Fokus ROMI.HR

Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI), tijelo Vijeća Europe, prati i ocjenjuje rasizam, diskriminaciju i netoleranciju u europskim zemljama. U svom petom izvješću o Turskoj, objavljenom

2016. ECRI ocjenjuje napredak zemlje u rješavanju ovih pitanja, istovremeno ističući stalne izazove. Jedno od ključnih područja zabrinutosti je situacija romskih zajednica, koje se i dalje suočavaju s diskriminacijom u raznim aspektima života, uključujući obrazovanje, stanovanje i zapošljavanje. Unatoč pravnim i institucionalnim naporima Turske u promicanju jednakosti, izvješće naglašava da su Romi i dalje među najranjivijim skupinama, često izloženi društvenoj isključenosti i predrasudama. Ovaj članak će istražiti izvješća vezana uz romske zajednice, osvijetliti postojeće izazove i dati preporuke za poboljšanje njihovih prava i životnih uvjeta.

Kontekst diskriminacije u Turskoj

Iako se u izvješću priznaju neki pozitivni koraci koje je Turska poduzela, poput usvajanja Zakona o turskoj instituciji za ljudska prava i jednakost 2016., kojim je uvedeno sveobuhvatno zakonodavstvo protiv diskriminacije, također se naglašavaju značajni nedostatci u provedbi. Diskriminacija je i dalje raširen problem koji pogađa različite marginalizirane zajednice diljem zemlje.

Jedna od glavnih zabrinutosti koju ECRI ističe je upornost govora mržnje, osobito protiv etničkih i vjerskih manjina. U nekim slučajevima, javni službenici pridonijeli su ovom neprijateljskom okruženju, dodatno produbljujući društvene podjele. Uz romske zajednice, skupine kao što su Kurdi, Aleviti i LGBTQ+ pojedinci i dalje se suočavaju s preprekama u ostvarivanju jednakih prava i mogućnosti koje jačaju ocjećaj isključenosti i diskriminacije.

U ovoj pozadini širih društvenih nejednakosti, romske zajednice ističu se kao jedna od skupina u najnepovoljnijem položaju. Sustavne prepreke u obrazovanju, stanovanju i zapošljavanju sprječavaju njihovo puno sudjelovanje u društvu, čineći ih posebno podložnim ekonomskoj i društvenoj marginalizaciji. ECRI naglašava hitnu potrebu za ciljanim politikama i snažnijim provedbenim mjerama za rješavanje ovih trenutnih izazova i osiguravanje da Romi ne budu zaostali u turskim naporima prema većoj jednakosti.

Izazovi specifični za Rome

Unatoč pravnim naporima Turske u borbi protiv diskriminacije, romske zajednice i dalje se suočavaju s duboko ukorijenjenim izazovima koji im ograničavaju pristup temeljnim pravima. Peto izvješće ECRI-ja ističe nekoliko ključnih područja u kojima se Romi suočavaju sa sustavnim preprekama koje otežavaju društvenu integraciju i jačaju cikluse marginalizacije.

Obrazovanje: ograničeni pristup i sustavne prepreke

Obrazovanje ostaje jedan od najvećih izazova za romsku djecu u Turskoj, kao što je istaknuto u četvrtom i petom izvješću ECRI-ja. Romski učenici i dalje se suočavaju s preprekama kao što su niske stope upisa u školu, izostanci s nastave, rano napuštanje škole i segregacija u školi. Ovi problemi prvenstveno su potaknuti ekonomskim poteškoćama, diskriminacijom i niskim očekivanjima unutar obrazovnog sustava.

Značajna zabrinutost iznesena u izvješćima je pogrešno raspoređivanje zdrave romske djece u programe namijenjene učenicima s teškoćama u razvoju. Ovakva praksa ne samo da izolira romske učenike od redovnog obrazovanja, već i ograničava njihove mogućnosti za akademski i društveni razvoj. Izvješća naglašavaju da financijske poteškoće, društvena isključenost i predrasude dodatno pridonose tim nedostacima, jačajući krug marginalizacije.

Turska vlada uložila je napore u rješavanje ovih pitanja putem inicijativa kao što je Nacionalni strateški dokument za društvenu integraciju Roma (2016.-2021.). Ova strategija ima za cilj poboljšati obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje i stambene uvjete za Rome. Međutim, ECRI naglašava potrebu za pravilnim proračunom, snažnim mehanizmima praćenja i aktivnim sudjelovanjem Roma u provedbi ovih politika kako bi se osigurao značajan učinak. Također je naglašena važnost političke volje, pri čemu ECRI poziva čelnike da poduzmu čvrste korake u borbi protiv diskriminacije i promiču uključivanje Roma u obrazovanje i šire.

