Fokus ROMI.HR

Romska zajednica u Turskoj suočava se s diskriminacijom u raznim područjima, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo i društveni život. Nakon što je Turska podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji i započela pregovore, pitanje društvene uključenosti Roma postalo je prioritet, a Vlada je poduzela ozbiljne korake.

Iako se porijeklo romskih udruga može pratiti unatrag do druge polovice 19. stoljeća, njihov se razvoj dogodio nakon Drugog svjetskog rata. "Prvi svjetski kongres Roma," održan u Londonu od 8. do 12. travnja 1971., označio je prekretnicu u povijesti romskih udruga.

U Turskoj su se udruge počele osnivati početkom 2000-ih godina, zahvaljujući promjeni 5. članka Zakona o udrugama iz 1990-ih, koji je prije toga zabranjivao osnivanje udruga na temelju "rase, religije, sekte, kulture ili razlika." Nakon preuređenja ovog članka 2004. godine te priljeva sredstava iz Europske unije, formiranje udruga je dobilo značajan poticaj.

Godine 2004. osnovana je prva udruga pod nazivom "Edirne Çingene Kültürünü Araştırma, Yardımlaşma ve Dayanışma Derneği" (Udruga za istraživanje, pomoć i solidarnost romske kulture u Edirneu). Cilj udruge bio je "okupiti Rome koji žive u Edirneu pod jednim krovom, tražiti rješenja za njihove probleme i raditi na uklanjanju predrasuda prema Romima u društvu."

Koraci poduzeti od strane Europske unije, pogotovo tijekom 1990-ih, za poboljšanje životnih uvjeta Roma potaknuli su stvaranje udruga i organizacija, ali i potaknuli zemlje poput Turske, koja je bila u procesu pridruživanja EU, da se fokusiraju na taj problem. Tako su uz podršku IPA fondova (Instrument for Pre-Accession Assistance) počeli projekti društvene uključenosti usmjereni na Rome. Povećanje osnivanja romskih udruga doživjelo je vrhunac s tzv. "Romski otvaranjem" ("Roman açılımı").

Nakon službenog priznavanja problema s kojima se suočavaju Romi 2009. godine, napori za poboljšanje njihovog položaja nazvani su "Romsko otvaranje." "Romsko otvaranje", najavljeno 2009. godine, uključuje niz istraživačkih inicijativa Ministarstva obitelji i socijalne politike usmjerenih na poboljšanje prava i životnih uvjeta romske manjine.

Izvješće o "Romskom otvaranju" predstavljeno je grupi od 120 Roma, uključujući predstavnike 5 federacija i 80 udruga iz 36 turskih provincija. Izvješće je uključivalo zahtjeve romske zajednice, poput: donošenja zakona kojima bi se diskriminacija protiv Roma klasificirala kao zločin, uvođenja tema o Romima u školske udžbenike, pružanja stipendija studentima koji upišu fakultet, osiguravanja socijalne sigurnosti za glazbenike, izgradnje malih kuća s vrtovima za Rome putem TOKİ-ja (Agencija za razvoj stanovanja).

Na seminaru u okviru "Romskog otvaranja," kojeg je organizirala turska vlada kroz Demokratsku inicijativu, sudionici su bili pozvani podijeliti svoje mišljenje, probleme i prijedloge pod temama:

Romi između prošlosti i budućnosti,

Romi i organizacije civilnog društva,

Suživot, multikulturalizam i Romi,

Zajednički razum i traženje rješenja.

Na seminaru, koji se održao u atmosferi uzajamnog dijaloga, sudionici su izrazili probleme s kojima se suočavaju i svoje zahtjeve.

Međutim, rušenja u okviru projekta urbane transformacije, poput onih u Sulukuleu, jednom od najstarijih romskih naselja u Istanbulu, izazvala su kritike. Aktivisti i umjetnici, uključujući akademike, organizirali su prosvjede protiv prisilnih preseljenja.

Kao i kod mnogih ranjivih skupina, potreban je jedinstven pristup rješavanju problema s kojima se suočavaju romski građani. U tom smislu, od velike je važnosti da javne institucije provode programe i prakse za romske građane u suradnji s drugim državnim institucijama, civilnim društvom i u okviru svojih područja odgovornosti.

Međutim, Turan Şallı, voditelj Udruženja volontera za obrazovanje Roma u Edirneu, istaknuo je da, unatoč devet godina, problemi s kojima se suočava romska zajednica ostaju neriješeni. Kritizira nedostatak konkretnih poboljšanja, navodeći da je "Otvaranje Rima" ostalo retorička gesta bez stvarnog društvenog ili ekonomskog utjecaja. On ističe da se u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu i stanovanju i dalje događa diskriminacija i poziva na istinske napore u socijalnoj integraciji. Şallı također kritizira 500 romskih udruženja u Turskoj, optužujući mnoge da su politički motivirani umjesto da se bave stvarnim potrebama Roma. On tvrdi da se trenutne vladine politike usredotočuju na privremenu pomoć, a ne na rješavanje sustavnog siromaštva.

Pod vlašću Erdogana i AKP-a, problemi Roma dodatno su se pogoršali. Sulukule je, pod izlikom urbane transformacije, uništen, što je rezultiralo raseljavanjem mnogih romskih obitelji. Premijer tog doba, Recep Tayyip Erdoğan, javno je najavio "Romsko otvaranje" sljedećim riječima:

Ponekad te zovu "Shapar". Ponekad te zovu "Elekçi". Neki te zovu "Abdal". Drugi vas zovu "Matrip" ili "Bala". Mogli bi te zvati "Poša" ili "Gurbet". Neki kažu "Aşık", drugi "Cano", ili "Zanaatkar". Možda vas nazivaju "Čigan" ili "Cipsi". Neki kažu "Çingan", dok drugi kažu "Çingene". Kako god te zovu, bez obzira na ime ili titulu koju koriste, ti si Rom, što znači da si čovjek, živ si. Vi ste moji romski braća i sestre.

Unatoč vladinoj retorici o "Otvaranju Roma" tijekom izbornih razdoblja, ova obećanja služe samo kao taktika za osiguravanje glasova. Romska zajednica, koja je desetljećima marginalizirana, i dalje se suočava s ugnjetavanjem i isključivanjem u svakom aspektu života, čime se dodatno produbljuje njihova borba za temeljna prava i dostojanstvo.

Unatoč brojnim problemima, ulažu se napori za integraciju Roma u društvo kroz projekte socijalne uključenosti. Zajednički napori vladinih agencija i civilnog društva ključni su za rješavanje različitih problema s kojima se suočavaju Romi. Nadamo se da će ti napori pridonijeti boljoj integraciji romske zajednice u društvo i zaštiti prava Roma.