Fokus ROMI.HR

Pripadnici "Nacionalne milicije", paravojne skupine koja se sastoji uglavnom od ratnih veterana i pristalica vojne postrojbe koja se zove Bojna Azov su 7. lipnja 2018. godine napali romsko naselje u parku Holosejevskij u Kijevu. Napad su počinitelji ponosno prenosili uživo na svojoj Facebook stranici, i to bez ikakve intervencije od strane policije. Izostanak reakcije od strane ukrajinske vlasti su jako kritizirali aktivisti za ljudska prava, pogotovo jer su napadači uputili ultimatum na društvenim mrežama, pozivajući Rome da napuste naselje. Osim toga, na video snimci napadača se pojavio policajac koji ih nije ni pokušao zaustaviti. Čak i nakon napada, lokalna policija nije odmah počela istragu, tvrdeći da "nitko nije ozlijeđen" kako bi opravdala prekid daljnje istrage ili uhićenja. Ova epizoda bila je samo dio u nizu činova nasilja koje su izvršile skupine krajnje desnice i neonacisti nad romskom zajednicom tokom prve polovice 2018. godine.

Paravojna skupina C14 je 20. travnja 2018. godine izvršila napad u Lysa Hora, rezervatu prirode u blizini Kijeva. Bacali su kamenje na Rome, ispaljivali suzavac i povrh toga spalili su njihov kamp. Skupina naoružanih maskiranih muškaraca je 22. svibnja 2018. godine napala Rome u blizini Ternopolja (zapadna Ukrajina). Pri tom su zapalili romsko naselje i ozlijedili tri osobe. Mladići u dobi od 16 do 20 godina su 23. lipnja 2018. godine napali romsko naselje u Lavovu, ubili muškarca i ranili trojicu drugih Roma. Smatraju sebe dijelom "Trijezne i ljute mladeži", šovinističke krajnje desne skupine koja ima jake veze s drugima poput "Nacionalne milicije".

Počinitelji su ove zločine iz mržnje opravdavali predrasudama. Neonacističke skupine koje su izvršile ove napade nazivale su Rome "neprijateljima nacije", "petom kolonom" ili "zločincima". Rasizam i ultra-nacionalizam su ključne karakteristike ovih organizacija. Neofašisti nemaju ništa osim mržnje prema Romima, narodu koji oni smatraju "nečistim" i "inferiornim".

Ovi činovi nasilja nisu bili usmjereni samo na romsku zajednicu. Prema izvještaju Freedom House, objavljenom u svibnju 2018. godine, krajnje desne skupine u Ukrajini prijetile su "ljevičarskim, feminističkim, liberalnim i LGBT aktivistima, zagovarateljima ljudskih prava, te nacionalnim i vjerskim manjinama". Drugim riječima svi koji ne odgovaraju njihovim idealima mogu biti meta nasilja. Iako je to klasičan pristup takvih političkih organizacija, glavni problem u Ukrajini je izostanak reakcije (ponekad čak i službena podrška) od strane vlasti i tijela kaznenog progona, kao što pokazuje saučesnička pasivnost policije u pogromu koji je predvodila "Nacionalna milicija" u Kijevu.

Krajnja desnica u Ukrajini sastoji se od mnoštva odvojenih subjekata, od paravojnih postrojbi do službenih političkih stranaka i obrazovnih organizacija. Svaka od ovih organizacija ima svoju strategiju i interese, oblikujući raznolik i složen sustav.

Najuspješnija i najutjecajnija je mreža organizacija koju su stvorili veterani iz Bojne Azov. Bojna Azov postala je poznata zbog svoje uloge na prvoj liniji bojišnice, osobito u bitkama protiv separatista u Mariupolju, obalnom gradu u Donjeckoj oblasti. Ovaj paravojni korpus je bio uglavnom sastavljen od Ukrajinaca i bio je jedini u kojem su ratovali i stranci. Među njima je bilo najmanje 20 Hrvata. Iznenađujuće je da su se Bojni Azov pridružili i neki ruski ultranacionalisti koji nisu zadovoljni politikom Vladimira Putina.

Djelovanja većine pripadnika Bojne Azov bila su kontroverzna uključujući izjave i simbole vezani s krajnjim desničarskim i neonacističkim idejama. Mnogi od njih su podržavali antisemitizm i ideje o superiornosti bijelaca. Dakle, prema mnogim promatračima, ovaj paravojna postrojba predstavlja prijetnju demokraciji.

