Natjecatelj si vrlo popularnog showa „Zvijezde“ i ušao si u finale. Kakav je osjećaj? Koliko osjećaš pritisak očekivanja i kako se nosiš s tim teretom?

Biti u finalu show-a koji ide u udarnom terminu i jako je gledan, neopisivo je lijep osjećaj. Osim pozitivne treme i uzbuđenja, postoji i odgovornost javne prezentacije, i kao pjevača, i kao osobe, i kao roditelja. Pošto je pjevačka karijera ono čemu želim posvetiti život, ovakav angažman i izloženost široj publici, u svakom su slučaju korak naprijed u mojim životnim ambicijama. S teretom takozvane slave se nosim lako jer mi je ovo četvrti ovakav show u životu, a i nastupam od svoje 14 godine pa sam se navikao na svojim leđima osjećati znatiželjne poglede. Lijepo je kad vas ljudi prepoznaju i prilaze vam s pozitivnim dojmovima i čestitkama.

 

Kako je sada u finalnom tjednu pripremati više pjesama za redom? Imaš li puno posla?

Svaki su dan uvježbavanja, rad s mentorom, pjevačke i koreografske probe. Naporno je, ali kao što sam već rekao, pjevanje je moj život pa mi je to slatki napor. Koliko čovjek da energije, toliko mu se i vrati.

Prošli petak, nakon tvoje izvedbe pjesme „Zajdi zajdi“ u „Zvijezdama“ Nina Badrić je izjavila: "Ponosim se njime i ono što sam htjela, to sam i dobila. Dobila sam frajera koji više nema problema gledati ljude u oči". Vrlo si talentiran mladi čovjek, zašto ti je bio problem gledati ih u oči?

Radi se o nesporazumu. Kada pjevač nastupa, postoje razne vrste fokusa. Pjesme koje sam izvodio nisu benigne pop brojalice gdje se diže atmosfera u publici na banalan način. Gledao sam si u dušu i bio u dubokoj koncentraciji. To je legalan način izvođenja kompleksnih pjesama, a transfer emocija i poruke pjesme su ostvarene. Tome u prilog govori i publika koja je kraj pjesme dočekala na nogama, ganuta, sa aplauzom.

 

Je li to prvi put da su ti svi članovi žirija dali ocjenu 5 i da si dobio ukupno 25 bodova? Kakav je osjećaj od svih članova žirija dobiti maksimalnu ocjenu?

S takvim maksimalnim brojem bodova sam i startao u ovom show-u pjevajući našu veličanstvenu himnu Đelem, đelem. Tako da nije prvi put. Ali što se više bližilo finale, to su bodovanja bila delikatnija i ulozi su i sa moje strane i sa strane žirija bili veći. Zahvalan sam cijenjenom žiriju na prepoznavanju i podršci.

 

Načuli smo kako pjesma „Zajdi zajdi“, koju si otpjevao u hrvatskim „Zvijezdama“, za tebe ima iznimno veliko osobno značenje. Zašto tu pjesmu nisi pjevao zadnjih sedam godina?

Bila je to omiljena pjesma mog pokojnog oca. On me je i uvježbavao tu pjesmu, svirajući harmoniku kao pratnju. Izvođenje te pjesme sedam godina nakon njegovog odlaska bila je za mene veliki emotivni napor, ali i poticaj da je njemu u čast izvedem što perfektnije. Siguran sam da glazba dopire i u druge svjetove i da je on moju ljubav na taj način osjetio.

 

Na koji način biraš pjesme za nastup? Tko odlučuje o konačnom izboru pjesme, ti sam ili?

Ponekad ih biram ja, a najčešće žiri. Zapravo, bit ću vam iskren. Sve pjesme koje su dobro prošle i kod publike i kod žirija, birao sam ja. Tu prvenstveno mislim na naše glazbene romske evergreene. One su bliske mom habitusu i repertoaru. Pjesme koje mi je zadao žiri ili koje sam izvodio u duetima ili grupnim nastupima, nisu mi bile previše inspirativne jer su za moje glazbene kapacitete bile ili prejednostavne, ili u krivim tonalitetima ili u meni manje zanimljivim žanrovima.

 

Imaš li osjećaj da su sve pjesme s kojima si nastupio dobro izabrane ili su neke bile krivi izbor obzirom na tvoj karakter kao pjevača?

