Fokus ROMI.HR

Kazalište je osnovni element naše kulture i društva. Ono je dio naše civilizacije već tisućama godina. Postoje razlozi zbog kojih je kazalište preživjelo do današnjih dana. Neki su skeptici predvidjeli da bi kino, televizija, Internet, ili virtualna stvarnost, u modernom svijetu mogli zamijeniti kazalište. Međutim, povijest nam pokazuje da sve ove moderne tehnologije samo doprinose kazališnim izvedbama, a nikako ih ne zamjenjuju. Ljudi imaju potrebu da dožive zajedničko iskustvo boraveći u istoj prostoriji.

Jedno od najpoznatijih i najstarijih romskih kazališta na svijetu, kazalište Romen u Moskvi, od 2021. na svom repertoaru ima imerzivnu predstavu „Zelena lampa“. U ovoj predstavi publika ima priliku istražiti različite lokacije, od glavnog hodnika, pa sve do prostorija osoblja iza scene. Ovaj moderni način izvođenja predstava pokazuje nam da uskoro možemo očekivati i neke druge kreativne metode i moderne tehnologije koje će se uključivati u predstave kazališta Romen. To bi mogle biti razne projekcije i virtualna stvarnost.

Kazališna predstava „Gypsy: Glazbena bajka“ još je jedan primjer uklapanja moderne tehnologije u romske kazališne predstave. To je brodvejski mjuzikl utemeljen na autobiografiji o snovima i naporima kabaretske glumice, Romkinje Rose Lee, koja je nastupala u kabaretu u SAD-u prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Njezine kćeri također su nastupale na pozornici. Poznati mjuzikl prikazuje sve teškoće šoubiznisa i zakulisnih spletki. Od 1959. godine mnogi kritičari i pisci taj  mjuzikl smatraju jednim od najboljih američkih mjuzikala. Desetljećima je bio prikazivan na svjetskim pozornicama. U veljači 2022. godine, u Aleksandrinoj palači u Londonu, prikazana je moderna verzija ovog mjuzikla. Kazalište u Londonu koristilo je 3D projekcije i specijalne efekte koje danas ljudi najviše povezuju s filmskom industrijom.

Izvršno vijeće Međunarodnog kazališnog instituta (ITI) još od 1962. godine svakog 27. ožujka bira osobu iz kazališnih krugova, koja će te godine napisati poruku za Svjetski dan kazališta. Dan je bio povezan s otvorenjem sezone Teatra nacija u Parizu. Od tada se svake godine na taj datum obilježava Svjetski dan kazališta.

Prvu međunarodnu poruku za Svjetski dan kazališta napisao je Jean Cocteau, jedan od najznačajnijih umjetnika ranog 20.stoljeća. Poruka se prevodi na više jezika i šalje se diljem svijeta. Autor poruke Svjetskog dana kazališta 2022. godine je Peter Sellars iz SAD-a. On je američki operni i kazališni redatelj, a također je poznat i po sudjelovanju na kazališnim festivalima diljem svijeta. Svjetsku je slavu stekao inovativnom interpretacijom klasičnih predstava i uklapanjem suvremene glazbe u njih. Sellars je profesor na Sveučilištu u Kaliforniji (UCLA). Podučava predmete Umjetnost kao društveno djelovanje i Umjetnost kao moralno djelovanje. Svi mogu naći njegovu poruku na službenim stranicama Svjetskog dana kazališta (www.world-theatre-day.org). Ovogodišnja je poruka, kao što to i treba biti kad poruku piše strastveni redatelj, o kazalištu kao umjetnosti iskustva.

Peter Sellar pita: „Gdje je jezik, gdje su pokreti, i gdje su slike koje bi nam mogle omogućiti da shvatimo duboke pomake i pukotine koje doživljavamo? I kako sada možemo prenijeti sadržaj naših života, ne kao reportažu, nego kao iskustvo.“ On kazalište vidi kao odgovor na sva ova pitanja. „Ne trebamo biti zabavljeni. Trebamo se okupiti. Trebamo dijeliti prostor, i trebamo unaprjeđivati zajednički prostor. Trebamo zaštićene prostore dubokog slušanja i jednakosti.“

Profesionalno kazalište prvi se puta pojavilo u antičkoj Grčkoj. Trebalo je razonoditi veliku publiku. Dijeljeni prostor služio je svrsi okupljanja ljudi svih društvenih krugova, statusa, prihoda , i davao je ljudima priliku da se zajedno usredotoče na predstavu, da dijele taj trenutak i emocije. Pozornice su ponekad bile okružene tisućama mjesta za gledatelje. To nisu uvijek bila sjedala kakva smo danas navikli viđati u kazalištima. Neke su pozornice bile okružene stajaćim mjestima, a neke su bile okružene kamenim klupama. Zbog toga se u nekim povijesnim knjigama tvrdilo da su ljudi nosili vlastite jastuke u kazalište, kako bi mogli imati udobnost za vrijeme trajanja predstave. To je bio prototip modernih kazališnih sjedala.

