Vrlo je zanimljivo pogledati drame na romskom jeziku i radove dramaturga romskog podrijetla zbog činjenice da postoji premalo romskih kazališta u svijetu, a svaki slučaj je jedinstven i vrijedan pažnje.

U Sovjetskom Savezu tiskanje literature na romskom jeziku počelo je relativno kasno. Kao dio tzv. „politike konstruiranja jezika“, kada je pod vodstvom vlasti započeo opsežan rad na proučavanju jezika velikog broja naroda, uključujući nacionalne manjine, 1920-ih i 1930-ih počeli su se pojavljivati ne samo prijevodi na romski jezik, već i originalna romska književnost. Treba priznati da su mnoga djela tog vremena bila politizirana. Ipak, tijekom ovog razdoblja objavljen je značajan broj almanaha i zbirki, među kojima su najvažniji i najpopularniji bili „Romany Zorya“ („Romska zora“) i časopis „Nevo Drom“ („Novi put“).

Govoreći o dramaturgiji, istaknuta imena su Alexander Germano (najpoznatija drama ‘Between the Fires’) i Ivan Rom-Lebedev (‘The Sun in the Swamp’ i ‘Daughter of the Steppes’). Značajna odlika Rom-Lebedevljevih drama smatra se reprodukcija realističnog svakodnevnog jezika Roma, pri čemu je posebno istaknuta drama ‘Кхам дрэ блйта’ („Sunce u blatu“). Oba dramaturga surađivala su s kazalištem „Romen“, a njihove drame uspješno su izvođene na pozornici desetljećima.

Vrijedi spomenuti i romsku spisateljicu i dramaturginju Elenu Lackovú, koja je rođena i živjela u Slovačkoj. Bila je prva Romkinja u Slovačkoj koja je završila sveučilište, a osim svoje književne djelatnosti, Elena je bila i aktivna zagovornica prava Roma u Slovačkoj i Češkoj. Njezino najvažnije djelo je drama ‘Horiaci cigánsky tábor’ (doslovni prijevod: „Romski logor gori“) o progonu Roma tijekom Drugog svjetskog rata. Drama je postavljena i prikazivana diljem zemlje.

Među dramaturzima s Balkana, ističe se Ali Krasniqi, rodom sa Kosova. Njegova drama „Romsko krvavo vjenčanje“ temelji se na priči njegove tetke. Osim vlastitih drama, Ali je poznat i po prijevodima drama drugih autora na romski jezik. Također je učinio mnogo za popularizaciju kulture Roma koji žive na Kosovu i Metohiji, primjerice objavom knjige „Romske priče s Kosova i Metohije“ i romsko-srpsko-albanskog rječnika. Ali Krasniqi je također autor nekoliko antologija na romskom i srpskom jeziku, poput antologije romskih pjesnika i antologije romske poezije na Balkanu i u Europi.

Još jedan uspješan romski dramaturg je Veijo Baltzar, koji je rođen i živi u Finskoj. Osim književnog rada, Veijo Baltzar je poznat i po aktivističkom djelovanju: osnivač je prvog nordijskog romskog kazališta „Drom“, a također je bio organizator Međunarodne udruge romskih pisaca u Finskoj. Tijekom svoje duge karijere Baltzar je objavio i postavio na scenu brojne drame, mnoge od kojih obrađuju život Roma. Među njegovim djelima mogu se istaknuti: ‘Iron Horses’, ‘The Black Scourge’, ‘The Hungry Cranes’.

Romski dramaturzi nisu samo književnici, već i aktivni zagovornici romske zajednice. Oni ne samo da obrađuju važne i tragične trenutke u povijesti Roma i aktualne probleme u modernom društvu, već sudjeluju i na događanjima te javno govore. Kroz svoje drame mogu osvijetliti društvene probleme i potaknuti dijalog o mogućim rješenjima. Drama je izvrstan način predstavljanja nacionalne manjine jer se drame izvode na kazališnim daskama, što je jedan od najpristupačnijih izvora informacija o prošlosti i sadašnjosti jednog naroda. Drame koje pišu Romi za Rome i ne-Rome mogu potaknuti veću empatiju i razumijevanje, a  za same Rome prvenstveno donose uvid u vlastitu zajednicu.