Svaka peta osoba u Hrvatskoj bila je barem jednom diskriminirana u posljednjih pet godina, i to najčešće u području rada i zapošljavanja te zdravstvene zaštite. No, čak 68% njih nije potražilo pomoć, ponajviše jer smatraju da im se situacija ne bi promijenila ili da bi se još i pogoršala. Pokazuje to „Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije“ koje je Ured pučke pravobraniteljice 11. rujna 2017. predstavio u Kući Europe.

Cilj je ovog istraživanja bio vidjeti na koji način građani percipiraju diskriminaciju u Hrvatskoj i koje društvene skupine su njome pogođene, u usporedbi s rezultatima istraživanja iz 2009. i 2012. Istraživanje je u prosincu 2016. telefonski provela agencija IPSOS na reprezentativnom uzorku od 1 000 ispitanika starijih od 18 godina, a statistička pogreška iznosi +/-3,1%.

Zaključak je istraživanja da u većini pitanja postoji kontinuitet u stavovima i percepciji, u odnosu na prethodna istraživanja, tj. u većoj ili manjoj mjeri su zadržani isti stereotipi i negativni stavovi prema nekim društvenim grupama.

Oko 40% ispitanika misli kako je diskriminacija najveći ili jedan od najvećih problema u društvu, dok ga u potpunosti nevažnim smatra nešto manje od 4%.

Gotovo polovina građana smatra da većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi, a nešto više od ¼ da bi Romi koji rade u uslužnim djelatnostima odbili mnoge klijente. Oko trećine građana smatra kako ne bi trebalo zapošljavati azilante, a ¼ smatra da su beskućnici sami krivi za vlastitu situaciju.

U odnosu na ranija istraživanja, manji je broj onih koji tvrde kako im je neprihvatljivo da njihovo dijete stupi u brak s osobom druge nacionalnosti, boje kože ili vjere.

Podaci prikupljeni istraživanjem pokazuju da su mlađe osobe, osobe višeg obrazovnog statusa i osobe iz urbanih sredina otvorenije i pokazuju manje izraženu socijalnu distancu prema većini društvenih skupina, dok starije osobe, osobe nižeg obrazovnog statusa i osobe iz ruralnih sredina pokazuju nešto više izraženu socijalnu distancu.

Romi su, u okviru ovog istraživanja, prepoznati kao najdiskriminiraniji.

Na pitanje „Prema Vašem mišljenju, koja grupa se najčešće susreće s diskriminacijom u Hrvatskoj?“, građani su samostalno davali odgovore te je petina njih navela Rome (20.2%), LGBT osobe 11%, osobe s invaliditetom 8.4% te siromašne osobe 8.2%.

Relativna većina ispitanika navela je kako su pojedinci ti koji diskriminiraju, a slijede poslodavci, mediji, državne institucije i Vlada.

Ovakvi se podaci, nažalost, ponavljaju iz godine u godinu, predrasude i diskriminacija prema Romima perzistiraju, a istodobno je mali broj prijavljenih slučajeva diskriminacije, uglavnom zbog nepovjerenja u institucije.

Dodajmo ovome i da se, prema nedavno objavljenoj analizi Europske unije (usporedba stanja iz 2011. sa stanjem 2016. u Hrvatskoj), povećao broj Roma koji su osjetili diskriminaciju u posljednjih pet godina u kontaktu sa školom (kao roditelj ili učenik) te se još značanije povećao broj Roma koji su osjetili diskriminaciju u posljednjih pet godina prilikom traženja posla.