Kazališne predstave u antičkoj Grčkoj bile su važne i cjenovno prihvatljive za ljude. Veliki broj sjedala bio je neophodan jer je trebalo biti dosta mjesta i za bogate, i za obične ljude. Sličan koncept službenih, subvencioniranih mjesta koristio prije 5000 godina! Grci su vjerovali da svatko treba imati priliku gledati predstave. Uz muškarce, predstavu su mogle gledati i žene, djeca, a i robovi ako su im njihovi vlasnici platili ulaznicu.

Prema grčkom filozofu Platonu, za vrijeme trajanja svečanih dana kazališnih predstava, svi su javni radovi bili obustavljeni.  Ljudi su bili na praznicima baš kao što to i mi danas radimo, na primjer za Božić ili Uskrs. Čak su i sudovi bili zatvoreni za vrijeme svečanosti. Štoviše, dužnici su bili oslobođeni svojih dugova dok su trajali praznici. Najbizarnije je dopuštenje bilo oslobađanje zatvorenika iz zatvora kako bi mogli sudjelovati na svečanoj proslavi i gledati predstave. To je danas nezamislivo.

Skoro pa od početka civilizacije kazalište je ljudima davalo osjećaj pripadnosti. Publika je također dio izvedbe u kazalištu. Za mnoge je ljude kazalište jedan oblik čarolije. Kad grupa ljudi sjedi zajedno i gleda spektakl, sve njihove reakcije stvaraju neverbalnu povezanost između umjetnika i publike. Ljudi su u potpunosti usredotočeni na pozornicu. Psiholozi kažu da ovo zajedničko iskustvo pomaže razvoju empatije na sasvim novoj razini, i u učenju društvenih normi na neformalni način. Taj se način na engleskom zove gamification – učenje inspiriranošću uzorima i njihovim ponašanjem tijekom gledanja predstave. Kad gledamo predstavu čiji je sadržaj neka klasična ljubavna priča, tragedija, ili komedija, mi, kao gledatelji, ne samo da uživamo u predstavi, nego i analiziramo ponašanje svih likova u predstavi. Reakcije ljudi koji sjede do nas su u skladu s našim osjećajima ako osjećamo isto o onome što se odvija na sceni. To također može učiti djecu da reagiraju na isti način kao i odrasli. Sve su to razlozi zbog kojih je kazalište važno za pripadnike svih generacija, spolova, financijskog statusa, i različitih pogleda na život. Ono je način za ujedinjenje ljudi i stvaranja zajednice sa sličnim stavovima.

Danas su kazalište i čitava umjetnička scena i dalje pod pritiskom i oporavljaju se od razdoblja pandemije. Uz sve ostale važne probleme s kojima su se suočili, posljednje 2 godine ukazale su na važnost umjetnosti i događaja koji pomažu izgraditi društvo. Na Svjetski dan kazališta važno je nadati se povratku temeljnim aktivnostima i radu za umjetnost. Svi bismo trebali uživati u umjetnosti zbog nje same.

Na Svjetski dan kazališta podržavajmo umjetnike koji su nas generacijama podržavali i omogućavali nam iznimne predstave i nastupe. Posebno zbog toga što je romska kultura utemeljena na raznolikosti umjetnosti, a i zbog romskog doprinosa uličnim nastupima i narodnoj glazbi u toliko mnogo zemalja širom svijeta!

Photo by Martijn Vonk on Unsplash

The theater is an essential element of our culture and society. It is part of our civilization for thousands of years. And there are reasons why theater survived till today. Some skeptics predicted that cinema, television, the Internet, or AR (Augmented Reality) might replace theater in the modern world. But history shows how all these modern technologies only contribute to theatrical plays' art, instead of substituting it. Because people have the need to experience something together and in a common space.

One of the most famous and the oldest Roma theatres in the world - Romen Theatre in Moscow – since 2021 have an immersive play “Green Lamp” in their repertoire. In this play, guests are exploring different locations from the main hall to staff chambers behind the stage. This modern way of performance shows that soon we can expect integration of other creative methods and modern technologies in Romen’s plays like Augmented Reality or projections.

