Fokus ROMI.HR

Od 14. do sredine 19. stoljeća Romi u podunavskim kneževinama Moldavije i Vlaške, vazalnim teritorijma prvo kraljevine Mađarske, a kasnije Osmanskog carstva, tretirani su kao privatno vlasništvo gospodara. Vlasnici robova bili su pripadnici plemstva, lokalni vlastelini i pravoslavni samostani koji su trgovali Romima ili ih razmjenjivali kao "donacije". Na početku su Romi radili kao kovači ili su obavljali poljoprivredne poslove, no kada su kneževine urbanizirane, Romi su sve češće korišćeni za obavljanje kućnih poslova. Žene su često bile seksualno zlostavljane od strane svojih gospodara, parovi su prisilno razdvajani, a djeca su oduzeta od svojih roditelja kako bi bila prodata kao robovi.

Međutim, u 19. stoljeću u Rumunjskoj, kao i u drugim zemljama širom Europe i Amerike, ropstvo je postalo sve veći problem i izazov. Do 1856. godine svi robovi u Moldaviji i Vlaškoj bili su oslobođeni.  Unatoč tome, Romi i su i dalje bili marginalizirani. Stoljećima lišeni imovine i zemlje, 250 000 Roma ostalo je stigmatizirano. Romi su i dalje bili zapostavljani i nejednako tretirani u odnosu na nerome, što se nastavilo sve do danas.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, 90% romskih kućanstava živi u riziku od siromaštva. UNICEF procjenjuje kako 35% romske djece u Rumunjskoj živi ispod praga siromaštva u usporedbi s 8% neromske djece, a 75% romske djece napuštaju školu prije završetka srednjeg obrazovanja.

Uključivanje Roma u Rumunjsko društvo otežavaju duboko ukorijenjene predrasude, institucionalizirani rasizam, duboke ekonomske nejednakosti i općenito nedostatak povjerenja u vlasti. Romi, isključeni i marginalizirani od strane društva, često su žrtve zločina počinjenih od strane romskih “vođa”, koji prilično uspješno surađuju s rumunjskom elitom.

Teško bi se moglo stati na put ugnjetavanju Roma koje traje već dugo, bez priznanja nepravde koja je Romima učinjena u povijesti. Ipak, stoljeća ropstva još uvjek nisu pronašla mjesto u rumunjskim udžbenicima povijesti, muzejima i javnom diskursu u cjelini. Tek nedavno održane su razne komemoracije kojima se priznaje tužna povijest Roma u Rumunjskoj.

Važan primjer pružili su čelnici vjerskih institucija, nakon svih nepravdi prema Romima u kojima su ove institucije sudjelovale kroz povijest. Posljednjeg dana svog putovanja u Rumunjsku 2019. godine, papa Franjo zatražio je oproštaj u ime katoličke crkve za patnju koju su Romi pretrpjeli, rekavši kako njegovo srce pati zbog diskriminacije, segregacije i maltretiranja koja su doživjeli.

Također, 2019. godine povodom Međunarodnog dana Roma, pravoslavni arhiepiskop Cluj-Napoce Andrej održao je liturgiju na dva jezika, rumunjskom i romskom, u župnoj crkvi u Turdi koju predvodi romski svećenik Martin Roz.

Kulturne i društvene aktivnosti u posljednjih nekoliko godina također su pozitivno doprinijele komemoraciji tragičnih razdoblja u romskoj povijesti. Centar romske kulture, Romano Kher, sa sjedištem u Bukureštu, pravi dokumentarne filmove i prikazuje 'on line' arhivu koja je posvećena romskom ropstvu. Film 'Aferim!' iz 2014. godine obrađuje temu iskušenja Roma u Rumunjskoj u 19. stoljeću. Ovaj film dobio je međunarodnu pohvalu za autentičan prikaz duha toga vremena.

Prisjećanje na borbu romskog naroda i odgovarajuća zastupljenost Roma u javnom diskursu presudni su za integraciju podijeljenog rumunjskog društva. Međutim, najveći problem u zemlji i dalje je siromaštvo. Rumunjska je jedna od zemalja s najvišom razinom ekonomske nejednakosti u Europskoj uniji, a milijuni rumunjskih građana imigrirali su u inozemstvo u potrazi za boljim životnim uvjetima. U ovom ekonomskom kontekstu, Romi su među najranjivijima.

