Fokus ROMI.HR

Prvi dokumentirani tragovi prisutnosti Roma u Francuskoj datiraju iz 15. stoljeća. Ponekad su ih štitili lokalni plemići u zamjenu za njihove usluge kao trgovaca, a ponekad su ih odbacivali zbog njihovog izvornog načina života. Kroz povijest Roma u Francuskoj tijekom srednjeg vijeka, romske razlike su im ponekad donosile određene privilegije, a ponekad su bili žrtve velikih diskriminacija.

Godine 1418., 14.000 hodočasnika, koji su tvrdili da dolaze iz Male Egipte – danas smještene između Grčke i Albanije – stiglo je sa saufs conduits (vrsta valute) od kralja Bohemije u Strasbourg (povijesnu regiju srednje Europe). Stigli su sa zlatom i konjima. Nosili su kostime s velikim prugama i pokrivače vezane preko ramena. Nazivali su ih “Egipćanima” ili “Boemima”.

Dobrodošli su kao hodočasnici. Ispričali su kako su izgubili svoju teritoriju, i da ih je njihov Papa kaznio jer nisu dovoljno dobro obranili svoju zemlju, pa moraju ići na hodočašće. Njihovo hodočašće treba trajati 7 godina, prema Papi. No, malo-pomalo, hodočašće je trebalo biti gotovo, pa pronalaze druge načine za preživljavanje.

U 16. stoljeću, slike poznatih slikara poput Brugela i Caravaggia prikazuju ove slavne Egipćane. To je daleko od nabrane suknje koja će kasnije predstavljati tradicionalne Rome.

Njihov jezik je drugačiji. Sebe nazivaju Manouches (ljudska bića) ili Sinto (Indijci).

U to vrijeme nije postojala nacionalna vojska, već samo vojvodstva i grofovije. Vojvodstvo je bilo skup zemljišta i seigneurija uz koje je bio vezan naslov vojvode. Grofovija je bila vazal vojvode, ali su oba posjedovala vojne ovlasti.

Tako su postojale ratne čete koje su se iznajmljivale, plaćenici ili oni zaduženi za konje i svu logistiku.

Njihova posebna kultura i navike često su izazivale sumnju i nerazumijevanje u Europi. Međutim, kada su stigli u Europu u 15. stoljeću, nisu svi Romi odmah bili odbijeni, i tijekom pola stoljeća neki od njih su uživali naklonost lokalnih plemića, papa i careva.

Journal d’un bourgeois à Paris (Dnevnik jednog građanina Pariza), napisan 1427., opisuje “dolazak stotina Egipćana u francusku prijestolnicu” – Kada su Romi stigli u Europu, bili su pogrešno protumačeni zbog površnih sličnosti između romske kulture i određenih obilježja koja su se smatrala egipatskima. Na primjer, Rome se često povezivalo s magijom i proricanjem, što je dodatno učvrstilo pogrešan stereotip. U to vrijeme, Europljani nisu imali jasno razumijevanje o podrijetlu Roma, i mislili su da dolaze iz Egipta.

Tijekom 15. stoljeća, Romi su se bavili hiromantijom (proricanje sudbine) i mađioničarskim trikovima, nakon kojih su novčanici gledatelja ostajali prazni. Zbog toga je skupina bila snažno kritizirana od strane pariškog biskupa (najvišeg člana kršćanskog klera), koji ih je zamolio da napuste grad, a hiromanti su bili izopćeni.

Nomadske skupine postale su žrtve brojnih dekreta, koji su varirali od jednostavnog protjerivanja do prisilne sedentarizacije. Drugim riječima, francuske vlasti su Rome često doživljavale kao nepoželjne strance i izdavale su uredbe koje su ograničavale njihovo kretanje. Bili su podvrgnuti diskriminaciji i progonima, uključujući protjerivanje iz određenih regija.

Krajem 17. stoljeća, Luj XIV. je zabranio privatne ratove: izdao je kraljevsku objavu o predaji protiv Boema, koja im je 1682. godine dala povlačenje. Kao rezultat toga, vojvodama i grofovima više nije bilo dopušteno imati privatne vojske. To ih je ostavilo bez posla.

Preorijentirali su se na trgovinu, trgovanje i sezonske poslove svih vrsta usluga.