Rizik je veliki zbog utjecaja koji organizacija ima na nacionalnoj razini i efikasne strategije koju ona koristi zajedno s drugim organizacijama koje su osnovali veterani Bojne Azov ili koje su s njima povezane. Skupine krajnje desnice imaju utjecaj na svim razinama: kroz organizacije mladih, političke stranke, policiju itd. Osim toga, pokret Azov uspio se distancirati od predstavnika vlasti i istovremeno dobiti podršku ukrajinskih visokih dužnosnika. Među njima je i bivši ministar unutarnjih poslova Arsen Avakov, koji je bio na čelu ovog resora od 2014. godine do 15. srpnja 2021. godine. Tokom političke krize u Ukrajini, nacionalističke paravojne skupine stvorene su na temelju njegove uredbe. Tada su se one smatrale važnim saveznicima u borbi protiv separatista. U rujnu 2014. godine Bojna Azov postala je dio Nacionalne garde Ukrajine, pod okriljem Ministarstva. Smatra se da je od tada Arsen Avakov postao pokrovitelj skupine Azov. Unatoč nekim mjerama, koje su poduzete narednih godina kako bi se smanjio utjecaj takvih paravojnih skupina, do sada se ništa nije promijenilo. Na primjer, "Nacionalna milicija", skupina koja je osnovana 2017. godine, još uvijek uživa mnoga prava slična onima koja imaju policijske snage. "Nacionalna milicija" ima pravo provoditi ulične ophodnje, provjeravati dokumente građana i vozačke dozvole te sprječavati kriminalne aktivnosti pod određenim uvjetima.

Ipak, čini se da većina Ukrajinaca ne podržava političare koji zastupaju krajnje desničarsku ideologiju. U travnju 2019. godine Andrij Biletskij, prvi zapovjednik Bojne Azov, odlučio je da se neće kandidirati za predsjednika zbog nedostatka podrške javnosti. Nekoliko mjeseci kasnije, tokom zadnjih parlamentarnih izbora, koalicija krajnje desničarskih stranaka dobila je samo 2,15% glasova i nije dosegla minimum koji je potreban da bude zastupljena u Vrhovnoj Radi (Parlamentu).

Iako se čini da je prijetnja manja u odnosu na prethodne godine, rizik od uspona ultranacionalista i dalje postoji. Ukrajina se i dalje suočava s mnoštvom izazova, poput rata u Donbasu ili općeg prezira prema političkim elitama od strane građana. Međutim, za sada se pokazalo da Ukrajinci nisu spremni glasati za neonaciste.

Što se tiče Roma, napadi iz 2018. godine su potencijalno povećali prihvaćanje takvih zločina iz mržnje. Dvije godine nakon ovih događaja, istraga i suđenja u vezi s ovim zločinima rezultirali su kratkim kaznama zatvora ili čak oslobađajućim presudama. Dolaskom na vlast Volodimira Zelenskog 2019. godine nije okončana "suradnja" između niza visokih dužnosnika i neonacističkih skupina. Pored maglovite uloge Arsena Avakova i Vladislava Kriklija, sadašnji ministar za infrastrukturu viđen je s pripadnicima C14 u ožujku 2020. godine tokom inspekcije Kijevskog glavnog željezničkog kolodvora. Prema Europskom centru za prava Roma (ECCR), još uvijek se događaju napade na Rome, poput onog do kojeg je došlo 29. travnja 2020. godine, kada su dvojica mladih muškaraca napala romsku obitelj, ispalila suzavac i zapalila njihove stvari. Takva kršenja ljudskih prava ne smiju se tolerirati ni u jednoj zemlji koja teži demokraciji i vladavini prava.

“I heard you eat dogs”, taunted the militia member while a Roma woman and her daughter were escaping the assault. Far-right groups attacking Roma is nothing new. And unfortunately not close to an end.

On 7 June 2018, members of the National Militia, a paramilitary group composed mainly of war veterans and supporters of a military regiment called the Azov Battalion, attacked a Roma settlement in Holosiyvskiy Park in Kyiv. The aggression was proudly broadcasted by the perpetrators on their Facebook page, without any intervention from the police. The lack of reaction of the authorities was heavily criticised by Human Rights activists, especially as the assailants issued an ultimatum on their social network, urging Roma to evacuate their settlement. Besides, a police officer appeared on the video of the assaulters, not attempting to stop them. Even after the attack, the local police did not immediately investigate, first claiming that “no one had been harmed” to justify the absence of any further research or arrest. This episode was part of a series of violence conducted by far-right and neo-Nazis targeting the Roma community during the first half of 2018.