Another example of integrating modern technologies in Roma theatrical play is “Gypsy: A Musical Fable”. It is originally a Broadway musical based on a autobiography about dreams and efforts of cabaret actress Gypsy Rose Lee who was performing at cabaret in USA before and during the WWII.  Gypsy Rose Lee also was raising two daughters to perform on stage. The famous musical depicts the hardships of show business life and backstage intrigues. From 1959 it has been referred to as the greatest American musical by numerous critics and writers. It was on stage around the world for many decades and even in February 2022, Alexandra Palace Theatre in London staged modern adaptation of this musical. The theatre in London used 3D projections and special effects which nowadays people used to associate mostly with filmmaking.

Annually, on March 27th, since 1962 the Executive Council of ITI (International Theatre Institute) chooses an outstanding theatre personality to write the message for World Theatre Day, which is celebrates internationally. The day was connected to the season-opening of the “Theatre of Nations” in Paris. Ever since, each year on that date, World Theatre Day is celebrated on a global scale.

The first World Theatre Day International Message was written by Jean Cocteau - one of the most influential figures in early 20th-century art as a whole. The annual message is translated into different languages and distributed widely. The author of the Message of World Theatre Day 2022 is Peter Sellars from the USA, who is an American Opera and Theatre Director, also known for participating in theatrical festivals around the world. He gained international renown for groundbreaking and transformative interpretations of classic plays and for integrating contemporary music into it. Sellars is a professor at UCLA (The University of California, Los Angeles). He teaches Art as Social Action and Art as Moral Action. Everyone can find the message at the official website of World Theater Day (www.world-theatre-day.org). This year, as it has to be from a modern and passionate director the message is about theater as the artform of experience.

Peter Sellars asks: „Where is the language, what are the moves, and what are the images that might allow us to comprehend the deep shifts and ruptures that we are experiencing? And how can we convey the content of our lives right now not as reportage but experience? “. And he sees theater as the answer for these questions. „We don’t need to be entertained. We need to gather. We need to share space, and we need to cultivate shared space. We need protected spaces of deep listening and equality. “

The professional theatre first appeared in Ancient Greece. It was supposed to cater to a huge audience. The shared space was serving the purpose to gather people of all social circles, statuses, incomes, and gave people the opportunity to focus on a performance together, to share the moment and emotions. Stages were sometimes surrounded by thousands of spots for spectators. It was not always seats as we used to see in theaters today. Some scenes were surrounded mostly by rounds of standing spots, others were with stone benches. And due to that, some historical books claimed that people used to bring their own pillows to theater, so they might comfortably seat during the show. That was the prototype of modern theater seats.

Also, theatrical performances in Ancient Greece were important and affordable for people. This amount of spots for audience was needed to have enough space for both rich and wealthy and ordinary people. Even a similar concept of official subsidized seats was used 5000 years ago! Greeks believed that everyone should have the opportunity to watch a performance. In addition to men, women, and children, also slaves could attend as long as their owner paid an entrance fee for them.

According to the ancient Greek philosopher Plato, during the festive days of nationwide theatrical performances all public works were suspended.  People had holidays like we are having for some celebrations, for example - Christmas and Easter. Even courts were closed for festive days. Moreover, debtors were free from the burden of their debts for the holidays. But the most bizarre permissions, which is hard to imagine today, is how prisoners were released from jails, so they could take part in the general celebration and watch performances.

Almost from the beginning of civilization, the theatre provided people with a sense of belonging. In a theater audience is also part of a performance. For many people theater is a form of magic. When a group of people sit together and watch a spectacle - all the reactions create an invisible non-verbal connection between artists and spectators. People are fully focused on a stage. Psychologists say this common experience helps to develop empathy to a new level and learn social norms in a non-formal way through gamification – learning by inspiration from role models and their behavior through watching a play. When we watch a play with any classic love story, tragedy, or comedy – we, as spectators, not only enjoy the show but also analyze the behavior patterns of all the characters in the play. And reactions of people who are sitting next to us are either validating our feelings if we feel the same about the action on the stage. Or it is teaching kids to react the same way as adults when people bring their children to theater. That is why theater is important for people of all ages, gender, income, and point of view. It is the way to unite people and develop a like-minded community.

Today, the theatre and art community is still under pressure from post-covid times. Among other important issues, the past 2 years revealed the value of the art form and community-building events. On this World Theatre Day, it is important to celebrate the emerging hope of a return to grassroots activities and work for cultural workers. We all should enjoy the art form for its own sake.

On this World Theater Day let's support art workers who supported us for generations with beautiful plays and performances. Especially because Roma culture is based on diversity of arts. And because of Roma contribution to the street performances and national music in so many countries around the globe!