veći dio obitelji u Porajmosu. Prošao je kroz tri koncentracijska logora organizirana na području okupirane Srbije, pobjegao iz jednog od njih i pridružio se jugoslavenskim partizanima. Pukom srećom Žarko Jovanović nije izgubio život. Prema priči koju je ispričala Jovanovićeva snaha, kad su ih nacisti postrojili i naredili Romima da istupe korak naprijed, jedan Židov potiho je zadržao Žarka Jovanovića i tako mu je najvjerojatnije spasio život. 1961. godine Žarko Jovanović seli se u Pariz i postaje poznatim izvođačem narodnih pjesama i virtuoznim sviračem balalajke. Uz to Jovanović aktivno sudjeluje u životu romskog naroda i na Drugom svjetskom kongresu Roma održanom 1978. godine u Ženevi, on je imenovan svojevrsnim romskim ministrom kulture.

Prije nego što je 1971. godine postala romskom himnom, pjesma "Đelem, Đjelem" stekla je međunarodnu popularnost zahvaljujući filmu Aleksandra Petrovića “Skupljači Perja” (Sreo sam i sretne Cigane) iz 1967. godine koji je posvećen životu Roma u Srpskoj Vojvodini. Petrović je ovim filmom postigao veliki međunarodni uspjeh. To je bio prvi film iz Jugoslavije koji je osvojio Grand Prix žirija Filmskog festivala u Cannesu i nagradu Međunarodnog udruženja filmskih kritičara. Film je također nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu, Zlatni globus i Oskara za najbolji film na stranom jeziku.

Iako je usvajanje romske himne pored drugih nacionalnih simbola, bio veliki korak k ujedinjenju Roma širom svijeta, jedan od problema koji još uvijek nije riješen i koji može utjecati na percepciju Roma kao nacije je činjenica da tekst i glazba romske himne nisu precizno definirani odnosno standardizirani. Razni glazbenici odnosno pjevači izvodili su je u različitim stilovima, tako da vjerojatno postoje stotine raznih načina izvođenja himne. Vjerojatno jedna od najpoznatijih verzija pjesme jest ona koju je izveo legendarni romski pjevač iz Srbije Šaban Bajramović, poznat kao "Kralj romske glazbe". Pjesma je postala toliko popularna da mnogi i danas Bajramovića smatraju autorom himne "Đelem, Đelem". Pored različitih glazbenih aranžmana, postoje i različite verzije teksta, u kojima su samo prvi stih i refren ostali isti.

Još jedan problem je to što neki Romi ne smatraju "Đelem, Đelem" svojom himnom. Romi iz Mađarske, koji govore bajaški jezik, kao i dio Roma Bajaša iz Hrvatske, svojom nacionalnom himnu smatraju pjesmu "Paduri verđi" (Zelena šuma). Romi iz Češke i Slovačke imaju svoju himnu "Čhajori Romani", koju su napisali romski zatvorenici u koncentracijskom logoru Auschwitz. U ovim dvjema zemljama himna "Đelem, Đelem" poznata je uglavnom među romskim aktivistima ili Romima koji redovito sudjeluju u romskim kulturnim događajima. Sinti, od kojih se mnogi ne izjašnjavaju kao Romi, smatraju da "Đelem, Đelem" nema s njima nikakve veze. Osim toga, u svijetu još uvijek ima Roma koji uopće nikada nisu čuli za romsku himnu.

Himna je jedan od najvažnijih nacionalnih simbola. Kada se izvodi, ona budi u nama najintimnije i najdublje osjećaje poput osjećaja jedinstva i ponosa za naciju kojoj pripadamo. Ovi su osjećaji važni za pripadnike svakog naroda, međutim za tako povijesno podijeljenu naciju kao što su Romi, to osjećaji imaju dodatni značaj. Usvajanje romske himne na Prvom svjetskom kongresu Roma otvorilo je put ujedinjenju i emancipaciji romske nacije. Romska himna ne sliči ni na jednu drugu nacionalnu himnu i različita je od onih koje možemo čuti na Olimpijskim igrama. To je čini apsolutno jedinstvenom i ona odražava kulturnu i jezičnu autentičnost Roma.

 

 

The history of the Roma anthem

Roma Anthem doesn’t resemble any other national anthem of the kind heard at the Olympics making it absolutely unique and reflecting the cultural and linguistic authenticity of Roma people.  

Nowadays national anthem is a visiting card of every state. It is a patriotic song, which is played on official occasions as a special sign of respect for the country. National anthems are aimed at bringing people together in their common hopes and ideals. In most cases, national anthem music comes either from a popular folk song or the music of a particular composer is taken as a basis. Sometimes the origin of some national anthems is unknown at all.