Stanovanje: nesigurnost i urbano raseljavanje

Stambeni uvjeti romskih zajednica u Turskoj i dalje predstavljaju značajan problem kao što je istaknuto u četvrtom i petom izvješću ECRI-ja. Romske obitelji uglavnom žive u sirotinjskim i neslužbenim naseljima od kojih mnoga nemaju osnovnu infrastrukturu i pravnu zaštitu. Ovi neizvjesni životni uvjeti čine romske zajednice ranjivima na zdravstvene probleme, uključujući pothranjenost i ograničen pristup sanitaciji i čistoj vodi.

Glavno pitanje naglašeno u izvješćima je prijetnja prisilnim deložacijama koja se često provode u okviru projekata urbane obnove i razvoja. Mnoge romske obitelji raseljene su bez ponuđenih alternativnih stambenih rješenja, produbljujući njihov krug siromaštva i socijalne isključenosti. Nedostatak službenih identifikacijskih dokumenata među nekim Romima dodatno komplicira njihovu mogućnost da osiguraju stabilan smještaj jer im ograničava pristup programima socijalne pomoći i ugovorima o najmu.

Kao odgovor na te izazove, Turska je predstavila Nacionalni strateški dokument za društvenu integraciju Roma (2016.-2021.) koji uključuje mjere za poboljšanje stambenih uvjeta. Iako ova inicijativa predstavlja korak naprijed, ECRI naglašava da su odgovarajuće proračunsko planiranje, transparentno praćenje i aktivno sudjelovanje Roma ključni za njezinu uspješnu provedbu. Bez konkretnih politika koje štite romske zajednice od raseljavanja i diskriminacije, stambena nesigurnost i dalje će biti glavna prepreka njihovoj društvenoj i ekonomskoj uključenosti.

Zapošljavanje: Prepreke ekonomskoj stabilnosti

Romske zajednice u Turskoj suočavaju se sa sustavnim preprekama u pristupu stabilnom i formalnom zapošljavanju kao što je istaknuto u četvrtom i petom izvješću ECRI-ja. Izvješća naglašavaju da niska razina obrazovanja, duboko ukorijenjene predrasude i strukturna diskriminacija ozbiljno ograničavaju mogućnosti Roma na tržištu rada. Kao rezultat toga, mnogi Romi su ograničeni na slabo plaćene, neslužbene i nestabilne poslove, često bez socijalne sigurnosti, zdravstvenog osiguranja ili pravne zaštite.

ECRI izvješćuje da su formalne stope zaposlenosti među Romima i dalje kritično niske, pri čemu značajan udio radi na nesigurnim, privremenim ili sezonskim poslovima, kao što su ulična prodaja, sakupljanje otpada ili svakodnevni rad u poljoprivredi i građevinarstvu. Diskriminatorne prakse zapošljavanja dodatno isključuju Rome iz bolje plaćenih i stabilnih zanimanja, jačajući njihovu ekonomsku marginalizaciju. Osim toga, nedostatak prilika za stručno osposobljavanje prilagođenih potrebama Roma pogoršava njihov ograničeni pristup profesionalnom razvoju i mogućnost napretka u karijeri.

Iako je Turska uvela zakone i strategije protiv diskriminacije, nepostojanje sustavnih integracijskih politika i pokazatelja zapošljavanja otežava procjenu njihovog utjecaja na stope zaposlenosti Roma.

Nacionalni strateški dokument za društvenu integraciju Roma (2016.-2021.) uključuje inicijative vezane za zapošljavanje, ali ECRI naglašava da su za stvaranje stvarne promjene nužni odgovarajući proračun, provedba i dugoročna predanost. Bez ciljanih politika, programa potpore zapošljavanju i aktivnih mjera protiv diskriminacije na radnom mjestu, romske zajednice nastavit će se suočavati s ekonomskim poteškoćama i isključenošću iz službene radne snage.

