Fokus ROMI.HR

Koliko je za cijeli svijet bilo važno donošenje Opće deklaracije o ljudskim pravima usvojene na današnji dan. Koliko smo svi u modernom svijetu međusobno povezani i koliko je važno da postoje univerzalni principi na koje se svi možemo pozvati u trenutcima kada su nam kao pojedincima ali i obiteljima, lokalnim zajednicama, nacijama ugrožena individualno odnosno kolektivna ljudska prava. Važno je da razmislimo o tome, da jedni druge podsjetimo na to. Da se prisjetimo vremena prije donošenja Opće deklaracije, vremena genocida i drugih strašnih zločina počinjenih tokom Drugog svjetskog rata u našem gradu, u našoj zemlji, u našoj regiji, na našem kontinentu, na drugim kontinentima.

Podsjetiti se i ne zaboraviti je važno, a jednako tako važno je i učiniti nešto. Važno je dati osobni doprinos borbi za ljudska prava. Važno je osobnim stavom i djelovanjem osnažiti mehanizme zaštite ljudskih prava koje imamo u Općoj deklaraciji i drugim međunarodnim i nacionalnim dokumentima. Ali dokumenti djeluju onoliko koliko su pojedinci i zajednice spremne djelovati na provođenju principa definiranih u dokumentima. I zato, kada idući put čujete da netko pored vas govori o ciganima, čifutima, četnicima, zlovencima, pederima učinite nešto. Reagirajte. Ne dopustite da šutnja znači slaganje.

Uz prisjećanje i reagiranje postoji i treći način kako možete obilježiti Dan ljudskih prava. Možete podržati organizacije i pojedince koji se bore za ljudska prava, koji kao dio svoje misije rade na zaštiti i unaprjeđenju ljudskih prava. Možete im donirati svoje vrije, znanje i iskustvo kroz volontiranje, možete im uplatiti financijsku donaciju, možete svojim prisustvom ili potpisom podržati neku od aktivnosti za zaštitu ljudskih prava.

DAN DONOŠENJA OPĆE DEKLARACIJE O LJUDSKIM PRAVIMA

Međunarodni dan ljudskih prava obilježavamo 10. prosinca u povodu dana donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima odnosno pravima čovjeka. Međunarodni dan ljudskih pravo službeno je proglašen 4. prosinca 1950. godine kada je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Rezoluciju broj 423(V) kojom poziva sve zemlje članice Ujedinjenih naroda i sve druge organizacije koje to žele da obilježe 10. prosinac kao Međunarodni dan ljudskih prava.

Opća skupština Ujedinjenih naroda na svom trećem zasjedanju i 183. plenarnom sastanku održanom u Palais de Chaillot u Parizu usvajanjem Rezolucije broj 217 odlučila o prihvaćanju Opće deklaraciju o ljudskim pravima.

Od ukupno 58 država koje su u to vrijeme bile članice Ujedinjenih naroda za rezoluciju je glasalo 48 država, ni jedna država nije bila protiv, a 8 država je bilo suzdržano dok dvije države nisu sudjelovale u glasanju. Suzdržane u glasanju su bile Jugoslavija, SSSR, Ukrajina, Bjelorusija, Poljska, Čehoslovačka, Južnoafrička Republika i Saudijska Arabija dok Jemen i Honduras nisu sudjelovali u glasanju.

PUT DO DEKLARACIJE

Nakon završetka drugog svjetskog rata, a posebno nakon što su svjetskoj javnosti postali poznati razmjeri zločina koje su počinili nacisti i drugi fašisti u Europi rastao je broj pojedinaca i vlada koje su zagovarale potrebu da se kroz novouspostavljeni sustav Ujedinjenih naroda donese temeljni dokument o ljudskim pravima u kojima bi ljudska prava bila jasno definirana i na temelju čega bi bili izgrađeni mehanizmi zaštite pojedinaca i zajednica kojima se krše temeljna prava.

Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda uspostavilo je u lipnju 1946. godine Povjerenstvo za ljudska prava. Povjerenstvo je uspostavilo posebni Odbor za pripremu nacrta Opće deklaracije o ljudskim pravima na čelu s Eleanor Roosevelt. Ona je zagovarala prijedlog da se donese deklaracija, a ne međunarodni ugovor naglašavajući kako očekuje da će ova Opća deklaracija ima sličan učinak na svijet kao što je Deklaracija o nezavisnosti imala na Sjedinjene Američke Države. Odbor je radio dvije godine. Konačni tekst Opće deklaracije usvojen je na temelju drugog nacrta čiju pripremu je predvodio Rene Cassin. Bilo je potrebno puno kompromisa kako bi se usuglasio tekst deklaracije koji je bio prihvatljiv većini tadašnjih članica Ujedinjenih naroda. Temeljna struktura Opće deklaracije je pripremana po uzoru na Code Napoleon. Cassin je strukturu Opće deklaracije usporedio s grčkim hramom s temeljima, stepenicama, stupovima i zabatom.

