Fokus ROMI.HR
/
Source: Freepik Već stoljećima su Romi gurnuti na rubove društva, kako u smislu sudjelovanja u javnom životu, tako i u geografskom smislu. Često se ta marginalizacija preklapa s lošim životnim uvjetima, ograničenim ili niskokvalitetnim pristupom vodi, električnoj energiji i plinu, te, nažalost, izloženošću otpadu. Mnoge romske naseobine diljem Europe često se nalaze na periferijama, pored odlagališta smeća, pa čak i unutar njih.
Istraživački novinari, aktivisti za ljudska prava, kao i mala, ali vrlo aktivna skupina znanstvenika, raspravljali su o ovom pitanju iz sustavnije perspektive, proučavajući kako ovakvi fenomeni pridonose poticanju diskriminacije i marginalizacije Roma. Kao što se može pretpostaviti, to ne utječe samo na način života Roma, već i na percepciju koju veća zajednica ima o njima i njihovoj integraciji. Naime, ako su Romi prisiljeni živjeti u rubnim, zapuštenim četvrtima koje su poznate po lošim životnim uvjetima, takva situacija samo će pojačati neugodne, pa čak i rasističke stavove prema Romima.
Ovaj obrazac ponašanja neki pokušavaju suprotstaviti i, u konačnici, zamijeniti kako bi se izgradilo tolerantnije i respektabilnije društvo. Međutim, svaki napredak nužno mora početi razumijevanjem problema: tek tada će većinska zajednica postati svjesna problema i osjetiti potrebu da ga i sama aktivno rješava.
U akademskoj zajednici proces koji opisujem poznat je pod nazivom okolišni (environmental) rasizam. Ovaj je pojam prisutan u društvenim znanostima već nekoliko desetljeća, ali, kako navodi izvještaj Ryana Holifielda iz 2001., njegovo značenje i dalje je predmet rasprava. Općenito, znanstvenici se slažu da bi se trebalo koristiti šire definiranje ovog pojma: uključuje ne samo namjerno diskriminatorne postupke, već i „bilo koji proces odlučivanja i obrasce raspodjele koji nepovoljno pogađaju manjinske skupine“ (str. 83). Drugim riječima, čak i politike koje rezultiraju diskriminacijom kao sporednim učinkom, a ne glavnim ciljem, trebale bi se smatrati rasističkima. Stoga, kada govorimo o Romima, okolišni rasizam treba se smatrati jednim od brojnih elemenata koji se nadovezuju na anticiganizam.
Znanstvenici su prikupili širok raspon primjera praksi okolišnog rasizma diljem Europe. U 2024. godini, Europski ekološki ured objavio je izvještaj o životnim uvjetima Roma u pet zemalja zapadne Europe (Irska, Španjolska, Francuska, Njemačka i Švedska), koji je otkrio koliko su Romi duboko marginalizirani u mnogim gradovima te kako njihovo isključivanje iz urbanih sredina proizlazi iz fenomena koji traju desetljećima, ako ne i stoljećima.
U njemačkom gradu Heidelbergu, na primjer, romske kuće nalaze se u području Industriestrasse, gdje su proizvodni pogoni smješteni još od 1919. godine. Godine 1933., tvrtka Henkel proizvodila je u tom kraju ljepila, brtvila i druge proizvode za automobilsku industriju. Ti su proizvodni procesi onečistili tlo i podzemne vode, s dugotrajnim posljedicama po život i zdravlje Roma. Na primjer, mnogi kemijski proizvodi korišteni u pogonu dokazano uzrokuju povećanu učestalost limfoma, leukemije, raka jetre i dojke. Nažalost, tijekom desetljeća praćenje okolišnih i medicinskih posljedica ovih kemikalija nije adekvatno provedeno, što gotovo onemogućuje procjenu koliko je Roma razvilo rak ili druge bolesti nakon boravka u Industriestrasseu.
Rumunjska, koja ima značajnu romsku manjinu, također pokazuje sličan scenarij. Romi uglavnom žive u naselju Pata-Rât u predgrađu Cluj-Napoca, drugog najvećeg grada zemlje. Prema mnogim izvještajima, uključujući članak Guardiana iz 2020., Pata-Rât je dom za više od 2000 Roma koji su stigli u četiri vala od 1960-ih do ranih 2010-ih. Pata-Rât nije samo mjesto gdje su Romi izolirani - to je i odlagalište smeća.
Osim ekstremnog siromaštva, dodatnu zabrinutost izazivaju alarmantne razine onečišćenja kojem su izloženi. Neovisna studija provedena 2021. godine i spomenuta od strane rumunjskog medija PressOne, otkrila je pretjerane koncentracije mnogih opasnih plinova, što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje, ali i očite štete za okoliš. Osim toga, u Pata-Râtu se nalaze raspadajući biorazgradivi otpadni materijali koji se lako mogu zapaliti zbog prisutnosti metana i ugljičnog dioksida (CO2).
Primjeri diljem Europe pokazuju da je okolišni rasizam prema Romima i strukturan i dugotrajan, utječući na njihovo zdravlje, životne uvjete i društveni status. Dok se Rome često okrivljuje za zagađenje, stvarnost je suprotna: oni su oni koji najviše trpe posljedice okolišne zapuštenosti i isključenosti. Prisiljeni živjeti u kontaminiranim, zapuštenim područjima, suočavaju se s onečišćenjem i njegovim dugoročnim posljedicama. Rješavanje ove nepravde zahtijeva ne samo političku intervenciju, već i osviještenost ostalih članova lokalnih zajednica i donositelja politika. Smislena inkluzija može započeti tek kada se sustavne nejednakosti prepoznaju i tretiraju kao ključni dio šire diskriminacije.
Povratak na Fokus