Razumijem da su žiri i produkcija htjeli vidjeti naš što širi izvođački dijapazon. To je takav show. Za autonomiju u izboru repertoara služe solo karijere, a to je nešto čemu težim i na čemu upravo radim. Ovakav show je najkorisniji kao moguća lansirna rampa.

 

Na kojim sve jezicima pjevaš? U kojoj mjeri jezik na kojem pjevaš utiče na tebe? Da li ponekad jezik ili izbor pjesme koje ne preferiraš, a moraš izvesti u Showu, utječu na tvoju izvedbu? Koliko ti takva situacija stvara tremu?

Pjevam na romskom, naravno, na hrvatskom, srpskom, bugarskom, makedonskom, turskom, albanskom, njemačkom i engleskom. Vaše pitanje se vjerojatno odnosi na moju gnjavažu sa pjesmom Last Christmas u kojoj je izgledalo da se borim sa jezikom, ali zapravo se radilo o tome da sam je dobio u zadnji tren. Pjevam i na engleskom, a svoju vještinu u tom svjetski najzastupljenijem jeziku pokazao sam pjesmom And I am telling you.

 

Gledajući te na pozornici stječe se utisak da ti je trebalo vremena da počneš pokazivati emocije na pozornici, plesati, smijati se i gledati publiku i žiri u oči. Što te dovelo do tog stupnja opuštenosti?

Mi smo u tom show-u kandidati koje netko ocjenjuje. Žiri su ljudi sa istaknutim karijerama i velikim iskustvom. Činilo mi se da je u takvoj situaciji najpristojnije imati ponizan stav i ne biti bahat i nametljiv. Moja izvođačka lica su razna, u ovom show-u, s obzirom na kontekst, pokazao sam to lice.

Tvoja mentorica u ovom Showu je članica žirija Nina Badrić. Kako je bilo surađivati s njom i učiti od nje? Koliko je ona utjecala na tvoje sve veće samopouzdanje u showu?

S Ninom sam se sprijateljio i imao dva dueta na obostrano zadovoljstvo. Ponovit ću vam da nastupam od svoje 14. godine i da mislim da nemam problem sa samopouzdanjem. Jednostavno, nisam htio biti nametljiv u ovom natjecanju. Tako sam odgojen. Kada imam solo nastup u nekoj drugoj prilici, vrlo rado i vrlo vješto dižem atmosferu u dvorani i volim se zezati i animirati publiku.

 

Imao si priliku i nastupiti u duetu s Ninom Badrić s pjesmom Dina Merlina "Ti si mene". Kakav je bio osjećaj? Koliko to za tebe znači i što si naučio?

Vidio sam da mogu biti rame uz rame sa A ligom hrvatskih profesionalnih pjevača. To mi je dalo podstrek da što prije pokrenem svoju solo karijeru. Otvoren sam za duete sa raznim pjevačima.

 

Pjevao si i s Petrom Grašom i ostalim kandidatima u njegovoj pjesmi „Ako te pitaju“? Vidjeli smo kako je Grašo  vrlo pozitivno ocijenio tvoju izvedbu romske pjesme „Ederlezi“ i rekao kako tim smjerom možeš dogurati do svjetske razine s obzirom na tvoj talent. Koliko ti takvo mišljenje ovog renomiranog glazbenika znače, koliko doprinose samopouzdanju?

Biti presamopouzdan također nije dobro jer čovjek mora znati u službi čega je kad izvodi neku pjesmu. Ja sam tu zbog svoje publike i moje samopouzdanje izlazi iz želje da emotivno i duhovno podražim ljude. To je moja životna misija. Ponekad je pjesma važnija od izvođača.

 

Jedan od najpoznatijih hrvatskih glazbenika, tekstopisaca i glazbenih producenta Tonči Huljić, nakon tvog nastupa, pozvao te javno ispred svih, da snimaš s njim slijedeću pjesmu s Madre Badessom? Koliko ti je to značilo? Koliko ti takva prilika može pomoći u budućoj karijeri?

Beskrajno cijenim gospodina Huljića. On je vrhunski autor, menager i čovjek. Od cijelog show-a i svih iskustava u njemu, Huljićeve pohvale su mi bile najvrijednije.

