Kola koja su koristili Romi razlikovala su se ovisno o zemlji u kojoj su živjeli. U Mađarskoj i Rumunjskoj Romi su se kretali u kolima s platnenim krovom, dok su u Rusiji najčešće koristili otvorena kola. Romi u Poljskoj, Francuskoj i Njemačkoj putovali su u drvenim kolima, ponekad provodeći i zime u njima.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, pojam “vardo” odnosi se na tradicionalna kola koja koriste Romi i putnici (različite skupine ljudi u Velikoj Britaniji i Irskoj koji su povijesno vodili nomadski način života). Riječ vardo vjeruje se da potječe od ossetijske riječi “wærdon”, što znači kola ili kočija. Ta su kola posebno povezana s romskim zajednicama u Velikoj Britaniji jer su često bila ukrašena živopisnim bojama, detaljnim rezbarijama i preciznim slikama. Kola su se široko koristila od sredine devetnaestog do početka dvadesetog stoljeća, a kasnije su ih zamijenili kamp-prikolice.

Obično je vardo vukao konj koji je bio pričvršćen uz osovine. Kao glavno prijevozno sredstvo, konji su bili ključni za vuču kola dok su Romi putovali s mjesta na mjesto. Vardo, iako kompaktan i funkcionalan, mogao je biti težak, pa su konji osiguravali snagu potrebnu za pomicanje tih pokretnih domova na velike udaljenosti. Izvorno su Romaničali (Romi u Velikoj Britaniji i drugim dijelovima engleskog govornog područja) koristili jeftine ili otpisane konje za vuču svojih dimnjaka na kotačima, no postupno su razvili vlastitu pasminu konja. Pažljivo su birali i brinuli o konjima, često ih tretirajući kao dragocjene pratitelje.

Najranija romska kola bila su mala, dvoosovinska “lončarska kola” poznata kao spavaća kola. Ta su kola imala platnenu navlaku koja se mogla spustiti na stražnjoj strani, a ulaz je bio sprijeda, između osovina. Kasnije, između sredine i kraja 19. stoljeća, Romi u Britaniji počeli su koristiti kola s unutarnjim životnim prostorom, koji je uključivao krevete, ormare i brojne ladice. Vrata su se otvarala prema van, što je bilo ključno zbog ograničenog unutarnjeg prostora. Bočni i stražnji prozori imali su škure i bili su zaštićeni od razbijanja unutarnjim rešetkama.

Vardo se grijao peći na ugljen, postavljenoj s prednje strane kola, posebno kako bi se smanjio rizik od oštećenja zbog nisko visećih grana duž manje prometnih cesta uz živice. Peć je služila i za kuhanje, iako se većina hrane pripremala vani. Za osvjetljenje su se koristile parafinske lampe, koje su predstavljale značajan požarni rizik ako se nisu pravilno koristile. Za nošenje vode koristile su se posude za mućenje i kante od nehrđajućeg čelika, a kampovi su se birali vodeći računa o dostupnosti vode.

Bez sumnje, najistaknutiji element vardosa je njihov izgled. U nastojanju da oponašaju okruženje i način života bogatih ljudi čijom su zemljom putovali, Romaničali su svoje vardose ukrašavali na vrlo bogat način, ručno ih rezbarili i slikali tradicionalnim simbolima. Simboli su odražavali ključne aspekte romskog života, uključujući slike konja i pasa, kao i uobičajene ukrasne motive poput ptica, lavova, grifona, cvijeća, vinove loze i složenih ukrasnih elemenata. Rezbareni detalji često su bili naglašeni zlatom, bilo oslikanim ili u najskupljim kolicima listićem zlata. Mnogi su pojedinačni obrtnici bili prepoznatljivi po svojim jedinstvenim dizajnima, koji su postali njihov prepoznatljivi stil.