Usporedba sudbine Roma u Rumunjskoj i Afroamerikanaca u Sjedinjenim Američkim Državama još jednom pokazuje kako socijalna isključenost i marginaliziranost nemaju nikakve veze s "iskonskim obilježjima" ili "etničkim obilježjima". Ova dva naroda koja imaju tako malo u pogledu podrijetla i kulture, dijele toliko mnogo u pogledu povijesti i društvenog položaja u posljednjih nekoliko stoljeća. Zašto? Zbog sličnih odnosa koje su imali i imaju još uvijek s većinskim narodom, zbog raspodjele moći u datim društvima, te zbog sustavnog desetkovanja i institucionalnog rasizma koji su trpjeli i trpe i dalje. Dakle, to su faktori koji se moraju promijeniti kako bi rane iz prošlosti mogle zacijeliti.

At the times when the Black Lives Matter movement in the United States and Western Europe is at its height, it is worth exploring the history of slavery and its long-lasting consequences in our region. Slavery was a lived reality for Roma for about 500 years in the territories of what is today Romania. Many Roma currently living in North Serbia in Vojvodina, South Hungary, and Croatia – the Bajashi – are descendants of Romani people who fled from slavery westwards.

From 14th until mid-19th century, Roma in the Danubian Principalities of Moldavia and Wallachia - vassal territories first of the Hungarian Crown and later of the Ottoman Empire – were practically treated as private property. The main owners of the slaves were the nobility, the local authorities, and the Orthodox monasteries who traded Roma or exchanged them as “donations”. Initially, Roma were used as smiths and agricultural workers, but when the principalities became more urbanized, the Roma were increasingly used as domestic workers. Women were often sexually abused by their masters, couples were forcibly separated, and children were taken away from their parents to be enslaved themselves.

In the 19th century, however, in the Romanian lands, like in many other places across Europe and America, slavery became increasingly problematized and challenged. By 1856 all slaves in Moldavia and Wallachia were freed. The position of Roma in society, nonetheless, continued to be marginal. Deprived of property and land for centuries, some 250 000 Roma continued to bear the stigma. Their backward and unequal treatment persisted and can be witnessed even today.

According to UN figures, 90% of Roma households live in risk of poverty. UNICEF estimates that 35% of Roma children in Romania live below the poverty threshold, compared with 8% among non-Roma counterparts, and 75% of them quit school before finishing secondary education.

The inclusion of Roma into Romanian society is hampered by deeply rooted prejudices, institutional racism, profound economic inequalities, and a lack of trust in the authorities as a whole. Roma, excluded and marginalized, are often the biggest victims of the abuse and crime of Romani ringleaders, who cooperate rather successfully with the Romanian elites.

The long-lasting consequences of the subjugation of Roma could hardly be countered without proper recognition of the historical injustice done to them. Yet, the centuries of slavery still cannot find a proper place in the Romanian history textbooks, museums, and the public discourse as a whole. Only recently various commemorative practices have occurred to acknowledge the grave history of Roma in Romania.

An important example was given by the leaders of religious institutions, after all these were institutions complicit in the injustice done to Roma. Pope Francis, on the last day of his trip to Romania in 2019, asked for forgiveness on behalf of his church for the suffering endured by the Roma people, saying his heart was “weighed down by the many experiences of discrimination, segregation and mistreatment” that they have experienced.

Also in 2019, on the occasion of International Romani Day, the Orthodox Archbishop of Cluj-Napoca Andrei presided over a Romanian – Romani bilingual Divine Liturgy at the parish led by Roma priest Matin Roz in Turda.  

Cultural and social activities in the last few years have contributed positively to the commemoration of Roma past as well. The Centre of Romani Culture, Romano Kher, based in Bucharest produces documentaries and displays online archive material related to Roma slavery. The 2014 film Aferim! which tackles Roma ordeals in 19th century Romania received international praise for its authentic translation of the spirit of the times.

The remembrance of Roma's struggles and the adequate representation of Roma in the public discourse are crucial for the integration of the divided Romanian society. However, the biggest problem in the country continues to be poverty. Romania has one of the highest levels of economic inequality in the European Union and millions of Romanian citizens have immigrated abroad to make a decent living. In this economic context, Roma are among the most vulnerable.

Comparing the fate of Roma in Romania and one of Black Americans in the United States demonstrates once again that social exclusion and marginality has nothing to do with “primordial characteristics” or “ethnic particularities”. These two peoples who have so little in common in terms of origin and culture share so much with regards to history and social position in the last several centuries. Why? Because of their similar relations they had and have with the respective majorities, because of the distribution of wealth and power in the given societies, and because of the systematic decimation and institutional racism they suffered and continue to deal with on a daily basis. These are therefore the most important things that have to change so that the wounds of the past can heal.