On 20 April 2018, the paramilitary group C14 carried out a pogrom in Lysa Hora, a nature reserve close to Kyiv. They threw stones and tear gas on Roma and fired their camp. On 22 May 2018, a group of armed masked men attacked Roma near Ternopil, West of Ukraine. Once again, they set ablaze their settlement and injured three people. On 23 June 2018, young men aged 16 to 20 attacked a Roma camp in Lviv, killing a man and wounding three other Roma. They claim to be part of the “Sober and angry youth”, a chauvinist far-right group with well-known ties to others like the National Militia.

These hate criminal acts were justified by their authors using prejudices. The neo-Nazi groups who conducted these attacks did not hesitate to characterise Roma as “national enemies”, “fifth column”, or “criminals”. Racism and ultra-nationalism are key characteristics of these organisations. Thus, neo-fascists have nothing but hatred regarding Roma, a people they see as “impure” and “inferior”.

These episodes of violence did not only target the Roma community. According to Freedom House, in a report issued in May 2018, far-right groups in Ukraine were threatening “left-wing, feminist, liberal, and LGBT activists, human rights defenders, as well as ethnic and religious minorities.” In the end, everyone who goes against their ideal can be the target of their violent hatred. While this is the classical approach of such political organisations, the main problem in Ukraine was the lack of reaction – if not the official support – of authorities and law enforcement bodies, as illustrated by the complicit inactivity of the police in the pogrom led by the National Militia in Kyiv.

The far-right in Ukraine consists of plenty of separated entities, from paramilitary bodies to official political parties, but also educational organisations. These organisations each have their own strategy and interests, forming a diverse and complex system.

The most successful and influential one is the network of organisations created by veterans from the Azov Battalion. This entity became renowned because of its role at the frontline, especially in battles against separatists in Mariupol, a coastal city in Donetsk Oblast. This paramilitary corps was mainly composed of Ukrainians. It was also the only one in which foreigners were involved. Among those were at least 20 Croats. More surprising, some Russian ultra-nationalists hostile to Vladimir Putin’s power were also involved in the battalion.

Most of Azov Battalion members’ actions have been controversial with statements and symbols related to far-right and neo-Nazi ideas. Many of them supported antisemitism or White supremacists views. Thus, according to many observers, the group is a threat to democracy.

The risk is noticeable because of the influence of the organisation at the national level and its efficient strategy with the different entities either founded by Azov veterans or linked to them. The influence of the far-right group exists at all levels: youth organisations, political parties, police and so on. Besides, the Azov movement managed to keep its distance from the authorities and at the same time to get support from top officials. Among them is the former Minister of Internal Affairs Arsen Avakov, in charge from 2014 to 15 July 2021. Indeed, during the political crisis in Ukraine, nationalist paramilitary groups were created following a decree issued by him. Back then, they were considered important allies against separatists. In September 2014, the battalion was included in the National Guard of Ukraine, under the patronage of the Ministry. Since then, Arsen Avakov has been seen as a supporter of the Azov group. Despite some measures, officially to reduce their influence in the following years, nothing has changed so far. For example, the National Militia, a group formed in 2017, still enjoys many rights similar to police forces. They are entitled to conduct street patrols, to check civilians’ documents and driving licences or to stop a criminal action under certain conditions.

Nevertheless, it seems that the majority of Ukrainians do not support far-right politicians. In April 2019, Andriy Biletsky, the first commander of the Azov Battalion decided not to run for the Presidential elections because of a lack of public support. A few months later, during the last parliamentary elections, a coalition of far-right parties got only 2.15% of votes and did not reach the minimum needed to be represented at the Verkhovna Rada (Parliament).

While the threat seems to be lower than a few years ago, the risk of a rise of ultranationalist still exist. Ukraine is still facing many challenges, like the unsolved war in Donbas or the general defiance of citizens towards their political class. For now, though, Ukrainians proved not to give much credit to neo-Nazis in politics.

Considering Roma, attacks as the ones in 2018 potentially increased the acceptance of such hate crimes. Two years later, the investigation and trials regarding these crimes led to small sentences or acquittals. The rise to power of Volodymyr Zelensky in 2019 did not put an end to the collusion between several top officials and neo-Nazi groups. In addition to the blurred role of Arsen Avakov, Vladyslav Krykliy, the incumbent Minister for Infrastructure has been seen with members of C14 in March 2020 while inspecting Kyiv Central Railway Station. According to the European Roma Rights Centre, some aggression targeting Roma are still happening, such as on 29 April 2020, when a family was attacked by two youngsters who used tear gas and burnt their belongings. Such violations of Human Rights cannot be tolerated in any country aspiring to democracy and rule of law.