Svakim desetljećem ukrasi na vardosima postajali su bogatiji, a promjene u dizajnu dijelom su bile pod utjecajem običaja da se, kao i druge stvari, vardo nakon vlasnikove smrti spaljuje. Iz istog razloga nažalost vrlo je malo vardosa preživjelo do danas. Sada se vardosi mogu vidjeti u muzejima i na sajmovima, među kojima se mora spomenuti Appleby Horse Fair, najpoznatiji sajam koji se održava od 1685. godine u Cumbriji, na sjeverozapadu Engleske, a kojem svake godine prisustvuje deset tisuća Roma i putnika te privlači više od trideset tisuća posjetitelja.

Ljepota i jedinstveni stil vardosa nadahnuli su mnoge umjetnike tijekom godina, a jedan od njih bio je poznati John Lennon. Godine 1967. poklonio je svom sinu Julijanu za rođendan pravi vardo. Kupio ga je od Roma po narudžbi, obnovio i prebojio. Tijelo svijetlo crvenog i žutog vardosa bilo je ukrašeno brojnim uzorcima i slikama životinja i biljaka. Lennon je razvio strast prema ovom stilu dok je The Beatles snimao album “Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band”. Johnsova prva supruga Cynthia piše u svojoj knjizi “A Twist of Lennon” da je pri osmišljavanju vizualnog koncepta albuma Lennon bio inspiriran vardosima.

Iste godine, poznati glazbenik dao je prebojiti potpuno novog Rolls-Roycea u jarko žutu boju i ukrasiti ga motivima iz romske dekorativne umjetnosti, koje su izradili lokalni Romi. Auto je ukrašen složenim, živopisnim zavojima i cvjetnim uzorcima u psihodeličnom stilu koji je tada postao sinonim za The Beatles, te je brzo postao senzacija. Nakon nekoliko renovacija i promjena vlasnika, automobil je trenutno izložen u Kraljevskom muzeju Britanske Kolumbije.

Romska kola nisu samo izvor radosti i nadahnuća, već mogu odražavati i tragične trenutke romske prošlosti. Babi Jar je jaruga u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, gdje su nacističke snage tijekom Drugog svjetskog rata izvršile brojne masakre tijekom invazije na Sovjetski Savez. Na tom su mjestu pokopani ljudi mnogih nacionalnosti, uglavnom Židovi, ali i ljudi iz pet romskih kampova, uglavnom nemoćne žene, stariji ljudi i djeca. Procjenjuje se da je ukupno između sto tisuća i sto pedeset tisuća ljudi ubijeno u Babi Jaru tijekom njemačke okupacije. Prošlo je mnogo godina, a iza njih su odrastale mnoge generacije. No ljudsko sjećanje, zajedno s dvadeset pet spomenika koji danas stoje u Babi Jaru, jamči da se događaji iz tih dana ne zaborave.

Među tim spomenicima nalazi se jedan posvećen mnogim Romima pokopanim u Babi Jaru. Skulptor Anatolij Ihnašenko stvorio je izvanredan spomenik u obliku romskih kola. Na kraju krajeva, karavana je simbol putovanja naroda preko zemlje. Karavana predstavlja jedinstvo i život romske obitelji i cijele zajednice. Metalni vardo je u prirodnoj veličini, kao da se kreće preko naizgled nasumično razbacanih kamenja koje čine njegov temelj. Bočne strane ovog doma gusto su prošarane rupama od metaka iz mitraljeza, dok se oko karavane vijore željezne girlande od cvijeća. Te girlande drže ploču s natpisom na romskom i ukrajinskom jeziku: “Romskoj naciji istrebljenoj od fašista. 1941.-1945.”

Vardosi su dugo služili kao praktično vozilo i dom za Rome, utjelovljujući nomadski način života i prilagodljivost promjenjivim okolnostima. Osim svoje funkcionalne uloge, ove karavane su i svjedočanstvo umjetničkog duha zajednice, svaki vardo jedinstveno umjetničko djelo koje spaja korisnost i ljepotu. Vardo i danas ostaje trajni simbol otpornosti, kreativnosti i bogate kulturne povijesti Roma.