Fokus ROMI.HR
/Na kraju 2018. godine podsjećamo vas na najzapaženiju kazališnu predstavu u godini koja je na izmaku - ''Ciganin, ali najljepši''. Predstava je izazvala brojne reakcije. U najvećem dijelu su bile pozitivne ali vrlo negativno na predstavu je reagirao zastupnik Veljko Kajtazi, a zatražena je čak ''zabrana izvođenja predstave, povlačenje knjige iz prodaje i sankcioniranje svih u svezi s tim odgovornih osoba''. Točku na i u toj javnoj raspravi ulaganjem pritužbe pozvana je da stavi pučka pravobraniteljica Lora Vidović koja je zaključila kako naziv djela ''Ciganin, ali najljepši'' nije govor mržnje ili povreda prava odnosno diskriminaciji jer je riječ o „djelu koje u umjetničkoj formi progovara o teškim pitanjima društvene nejednakosti, diskriminacije, trgovine ljudima, te osobnim izborima i promašajima“.
Kazališna predstava „Ciganin, ali najljepši“ iskusnog redatelja Ivice Buljana i dramaturga Ivora Martinića, napravljena prema višestruko nagrađivanom, istoimenom romanu Kristiana Novaka. Predstava donosi preko 30 kompleksnih likova koji slojevito prikazuju razne segmente hrvatskog društva i aktualnih problema. Za predstavu su karte bile rasprodane po nekoliko mjeseci unaprijed, a HNK je očito bio premali za broj ljudi koji su s nestrpljenjem čekali nove datume predstave.
Protagonisti Novakova romana savršeno prikazuju galeriju antijunaka s kojima se svakodnevno susrećemo. Aleksandar Denić izvrsno je osmislio scenografiju, pa se priče mijenjaju s lakoćom, poput kadrova na filmu, što doprinosi „pitkosti“ radnje i olakšava shvaćanje inače teško razumljivog međimurskog dijalekta isprepletenog s romskim jezikom, a u ovom slučaju je to bajaški jezik koji kao svoj materinji jezik govore Romi u Međimurju.
Okosnica drame su Sandokan (Sandi) i Milena, mladi Rom i starija, ''bijela'' Međimurka. Spletom nesretnih okolnosti, Milena se vratila u rodno mjesto i tu upoznaje Sandija.
Kroz predstavu pratimo tri lokacije i živote ljudi koji se kroz vrijeme počinju ispreplitati. Sabolščak, Bukov dol i Mosul. Nuzat, mosulski Kurd kreće na put prema Calaisu, kako bi napokon pronašao bolji život i osigurao svojoj obitelji bolju budućnost. Na području Republike Hrvatske biva upleten u ubojstvo koje će do kraja radnje spojiti sve ove živopisne likove, a zagrebačka policija ga pokušava zataškati i brzopleto riješiti, kako ne bi došlo do političkog skandala i novog vala nasilja u državi.
Romsku zajednicu upoznajemo kroz sjećanja na Sandijevo djetinjstvo, što je predstavljeno u drugom dijelu predstave gdje se on pojavljuje gotovo kao prikaza i u komi ponovno proživljava ružne i sretne trenutke života.
Likovi su sve samo ne tipični te u nevjerojatnim trenutcima pokazuju zavidnu razinu empatije i ruše stereotipe. Kroz radnju se susrećemo sa švercom ljudima, drogom, migrantima, prostitucijom i korupcijom, slika Hrvatske u malom. Milenina i Sandijeva ljubav dolazi nam kao tračak sunca u ovoj sumornoj okolini.
Filip Vidović, koji igra ulogu Roma Sandokana, pokazao je nevjerojatan talent u debitantskoj ulozi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Mlad i neiskusan glumac pokazao je svoje umijeće na audiciji na kojoj je pobijedio preko 70-ak glumaca te ga dodatno potvrdio kroz predstavu. Nina Violić, koja igra ulogu međimurke Milene, očekivano je odlično interpretirala Milenin život i emocije iznimno vjerno prenijela na publiku. Njena Milena, idealist u ljubavi, borila se protiv predrasuda male sredine i do samog kraja snažno ustrajala u pronalaženju odgovornih za Sandijevu smrt. Filip i Nina, odlično su oživjeli strast, ljubav, ali i strah i bol ovog neočekivanog ljubavnog para.