SADRŽAJ I ZNAČENJE

Opća deklaracija se sastoji od preambule i 30 članaka. U preambuli su navedeni razlozi koji su doveli do donošenja Opće deklaracije. Članci 1 i 2 govore o dostojanstvu, slobodi, ravnopravnosti i bratstvu. Članci od 3 do 11 govore o pravima građanina pojedinca uključujući pravo na život i zabranu porobljavanja ljudskih bića. Članci od 6 do 11 se odnose na principe legalnosti ljudskih prava i njihove zaštite u slučajevima kada su ugrožena. Članci od 12 do 17 govore o pravima pojedinca u odnosu na zajednicu. Članci od 18 do 21 se odnose na prava na izražavanje mišljenja, udruživanja, vjerske slobode uključujući i pravo udruživanja. Članci od 22 do 27 govore o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima pojedinca. Članci od 28 do 30 definiraju načine ostvarivanja prava u područjima u kojima prava pojedinca ne mogu biti primijenjena.

Iako Opća deklaracija sama po sebi nije obvezujući dokument, njene odredbe uključene su u brojne međunarodne sporazume, regionalne instrumente za zaštitu ljudskih prava, ustave odnosno zakone velikog broja država.

Opća deklaracija je bila prekretnica u povijesti ljudskih prava, ali i prvi korak koji je doveo do usvajanja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR) koji je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 16. prosinca 1966. godine. Ovaj međunarodni sporazum je stupio na snagu 23. ožujka 1976. godine i obvezuje sve stranke sporazuma na poštovanje građanskih i političkih prava pojedinca uključujući pravo na život, slobodu govora i okupljanja, slobodu vjeroispovijesti, izborno pravo i pravo na pravično suđenje. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 19. prosinca 1966. godine i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR). Ovaj međunarodni sporazum je stupio na snagu 3. siječnja 1976. godine i obvezuje sve stranke sporazuma na poštovanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava uključujući radna, zdravstvena i obrazovna prava kao i pravo na odgovarajući standard u stanovanju. Uz navedene sporazume Opća deklaracija je potakla donošenje više od šezdeset pravnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava koji danas zajedno čine međunarodni standard ljudskih prava.

Pojam vladavina prava odnosno zakona, (na engleskom jeziku: the rule of law) prvi je put uključen u međunarodno pravo kroz tekst preambule Opće deklaracije. Uz kontinuirana nastojanja da Opću deklaraciju prihvate sve države svijeta te da njeni principi budu univerzalno prihvaćen u svakom dijelu svijeta bilo je više nastojanja da se tekst Opće deklaracije proširi novim točkama. Organizacije kao što su Amnesty International i War Resisters International zagovarale su inicijativu da se "Pravo na odbijanje ubojstva" doda Općoj deklaraciji. Takvi prijedlozi nisu prihvaćeni djelimično i zbog uvjerenja kako članak 18 Opće deklaracije koji, pored ostalog, govori o slobodi savjesti daje pravo na odbijanje vojne službe na osnovu prigovora savjesti.

Veliki broj javnih osoba javno je podržao i podržava Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Govoreći na svečanosti u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda povodom pedesete godišnjice Opće deklaracije 1998. godine Nelson Mandela je rekao: ''Rođena nakon poraza nacističkog i fašističkog zločina protiv čovječnosti, ta je Deklaracija donijela veliku nadu da će sva naša društva u budućnosti biti izgrađena na temeljima slavne vizije zapisane u svakom od njenih članaka''. Elie Wiesel je rekao: "Moglo bi doći vrijeme kad ćemo biti nemoćni spriječiti nepravdu, ali nikada ne smije doći vrijeme kada nećemo prosvjedovati." Papa Ivan Pavao II nazvao Opću deklaraciju ''jednim od najviših izraza ljudske savjesti našeg vremena''.

Na žalost, država Vatikan nikada nije usvojila Opću deklaraciju. Iz nekih dijelova islamskog svijeta uključujući Saudijsku Arabiju i Iran dolaze stavovi koji su naglašavali kako je Opća deklaracija u suprotnosti s šerijatskim pravom. Organizacija islamske konferencije donijela je 2000. godine Deklaraciju o ljudskim pravima u islamu, alternativni dokument koji naglašava kako ljudi imaju slobodu i pravo na dostojanstven život u skladu s islamskim šerijatskim zakonom.

Uz Bibliju, Opća deklaracija o ljudskim pravima sa oko 500 prijevoda jedan je od najprevođeniji dokument na svijetu. Prijevod na hrvatski jezik možete pronaći ovdje.