The official Anthem of the Republic of Croatia is “Lijepa naša domovino”. The Anthem's lyrics were written by Antun Mihanović, while the music to the anthem was composed by Josif Runjanin.

As Roma have never had their nation-state and because of the weakness of the international Roma movement, for decades the question of having Roma anthem as well as numerous other issues were not even raised. The situation started to change gradually in the 1960s and 1970s with the decolonization process, the struggle for black equality in the United States, student demonstrations in Europe and general liberalization of the Western world. The Roma’s emancipatory activities resulted in the first-ever World Romani Congress which started on April 8, 1971, on the outskirts of London. It was at the First World Romani Congress when the song “Gjelem, Gjelem” was adopted as the official Roma Anthem.  

The music and lyrics to the Anthem was composed by Roma from Serbia Zarko Jovanovic on the basis of an old Roma folk song "Djelem, Djelem". The title of the song has been also adapted by Roma living on different territories according to native orthography and spoken dialect of the Romani language, so the song is also known by the names “Djelem, Djelem”, “Gelem, Gelem”, “Dzelem Dzelem, “Opré Roma”, “Romale Shavale” etc. The words to the Anthem tell, among other things, about the suffering of Roma during the Second World War. In the second verse of the poem, the author refers to the crimes committed by members of the criminal Ustasha Black Legion.

I once had a great family,
The Black Legion murdered them

The topic of the Roma genocide also known as Porajmos was very personal and sensitive for Zarko Jovanovic. Jovanovic lost most of his family in Porajmos, went through three concentration camps organized on the occupied Serbian territory, escaped from one of them, and joined Yugoslav partisans. Just by pure luck, Zarko Jovanovic didn’t lose his life. According to the story told by Jovanovic’s daughter-in-law, when the Nazis lined everyone up and ordered Roma to take one step forward, a Jewish man quietly held him back and thus most probably saved his life. In 1961 Zarko Jovanovic moved to Paris to become a famous singer of folk songs and virtuoso balalaika player. In addition, he took an active part in the life of the Roma people, and at the Second Roma Congress, held in 1978 in Geneva, he was named Romani Culture Minister.

Before becoming Roma Anthem in 1971 the song "Djelem, Djelem" became famous among the international audience due to Aleksandar Petrovic’s movie Skupljači perja (I Even Met Happy Gypsies) dedicated to the life of Roma of Serbian Vojvodina, which he made in 1967. Petrovic achieved great international success with his movie, which was the first movie from Yugoslavia to be awarded the Grand Prix of the Cannes Film Festival as well as the International Film Critics Awards. The movie was also nominated for the Palme d'Or at Cannes, the Golden Globe, and the Oscar Best Foreign Language Film.

Though the adoption of the Roma Anthem among other national symbols was a big step towards the unification of Roma around the World, one of the problems that still has not been solved and may influence the perception of Roma people as a nation is the absence of an official, standardized version of the anthem. Various musicians or singers have performed it in their own style, so there are probably hundreds of various forms of the anthem in existence. Probably one of the most well-known version of the song is the one performed by a legendary Roma singer from Serbia Saban Bajramovic, known as the “King of Gypsy music". The song became so popular that many people still consider Bajramovic to be the author of the Anthem "Delem, Delem". Apart from different musical arrangements, there are also several versions of the lyrics, in which only the first verse and chorus remain unchanged.

Another problem is that not all Roma consider "Djelem, Djelem" their national anthem. Bajaši speaking Roma from Hungary as well as part of Bajaši speaking Roma from Croatia see the song Paduri verđi (Green Forest) as their anthem. Roma from the Czech and Slovak Republics also have their own anthem "Čhajori Romani", which was composed by Roma prisoners in the Auschwitz concentration camp. In these two countries the national anthem "Djelem, Djelem" is mostly acknowledged by Roma activists or Roma who regularly participate in Roma cultural events. Sinti, many of whom don’t identify themselves as Roma, feel that "Djelem, Djelem" has nothing to do with them. Apart from this, there are still Roma people in the world who have never heard about the Roma anthem at all.

The Anthem is one of the most important national symbols. When performed, it affects the deepest and the most intimate fibers of our being and creates a sense of unity and pride for the nation one belongs to. These feelings are important for all nations, especially for a historically divided one such as Roma they assume added significance. Adoption of the Roma Anthem at the First World Romani Congress paved the way for the unification and emancipation of the Roma nation. Roma could Roma anthem doesn’t resemble any other national anthem of the kind heard at the Olympics making it absolutely unique and reflecting cultural and linguistic authenticity of Roma people.