Fokus ROMI.HR

Iako postoji niz tvrdnji o migraciji Roma, ne može se pronaći nijedan konkretan povijesni podatak. Prema engleskom istraživaču Donaldu Kenricku, prva migracija dogodila se između 7. i 10. stoljeća, a indijski doseljenici, koji su se sastojali od indijskih plemena, pomiješali su se s lokalnim stanovništvom u Iranu, te su se pojavili Dom ljudi. Također, prema istraživaču, Romi su potomci Doma. Također se smatra da ime Roma potječe od sanskrtske riječi „Domba“, koja označava najnižu kastu u Indiji.

Hristo Kyuchukov je također iznio tvrdnju da su indijski glazbenici i kovači zvani Dom potomci Rajput ratnika. Rajputi („sinovi kraljeva“) su drevna ratnička skupina koja je živjela na području današnjeg Radžastana i sudjelovala u brojnim ratovima osvajanja u Aziji.

Tako je prvi ogranak migracije usmjeren prema jugozapadu i obuhvaća Dom ljude smještene na Bliskom istoku, uključujući Siriju, Egipat i Tursku. Domovi su grana Roma na Bliskom istoku, a prema zapisima armenskih povjesničara, došli su na jugoistok turskih zemalja (Diyarbakir, Antakija, Mardin) početkom 11. stoljeća. Prema Patkanovu, Domovi su manje-više povezani s Karachijima u regiji Tabriz u Iranu i Suzmanima u sjeverozapadnom Iranu, kao i s Karachijima i Mitripima u jugoistočnoj Turskoj.

Na Domove, grupu Roma koja živi u Turskoj, provedena su vrlo mala istraživanja. Dom identitet smatra se složenim i višedimenzionalnim. Zbog njihove bliske povezanosti s Kurdima i života u istim područjima, mnogi Domovi sebe nazivaju „kurdski nomadi“ i koriste kurdski jezik. Prema Eleni Marushiakova i Vesselin Popovoj, iako Domovi u društvu pokazuju kurdski identitet, to ne proturječi njihovom domskom identitetu.

Adrian Marsh je primijetio da su, unatoč bliskosti s Kurdima, Domovi bili izloženi jakim diskriminacijama i napadima od strane Kurda. Razlog tome je što Kurdi i Domovi zauzimaju sličan položaj u sezonskoj poljoprivredi. Marginalizacija i isključivanje Domova od strane Kurda dovelo je do daljnjeg siromašenja Domova. Među Dom grupama, koje su zbog diskriminacije i siromaštva lišene obrazovanja, postoje slučajevi dječjeg rada, ranih brakova djevojčica, primanja miraza i zlouporabe droga. Muškarci žive od glazbe, lova i obreda obrezivanja, dok žene i djeca žive od prosjačenja. Kad se govori o glazbi Doma, treba spomenuti korištenje instrumenata poput bubnja, zurne i kamanče.

Govoreći o povijesti Doma, važno je spomenuti i njihove tradicije. Među domskim ženama koje se pridržavaju tradicije često su tetovaže na rukama i licu, koje simboliziraju obitelj i pleme. Među muškarcima je tradicionalna kazna za nepoštivanje običaja rezanje nosa. Suat Kolukırık navodi da su vjerska opredjeljenja Doma uglavnom karakterizirana islamskim sufizmom i lokalnim šejhovima. Za Dome je riječ šejha zakon, a vjerski vođe imaju veliki utjecaj na njih.

Postoje i organizacijski pokušaji među Domovima. Godine 2007. u Diyarbakiru počeo je raditi „Domlar ve Romanlar Kültür Dayanışma Folklor Gençlik ve Spor Kulübü Kültür Derneği“ („Udruga za kulturnu solidarnost, folklor, mladež i sportski klub Doma i Roma“).

Matras navodi da je domski jezik poznat kao domari i da se općenito smatra ugroženim i izumirućim jezikom. Domovi također govore kurmandski, zaza i turski, a domari koriste uglavnom unutar svoje grupe. Druge grupe u Turskoj nazivaju ih „Karaçi“, „Aşık“ ili „Mıtrıp“. Domovi snažno odbacuju da ih se pod bilo kojim okolnostima naziva „Çingene“. Značajan problem koji ugrožava domski identitet jest njihovo kategoriziranje kao „Çingene“, slično kao i druge romske grupe. Trenutno Domovi uglavnom žive u područjima kao što su Diyarbakir, Mardin, Urfa, Gaziantep, Hatay i Mersin.