Fokus ROMI.HR

/
Print - SLUŽBENO PRIZNANJE DANA SJEĆANJA NA GENOCID NAD ROMIMA

OBILJEŽAVANJE 2. KOLOVOZA

1. 8. 2017.
 SLUŽBENO PRIZNANJE DANA SJEĆANJA NA GENOCID NAD ROMIMA
Foto/RNV Arhiva
SLUŽBENO PRIZNANJE DANA SJEĆANJA NA GENOCID NAD ROMIMA

Kolovoz je mjesec u kojem obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta. Prisjećamo se progona koji su Romi proživjeli za vrijeme Drugoga svjetskog rata u europskim zemljama, od nacističke Njemačke do NDH i drugih zemalja.

Autorica: Bibijana Papo

Iako se središnja komemoracija 2. kolovoza održava na području bivšeg koncentracijskog logora Auschwitz, u Poljskoj, jer 2. kolovoza se obilježava u sjećanje na likvidaciju tzv. „ciganskog logora“ u Auschwitzu i ubojstvo preostale grupe Roma i Romkinja logoraša, ovaj se dan obilježava i u brojnim drugim zemljama, a od 2012. i u Hrvatskoj. Tada se na romskom groblju u Uštici pored Jasenovca okupilo više stotina ljudi, a na komemoraciji je govorio i Branko Lustig, oskarovac i preživjeli logoraš koncentracijskog logora Auschwitz, koji je osobno svjedočio nestanku logora za Rome u Auschwitzu 2./3. kolovoza 1944. godine. Lustig je izjavio: „Čovjeka takvo sjećanje uvijek dirne, osobito mene koji sam bio u Auschwitzu, koji sam vidio takva ubijanja. Ovdje ih ima 15-16 tisuća, a možete misliti koliko ih ima rasutih po cijelom svijetu“. Romsko nacionalno vijeće je, iako bez početne političke potpore nadležnih državnih institucija, i sljedećih godina organiziralo komemoraciju na romskom groblju, a taj je javni događaj okupljao sve veći broj ljudi iz godine u godinu te je dobivao sve veću medijsku pažnju.

Romska je zajednica u Hrvatskoj sama započela put prema službenom priznanju genocida nad Romima. Prvi su koraci bili povezani s utvrđivanjem zajedničkih ciljeva te su sudionici međunarodne konferencije o genocidu nad Romima održane u sklopu predsjedanja RH Desetljećem za uključivanje Roma donijeli Jasenovačku deklaraciju kojom se u sedam točaka, između ostalog, zahtjeva državno i općedruštveno priznanje romskog stradanja u Drugom svjetskom ratu, ponajviše radi rastuće diskriminacije prema Romima te poticanje znanstvenih i drugih istraživanja vezanih uz stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu kao jedan od uvjeta za primjereno priznavanje njihovog stradanja. Deklaraciju su potpisale brojne osobe iz javnog i političkog života iz Hrvatske i inozemstva i ona je dala dodatni vjetar u leđa svim prijašnjim nastojanjima.

Sljedeći je korak bio postići i službeno priznanje 2. kolovoza kao Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta. S takvim nastojanjima je 2014. započelo Romsko nacionalno vijeće, koje je u rujnu 2014. uputilo službeni zahtjev za priznanjem Hrvatskom saboru. Sabor je u prosincu 2014. prihvatio tu inicijativu i donio Odluku o proglašenju Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve porajmosa/holokausta koji se obilježava 2. kolovoza (NN 151/14).

Poljski je parlament bio prvi nacionalni parlament koji je priznao 2. kolovoza – rezolucijom je potvrdio da se taj dan obilježava kao Dan sjećanja na genocid nad Romima, i tako je Poljska prva zemlja u kojoj je službeno ustanovljeno obilježavanje ovoga dana. Lobiranje za donošenje takve odluke bilo je višegodišnje, a slično je bilo i s Europskim parlamentom, koji je nakon više rasprava i prijedloga za donošenje službenog dokumenta kojim bi se priznao genocid nad Romima na europskoj razini, i utvrdio 2.8. kao dan sjećanja, konačno 2015. usvojio Rezoluciju o anticiganizmu u Europi i priznanju na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugome svjetskom ratu.

Na području Nezavisne Države Hrvatske stradala je gotovo cijela romska zajednica. Dana 19. svibnja 1942., po naredbi UNS-a i u suradnji s MUP-om te RAVSIGUR-om, propisano je prikupljanje svih Roma u NDH. Time su započele deportacije Roma u Jasenovac, tj. njihovo masovno uništenje. O tim događajima postoje broji dokazi, među kojima su i svjedočanstva:

„U mjesecu maju 1942. svim Ciganima u D. Miholjcu bilo je rečeno, da će sa svojim porodicama biti preseljeni u neki drugi kraj, gdje će dobiti zemlju i kuće i biti stalno nastanjeni. Ova odluka državnih vlasti tzv. NDH izazvala je medju svim Ciganima u D. Miholjcu živu diskusiju, medjutim drugog dana bile su po organima vlasti tzv. NDH blokirane sve ciganske kuće, te im je bilo naredjeno da se spreme za polazak i da uzmu sobom samo  najnužnije osobne stvari... Kasnije se u D. Miholjcu govorilo, da su svi ti cigani odvedeni u koncentracioni logor Jasenovac. Jedan ustaša pričao mi odnosno njegov otac mi je pričao, da su svi Cigani u koncentracionom logoru Jasenovac bili pogubljeni i da su morali prije svoje smrti sami sebi kopati jame... Pokretna imovina Cigana protjeranih iz D. Miholjca bila je prenesena u tadanje Općinsko poglavarstvo, a ciganske kuće medjusobno su si podjelili domaći ustaše.“ [svjedočanstvo Janka Nikolića, 1951.]

Iako je po mnogima još uvijek izostaje isprika i službeno priznanje Republike Hrvatske romskoj zajednici za genocid izvršen nad Romima u Drugome svjetskom ratu, pojedina pitanja su pomaknuta s početne točke, i sve je više znanstvenih istraživanja, događanja, knjiga i drugi aktivnosti koje govore o genocidu nad Romima koji su ustaše počinile u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pitanje koje nije pomaknuto s mrtve točke je pitanje odštete Romima za te zločine, što nisu nikada primili, kao što nisu doživjeli niti povrat romske imovine, iako se zna da su Romima bile otete njihove kuće i druga imovina, kao i Židovima i Srbima, o čemu postoje brojni dokazi.

 
Povratak na Fokus