 

Što ti je sve, do sada, donio ovaj show „Zvijezde“? Misliš li da ovakvi showovi pomažu mladim talentiranim ljudima da se istaknu i naprave karijeru ili većina padne u zaborav ubrzo nakon emitiranja?

Teško je predvidjeti budućnost i naći neke stabilne zakonitosti na današnjem glazbenom tržištu. Sve je moguće. Treba ne odustajati, biti marljiv i iskren pa ni rezultati neće izostati.

 

Ovo nije tvoje prvo sudjelovanje u nekom natjecateljskom TV showu. Imaš iskustva sudjelovanja u TV emisijama kao što su ''Hrvatska traži zvijezdu'' kao i ''Pinkove Zvijezde'' i ''Zvijezde Granda''. Jesi li i u tim emisijama stizao do finala kao ove godine u „Zvijezdama“? Koliko ti to prethodno iskustvo pomaže, a koliko odmaže u ovom natjecanju?

U svakom sam showu bio sve zreliji i zreliji, i kao pjevač i kao čovjek. Rastao sam s tim natjecanjima. Ovo je moje posljednje sudjelovanje u ovakvom formatu. Sada sam spreman za samostalnu karijeru.

Show ''Zvijezde'' je pred završetkom. Pred nama je samo finale, a ti si jedan od finalista? Kakva su ti očekivanja od finala? Nadaš li se pobjedi?

Već sam dolazak do finala je svojevrsna pobjeda. Ono što sam naučio kroz život je da s očekivanjima treba biti oprezan. Moj prvenstveni cilj je bio predstaviti se što široj publici i pozitivno prezentirati Rome kao narod jer znamo da prema našoj nacionalnoj manjini postoje predrasude. Svoje sam ciljeve ostvario. Pobjeda nije važna. Završetak showa je zapravo početak onoga čemu stremim, a to je solo pjevačka karijera.

 

Nas s Portala ROMI.HR zanima još jedna dimenzija tvog glazbenog umijeća i javnog nastupanja, a to je da si ti Rom i to Rom koji to ne skriva već otvoreno i s ponosom govori o sebi kao o pripadniku romskog naroda. Čestitamo ti na tome. Svi u Redakciji i u RNV-u smo vrlo ponosni na tebe.

 

Što za tebe znači biti Rom?

Jako sam ponosan na naš narod i jako poštujem našu borbu za ravnopravnost i rušenje predrasuda prema specifičnostima naše kulture i običaja. U Hrvatskoj je jako puno primjera diskriminiranja naše manjine i to svojim javnim djelovanjem i primjerom želim ispraviti, koliko je god moguće. Mi smo drevni narod kojemu pripada čitav svijet, pacifisti smo, nismo materijalisti i nikada nismo pokrenuli neki rat. To su velike vrline u ovom sve okrutnijem svijetu. Zato sam ponosan na svoje podrijetlo i trudit ću se širiti pozitivnu sliku o nama u zemlji, regiji, i nadam se, svijetu. Tako odgajam i svoju djecu.

 

Uspješan si i vrlo talentiran glazbenik Rom. Koliko to što si Rom pomaže, a koliko odmaže u tvojoj glazbenoj karijeri?

Pitanje je delikatno. Svaki je život specifičan, a sudbina nam donosi i uspone i padove. S jedne strane uvriježeno je mišljenje da su Romi muzikalan narod i romska glazba je uvijek i lokalno i globalno „u trendu“. S druge strane, i u Hrvatskoj i u svijetu jačaju nacionalizmi i desnice i često su im na meti baš Romi. Tako je to već stoljećima. U tom kontekstu, kao romskom izvođaču mi je teže biti vidljiv, prepoznat i priznat. Ipak, to mi baš daje snagu da se trudim još jače. Žilav smo mi narod.

 

Dosta je Roma, posebno u svijetu glazbe, uspješno ali mali broj je javno spreman potvrditi da je Rom. Je li ti bilo teško odlučiti i javno reći da si Rom?

Ne. Dapače. To je moj dug mom narodu, mojim roditeljima, mojoj djeci i mojoj svijesti.

 

Kada si u nastupu na „Zvijezdama“ rekao kako Romi pjevaju iz duše, što si želio reći? Kakav je osjećaj pjevati poznate romske pjesme ispred cijele Hrvatske u showu „Zvijezde“?