Osim njih, odlični su bili i stanovnici romskog naselja Bukov Dol, Alma Prica (Sandijeva majka), Livio Badurina (Sandijev otac), Bojan Navojec (romski starješina) te Sandijevi prijatelji koje igraju Ivan Colarić, Ugo Korani i Josip Brakus. Iz Sabolščaka su se istaknule Ksenija Marinković (frizerka), Ana Begić (njena kćer, također frizerka), Jelena Perčin (konobarica) te Franjo Kuhar (japica). Krešimir Mikić odlično je interpretirao sumanutog policajca, a Dušan Bućan vjerno je prenio strah i dvojbe koje donosi nestalan migrantski život.
Ova iznimno dobro prihvaćena predstava, bila je izvrstan potez Hrvatskog narodnom kazališta u Zagrebu koji je fokusirao pažnju javnosti prema čestim netrpeljivostima prema romskoj i drugim manjinama ali i prema aktualnim problemima hrvatskog društva. Posebno je značajno što je ova predstava usmjerila malo više svjetla na položaj Roma u Međimurju gdje živi najveći broj pripadnika romske nacionalne manjine u Hrvatskoj i to u vrlo teškim uvjetima. Šteta je što su neopravdani napadi i pokušaji zabrane djelomično disperzirali to svjetlo i umjesto javne rasprave o položaju Roma otvorili javnu raspravu o umjetničkoj i kreativnoj slobodi.
„CIGANIN, ALI NAJLJEPŠI“ NIJE GOVOR MRŽNJE
Potvrdila je to i pučka pravobraniteljica Lora Vidović kojoj je uložena pritužba zbog izvođenja ove predstave. U svom javno objavljenom stavu pučka pravobraniteljica je istakla kako naziv djela ''Ciganin, ali najljepši'' nije govor mržnje ili povreda prava odnosno diskriminaciji jer je riječ o „djelu koje u umjetničkoj formi progovara o teškim pitanjima društvene nejednakosti, diskriminacije, trgovine ljudima, te osobnim izborima i promašajima“.
Odgovarajući na zahtjev kojim je zatražena ''zabrana izvođenja predstave, povlačenje knjige iz prodaje i sankcioniranje svih u svezi s tim odgovornih osoba'' Lora Vidović iznijela je svoj nedvosmisleni stav kako je ''pravo na slobodu izražavanja jedno je od građanskih i političkih sloboda i prava zajamčenih Ustavom i brojnim međunarodnim dokumentima, a podrazumijeva slobodu medija, govora i javnog nastupa, političko, umjetničko te komercijalno izražavanje. Ono je temelj suvremene demokracije i jedna od ključnih čimbenika demokratskog društva, uvjet njegovog napretka i napretka svakog pojedinca. Sloboda izražavanja, sukladno Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, može biti ograničena u točno određenim slučajevima, kao što je govor mržnje ili kada je to potrebno radi zaštite ugleda ili prava drugih i dr.'' zaključila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
„Zabrane umjetničkih djela su vrlo ekstremne mjere zadiranja u pravo slobode govora i moraju biti opravdane potrebom zaštite drugih, isto tako ozbiljno ugroženih prava, kao što su primjerice, nacionalna sigurnost ili javni red. To u ovoj knjizi i predstavi nikako nije slučaj, dapače, one su svojom pojavom otvorile dijalog o položaju romske nacionalne manjine i migranata u hrvatskom društvu, odnosno o teškoćama i predrasudama kojima su izloženi, što je ne samo dobrodošlo, već i poželjno“, posebno je naglasila pučka pravobraniteljica Lora Vidović.