Ruska kultura razvila je dvojak odnos prema Romima. Stoljećima su bili proganjani u Rusiji, a manifestacije anticiganizma često se susreću na svakodnevnoj razini. Istodobno, kako u klasičnim književnim djelima tako i u suvremenoj kulturi, lik Roma vrlo je popularan. Taj lik obilježen je određenim skupom karakteristika koje su ostale nepromijenjene od trenutka kada su se pojavile u književnosti pa sve do danas.

Važno je napomenuti da ću se u ovom tekstu baviti isključivo književnim djelima, budući da likovna umjetnost i film zahtijevaju zasebnu analizu.

Za početak možemo se osvrnuti na Mrežu asocijacija riječi za ruski jezik, koja može dati uvid u percepciju određenih pojava među izvornim govornicima. Zanimljivo je da, ako potražimo asocijacije na riječ „Ciganka” («Цъганка» na ruskom), vidimo da se, uz brojne opise vanjskog izgleda („suknja”, „bluza”, „marama”, „ljepota”, „mlada” itd.), ta riječ snažno povezuje s glazbom. Vjerojatno nijedna druga nacionalnost u ruskoj kulturi nije tako usko povezana s glazbom.

Sada se možemo osvrnuti na ključna književna djela. Prvo upečatljivo (i možda najpoznatije) pojavljivanje Roma u ruskoj književnosti jest poema „Cigani” Aleksandra Puškina. Ideja slobodnog života i slobode Roma bila je bliska idealima romantizma, umjetničkog pravca u kojem je poema napisana. Prema radnji, Aleko, koji dolazi u romsko naselje iz grada zbog progona od strane zakona, nikada ne uspijeva postići slobodu jer je želi samo za sebe. Na kraju mu se to izravno poručuje:

„Ostavi nas, oholi čovječe!
Mi smo divlji; nemamo zakona,
Ne mučimo, ne pogubljujemo –
Ne trebaju nam krv ni jauci.”

Glavni lik strastveno voli romsku djevojku Zemfiru, ali ona mu nikada neće pripadati niti se pokoriti njegovoj volji. Ovaj motiv kasnije postaje čest ne samo u ruskoj, nego i u svjetskoj književnosti. Primjerice, u pjesmi ruskog pjesnika Afanasija Feta:

„Prestani, ne pjevaj, dosta!
Sa svakim zvukom otrov ljubavi
Samovoljno se u dušu slijeva
I gori buntovno i bolno
U uzburkanoj krvi.”

Još jedna česta asocijacija vezana uz Rome u ruskoj kulturi jest veselje i bezbrižnost. Od 18. stoljeća plemićke i trgovačke proslave često su bile praćene romskim zborovima. Njihovi opisi nalaze se u djelima poznatih autora poput Lava Tolstoja („Dva husara”), Fjodora Dostojevskog („Braća Karamazovi”) i Nikolaja Leskova („Začarani putnik”). Posebno se ističe drama Aleksandra Ostrovskog „Bez miraza”, gdje se tragičan završetak odvija uz romsku glazbu, što je ključno za razumijevanje društva prikazanog u djelu.

U 20. stoljeću najpoznatija književna djela o Romima napisali su Maksim Gorki i Anatolij Kalinin („Makar Čudra” i „Ciganin”), koja su dodatnu popularnost stekla kroz filmske adaptacije.

Moglo bi se pretpostaviti da su ovakve predodžbe o Romima stvar prošlosti, no to nije slučaj. Kao primjer suvremenijeg stvaralaštva možemo uzeti tekstove pjesama poznatih izvođača ruske i sovjetske estrade. U pjesmi Ale Pugačove „Ciganski hor” (1985.), Romi i njihova glazba simbol su mladosti i slobode:

„Violina i gitara vode
Vječni, nerješivi spor,
Nikada neću ostarjeti
Dok pjeva ciganski zbor.”

Priča o ljubavi prema lijepoj i slobodoljubivoj Romkinji pojavljuje se i u pjesmi „Sera” (1995.) Valerija Meladzea:

„Rekla mi je: ‘Oprosti,
Ako možeš –
Iz dana u dan sve tužnija –
Volim te, ali ipak
Put me zove.’
Zbogom, Ciganko Sera,
Tvoje su usne bile slatke poput vina.
Sera, znam da više neće biti
Druge ljubavi u mom srcu.”

Zaključno, može se reći da u ruskoj književnoj tradiciji Romi nemaju izrazito negativnu sliku. Među najčešćim asocijacijama ističu se: glazba, veselje, sloboda i strastvena ljubav.