Težak je bio put Roma od Indije do današnjeg dana. Nitko kao Romi nije doživio toliko nasilja, genocida i patnje. U našoj je glazbi ugrađena sva suptilnost te boli, ali i snaga ljubavi koja tu bol nadilazi i pobjeđuje. To je ta naša duša koja me vodi kroz svaku pjesmu koju pjevam i to je ta duša koja publici dopre do srca.

 

Koje romske glazbenike najviše cijeniš? Imaš li uzore među njima i tko su ti uzori među romskim glazbenicima?

Kralj i kraljica romske glazbe; Esma Redžepova i Šaban Bajramović, naravno. Imao sam čast od nekih medija biti prozvan princem romske glazbe. Ta mi laskava titula daje osjećaj odgovornosti i puše mi u jedra moje odlučnosti da s još više srca i truda nastavim dalje.

 

Jeli ovo prvi put da je Rom u finalima nekog pjevačkog showa u Hrvatskoj i šta misliš o tome? Hoće li ti to što si Rom i što publika to zna pomoći ili odmoći u natjecanju?

Da, ja sam prvi koji je u nekom pjevačkom showu u Hrvatskoj došao do finala. Nadam se, ne i zadnji. Kod neke publike će to pomoći, a kod neke odmoći, ali tako je to sa svakim izvođačem i njegovim specifičnostima. Nadam se da će vremenom biti što manje ljudi koji na Rome gledaju sa mržnjom, podcjenjivanjem ili strahom. Nadam se da moj primjer tome doprinosi.

Čuli smo kako si s pjesmom „Ederlezi'' s kojom si nastupio u „Zvijezdama“ prošlog tjedna rasturio. U tu romsku pjesmu unio si i neke nove i drugačije elemente poput jazz-a i soula-a. Kakve reakcije romskog dijela publike si dobio nakon nastupa?

Koliko su god Romi tradicionalan narod, toliko su i suvremeni i vole spajanja stilova, žanrova i utjecaja. Pa mi smo o majstori u kompilacijama i fuzioniranjima kultura. Mnogima je jako dobro sjeo taj moj 'mash up' i vidjeli su u tome način da romska glazba dopre do što šireg auditorija.

 

Misliš li kako to što prihvaćaš svoj romski identitet i pri tom si uspješan glazbenik može pomoći i drugim Romima i Romkinjama?

Siguran sam da može. Mediji u tome mogu pomoći da više nismo stranci u vlastitoj državi i da nas se zbog boje kože ili nečeg sličnog ne gleda kao „druge“ ili manje vrijedne. Nadam se da ću ohrabriti sve Rome da uvijek s ponosom i čašću svjedoče svoju nacionalnu pripadnost.

Možeš li s našim čitateljima podijeliti sjećanje na to kako je sve počelo? Jesi li od malih nogu želio biti pjevač? Jesi kao mali pronalazio uvijek negdje pravi ili umjetni mikrofon i pjevao? Jesi li imao neke nastupe i kao dijete?

Pjevam od kad znam za sebe. Prvi je moj talent primijetio moj otac, i sam glazbenik, te me je podučavao, usavršavao i stvarao mi prilike za nastupe. Imam osjećaj da sam se rodio samo da bih pjevao. To je moj život.

 

Što su tvoji roditelji mislili o tvojim željama i snovima tada? Jesi li imao poticaj ili podršku od svojih roditelja i šire obitelji?

Da, uvijek i u svemu. Da nije bilo podstreka, podrške i ljubavi mog oca Kemala i moje majke Arife, ja ne bih bio tu gdje jesam. Ne postoje riječi kojima im mogu izraziti zahvalnost. Trudit ću se biti svojoj djeci tako dobar roditelj kao oni meni.

 

Što si slušao dok si odrastao? Koji su ti bili glazbeni uzori u najširem smislu? Što slušaš sada, za svoju dušu?

Slušao sam i slušam široki raspon glazbe, od narodne do 'deep housea'. Nisam isključiv. Samo ne smije biti banalno. Glazba spaja ljude i kulture cijelog svijeta.

 

Jel' te zanimalo ili zanima nešto drugo osim glazbe? Završio si školu za frizera. Jel' to bilo nešto što si upisao i završio u nadi da ćeš se baviti i živjeti od glazbe ili voliš to zanimanje?