Potreba za ciljanim politikama

Za učinkovito rješavanje izazova s kojima se suočavaju ranjive skupine, uključujući Rome, Kurde, izbjeglice, vjerske manjine i LGBT+ pojedince, turske vlasti moraju usvojiti i provoditi ciljane politike s jasnim fokusom na uključivanje i jednakost. U svom petom izvješću, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) preporučila je Turskoj da razvije sveobuhvatne politike za promicanje društvene i ekonomske uključenosti marginaliziranih zajednica, naglašavajući potrebu za uklanjanjem sustavnih prepreka i osiguravanjem njihovog smislenog sudjelovanja u javnom životu. Ove bi politike trebale biti usmjerene na zaštitu i uzdizanje skupina u nepovoljnom položaju poticanjem jednakih mogućnosti i jačanjem njihova glasa u procesima donošenja odluka.

Borba protiv govora mržnje i diskriminacije

U svom petom izvješću, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) preporučila je turskim vlastima da pojačaju mjere za borbu protiv govora mržnje i diskriminacije. Politički čelnici moraju se suzdržati od korištenja diskriminirajućeg govora i poduzeti konkretne korake za provedbu zakona protiv govora mržnje. To uključuje promicanje uključive zastupljenosti manjinskih skupina u procesima donošenja odluka i javnim institucijama. Osim toga, vlasti bi trebale osigurati postojanje odgovarajućih mehanizama za pritužbe kako bi se slučajevi govora mržnje, rasizma i homofobije rješavali brzo i transparentno.

Sigurno stanovanje i osnovne potrebe

U svom petom izvješću, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) preporučila je turskim vlastima da poduzmu snažnije mjere za sprječavanje prisilnih deložacija i poboljšanje stambenih uvjeta za marginalizirane zajednice. Država mora osigurati da ranjive skupine, posebice Romi i izbjeglice, ne budu podvrgnute prisilnom iseljavanju i da im se omogući pristup sigurnom i primjerenom smještaju. Moraju postojati poboljšanja u infrastrukturi i uslugama u četvrtima u kojima žive ove skupine, uključujući pristup zdravstvenoj skrbi, socijalnim uslugama i javnim uslugama. Romske obitelji trebale bi moći živjeti u sigurnim okruženjima bez diskriminacije i marginalizacije.

Poboljšanje obrazovanja i zapošljavanja

U svom petom izvješću, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) preporučila je da turske vlasti poduzmu konkretne korake kako bi osigurale jednak pristup obrazovanju i zapošljavanju marginaliziranim zajednicama. Obrazovanje je ključno za prekidanje kruga siromaštva, a država mora osigurati da romska djeca, kao i djeca iz drugih nepovoljnih sredina, dovoljno dobro vladaju jezikom nastave. Financijska pomoć, jezična potpora i mjere protiv segregacije bitne su za smanjenje stope napuštanja škole i poboljšanje stope pohađanja škole. Što se tiče zapošljavanja, potrebni su ciljani programi za borbu protiv diskriminacije na tržištu rada, pružanje vještina i stvaranje putova za dostojanstven rad marginaliziranim skupinama.

Jačanje pravne zaštite i nadzor

U svom petom izvješću, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) preporučila je turskim vlastima da poduzmu snažnije mjere za borbu protiv zločina iz mržnje i poboljšaju odgovornost u okviru provedbe zakona. Organi za provođenje zakona moraju biti odgovorni za rješavanje zločina iz mržnje, s posebnim naglaskom na Rome, Kurde i druge manjine. Vlasti bi trebale sustavno bilježiti i istraživati slučajeve mržnje i diskriminacije, osiguravajući da su motivi koji stoje iza tih prijestupa pravilno dokumentirani. Kako bi se osiguralo pošteno postupanje, neovisno tijelo trebalo bi dobiti zadatak da istražuje slučajeve neprimjerenog postupanja policije, posebno one koji uključuju ranjive skupine te da provodi obvezujuće smjernice za provedbu zakona.

Predstojeće izvješće ECRI-ja o Turskoj

U svibnju 2024. izaslanstvo Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) posjetilo je Tursku kako bi prikupilo informacije za nadolazeće izvješće. Tijekom ovog posjeta izaslanstvo se sastalo s državnim i lokalnim vlastima, institucijama za ljudska prava i organizacijama civilnog društva kako bi razgovarali o pitanjima koja se odnose na jednakost, govor mržnje i integraciju. Predstojeće izvješće pružit će ažurirane preporuke za rjješavanje pitanja rasizma i netolerancije u Turskoj.