U dva kratkometražna filma iz omnibusa ZAGREBAČKIH PRIČA protagonisti su Romi, a u fokusu je aktivnost koja se u većinskoj svijesti uvriježeno povezuje s pripadnicima romske populacije – skupljanje otpada. No dok jedna od tih priča parazitira na tom otpadu pokazujući klišeiziranu mračnu stranu njihova života, druga priča govori o životnoj drami borbe protiv predrasuda i zapreka u kojoj ni oni najbolji nemaju puno šansi.
Prvi omnibus Zagrebačke priče u produkciji Propeler filma, premijerno prikazan 2009. godine na Pula Film Festivalu, a zatim i na ZFF-u, za zajedničku je temu imao zagrebačke kvartove. Od devetero scenarista kratkometražnih filmova iz omnibusa Zagrebačke priče (2009.) u produkciji Propeler filma, dvoje je za svoje protagoniste odabralo Rome. Iako je oboma polazište aktivnost koja se u većinskoj svijesti uvriježeno povezuje s pripadnicima romske populacije – skupljanje otpada – Recikliranje po scenariju Edija Mužine i u režiji Branka Ištvančića te Kanal scenaristice Sanje Kovačević i redatelja Zorana Sudara posve su različita ostvarenja.
U središtu Recikliranja je obitelj koja na smetlištu pronalazi odijelo za najstarijeg sina Safeta (Asim Ugljen) kojeg čeka prvi radni dan u reciklažnom postrojenju. Tako odjeća koja bi nesumnjivo završila ondje pronalazi novu namjenu i biva „reciklirana“ na drugi način. Iako je polazna ideja zanimljiva, film ne uspijeva izmaći klišejima i banalizaciji likova koja prečesto prelazi granice vulgarnog.
Karikaturalnost je prisutna od prve scene u kojoj se roditelji (solidni Slaven Knezović i preglumljena Ana Maras) bude među brojnom djecom nakon pijane noći. Romi su prikazani kao prljave dangube koje žive u smeću i bijedi, puno pjevaju i plešu i po cijele dane se natapaju rakijom, a pretjerivanje je vidljivo i u prikazu sveprisutnog antagonizma prema njima, u prizoru u kojem se portir tvornice za reciklažu, suočen s raspjevanom obitelji, brže-bolje laća pištolja.
Iako je obitelj razmjerno skladna, a njihova svakodnevica nije lišena humora, film odveć računa na negativne predrasude publike koju poziva da se zabavlja na njihov račun, a ne zajedno s njima. Kanal započinje subjektivnim kadrom muhe koja leti romskim naseljem i ulijeće u sobu glavnog junaka Vejsila (Adnan Rama), umjetnički nadarenog dječaka koji se krišom od roditelja želi upisati u školu.
Prvo, međutim, mora skupiti i prodati automobilske felge s otpada, što je tek prva u nizu nepremostivih zapreka na koje će naići u pokušaju ostvarenja svojih snova. Film na crnohumoran i neposredan način prikazuje prepreke s kojima se Romi susreću pri pokušaju integracije u društvo, od obiteljskih do institucionalnih (dječaka ne primaju u školu jer je maloljetan i ne može se upisati bez odobrenja roditelja, a oni mu ne dopuštaju da se školuje).
Iako postoje dobronamjerni pojedinci (pekar, učiteljica) spremni izaći Vejsilu u susret, okolnosti izvan njegove kontrole ostaju mu nenaklonjene. Umjesto inspiracijske priče o uspjehu Vejsilu tako preostaje tek pet minuta televizijske slave i opetovani padovi u blato kanala iz naslova koji postaje metafora njegove sudbine.
Foto/filmovi.hr
Recikliranje i Kanal možete besplatno pogledati na Vimeu.