To su bila privremena i nebitna egzistencijalna rješenja koja me nikada nisu ispunjavala. Glazba je jedino što me zanima. Sve ostalo je bilo usputno. Ali kad već pitate, imam neku vještinu i spretnost u rukama i mogao bih se s njima također kreativno izražavati u mnogim poslovima.

 

Čuli smo da si šišao i jednog od članova žirija emisije ''Zvijezde'' Jacqua Houdeka. Kakvu si mu frizuru napravio i jel' bio zadovoljan? Jel' tada ocijenio tvoj rad?

Bilo je to davno i ne sjećam se detalja.

 

Osim pjevanja okusio si se i kao instruktor trbušnog plesa. Otkud to i kakvo je to bilo iskustvo? Kako ljudi u Hrvatskoj gledaju na muškog instruktora trbušnog plesa? Imaju li predrasude ili im je to još zanimljivije?

Muški trbušni ples je poznat i priznat u svijetu. Obožavam plesanje i ono je neodvojivo od pjevanja. Tijelo je instrument. Bio sam voditelj romskog trbušnog folklora, a i u projektima koje spremam, ples će biti važan i prisutan.

Vratimo se na glazbu. Kada je i kako počela tvoja glazbena karijera?

Počela je nastupima u očevom restoranu, a nastavila se preko pjevanja na svadbama i drugim prigodama, ali i na festivalima, primjerice Marko Polo fest gdje sam osvojio Grand prix.

 

Izdao si nekoliko svojih pjesama sa spotovima. Koliko je bilo teško doći do toga? Kojeg su žanra tvoje pjesme? Kako su primljene od publike? Imaš li pripremljenu neku novu pjesmu?

Da, već sam izlazio sa singlovima pred par godina, ali nisam bio previše posvećen solo karijeri u tom periodu jer sam odgajao troje djece. Sad su djeca samostalnija i u školskom uzrastu pa mi to ostavlja potrebno vrijeme za veći fokus na glazbenu karijeru. Radim na novim pjesmama i sve je u fazi u kojoj se još ne smije o tome pričati. Vama ću prvima javiti novosti na tom polju.

 

Pjevaš po cijeloj našoj regiji. Razlikuje li se glazbeni ukus publike u pojedinim zemljama ili čak u pojedinim područjima neke zemlje? Što koja publika traži i očekuje od pjevača?

Pjevao sam od Makedonije do Njemačke. Svaka je zemlja specifična, repertoarom i publikom, ali većina glazbe je univerzalna i spaja ljude bez obzira na granice. Takva me glazba najviše zanima. Takozvani, 'world music'.

 

Pjevaš i na svadbama, zabavama u klubovima i drugdje i pjevaš na različitim jezicima. Koja je razlika između pjevanja na svadbama i na pozornici live ispred žirija za publiku u nekom TV showu kao što su „Zvijezde“? Što je teže?

Savki format ima svoju težinu. Svadbe zahtijevaju kondiciju za pjevački maraton i malo intenzivnije animiranje publike, dok su TV showovi delikatni zbog izloženosti velikom auditoriju, ali i zbog koncentracije na kameru, rasvjetu i slične tehničke zadatosti. Podjednako je teško, ali i lako.

 

Imao si priliku pjevati i s Nedom Ukraden i drugim poznatim pjevačima i iz Srbije. Kako je bilo iskustvo pjevati s Nedom i drugima?

Uvijek je lijepo učiti od iskusnijih kolega i kolegica. Neda je divna osoba i uz njezine sam pjesme odrastao. Pjevali smo u Ljubljani i u Zagrebu. Bilo je divno.

 

I na kraju, koji su ti planovi? Što očekuješ od budućnosti?

Radim na svojim pjesmama. Oko mene se okupio tim profesionalaca koji cijene specifičnosti mog glasa i mojih scenskih potencijala. Bit će i nekih iznenađenja. Nadam se na radost moje drage publike i na ponos naših Roma. To je što se tiče karijere, ali ono što najviše očekujem od budućnosti je zdravlje i sretan život moje djece Angeline, Alexandra i Alberta. Oni su mi jedini važniji od glazbe. Oni su moje sve.

 

Zahvaljujemo ti što si našao vremena za Portal ROMI.HR u ovom tjednu prije finala televizijskog showa ''Zvijezde'' u kojem nastupaš i želimo ti vrlo uspješan nastup.