Fokus ROMI.HR

Drugi svjetski rat započeo je 1939. godine, potaknuvši globalni sukob koji će zahvatiti veći dio Europe. Kako su nacističke snage širile svoju kontrolu, prodirale su kroz susjedne zemlje koristeći kombinaciju vojne sile i ideoloških motiva. Do 1941. Njemačka je pokrenula Operaciju Barbarossa, brutalnu invaziju na Sovjetski Savez, označivši početak nove faze rata. Nacionalsocijalisti (nacisti), predvođeni Adolfom Hitlerom, nisu težili samo osvajanju teritorija, već i istrebljenju čitavih populacija koje su smatrali inferiornima, uključujući Židove, Slavene i Rome.

Romi koji su živjeli na teritorijima koje su okupirali nacisti suočili su se s genocidom, često nazivanim "Porajmos", što je rezultiralo raširenom patnjom i masovnim ubojstvima. Genocidi su počinjeni u masovnom obimu ne samo na teritorijima Trećeg Reicha (Njemačka, Austrija i druge pripojene teritorije), već i u Čehoslovačkoj, Poljskoj, Danskoj, Norveškoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, Francuskoj, Jugoslaviji i Grčkoj. Pripadnici Osovine (Italija, Mađarska, Rumunjska i Bugarska) također su sudjelovali u tim politikama. Na nekim okupiranim teritorijima lokalni nacistički pristaše uz snažnu podršku i odobrenje Hitlera uspostavili su takozvane "Nezavisne Države", uključujući Slovačku i "Nezavisnu Državu Hrvatsku".

Tijekom nacističke okupacije Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu, Romi su se suočili s užasnim genocidom od strane fašističkih snaga. Nacisti, vođeni svojom rasnom ideologijom, smatrali su Rome "nepoželjnima" i težili njihovom sustavnom istrjebljenju. Tisuće i tisuće Roma bile su uhvaćene, deportirane u koncentracijske logore i ubijane u masovnim egzekucijama. Ovaj genocid, često zanemaren u usporedbi s Holokaustom, desetkovao je čitave romske zajednice diljem zemlje.

Rasna ideologija Hitlerovih nacionalsocijalista (nacista) bila je duboko ukorijenjena u vjerovanju u arijevsku rasnu nadmoć i dehumanizaciju nearijevskih skupina. U svom političkom manifestu “Mein Kampf” ("Moja borba") Hitler je tvrdio da su nearijevske skupine, osobito Židovi, Slaveni i Romi, rasno inferiorni i da predstavljaju prijetnju čistoći i snazi arijevske rase. Zalagao se za istrebljenje ili podređivanje tih skupina, kao i za širenje njemačkog teritorija kako bi se osiguralo preživljavanje i dominacija arijevske rase. Ta rasistička ideologija potaknula je politike nacističkog režima koje su uključivale progon, genocid i rat.

Romi, koje su nacisti smatrali "asocijalnima" i rasno inferiornima, nazivani su pogrdnim izrazom "Cigani". Njihov povijesni nomadski način života i percipirani status autsajdera činili su ih posebno ranjivima na nacistički progon. Pod Trećim Reichom, Romi su bili podvrgnuti diskriminatornim zakonima, prisilnoj sterilizaciji i zatvarani u koncentracijske logore, te su također bili zahvaćeni brutalnim mehanizmom masovnog ubojstva koji je obilježio nacističke genocidne politike.

Cilj nacističkog režima u tom smislu bio je jasan: očistiti Europu od svih "nepoželjnih" elemenata, uključujući Rome. Dok je genocid nad Židovima, poznat kao Holokaust (Šoa), dobro dokumentiran i široko priznat, genocid nad Romima mnogo je manje poznat i uglavnom zanemaren u povijesti. Izuzetno je teško navesti točan broj Roma i Sinta ubijenih tijekom rata zbog nedostatka zabilježenih podataka, no broj se kreće u mnogim tisućama. Okupirani teritoriji SSSR-a bili su mjesta na kojima su se te strahote također događale. Na temelju dostupnih podataka, oko 30 tisuća Roma s tih područja je ubijeno.

Kada su nacističke snage napale Sovjetski Savez u lipnju 1941., taj teritorij postao je jedno od ključnih žarišta njihove genocidne politike. Nacisti su se posebno fokusirali na današnje teritorije Ukrajine, Bjelorusije i baltičkih država, gdje je živjelo mnogo Roma. Kako je njemačka vojska napredovala, Romi su bili podvrgnuti masovnim uhićenjima, egzekucijama i prisilnom radu.

Romi koji su živjeli pod nacističkom okupacijom bili su posebno ranjivi na mobilne jedinice za ubijanje poznate kao Einsatzgruppen. Te jedinice smrti, koje su slijedile napredovanje njemačke vojske, bile su odgovorne za egzekucije Židova. Kasnije je taj zadatak proširen i na Rome, komuniste i druge kategorije. U mnogim slučajevima Romi su bili strijeljani u velikim skupinama i zakopani u masovne grobnice, često u šumama ili izvan gradova.

Osim masovnih strijeljanja Einsatzgruppen-a, Romi su također deportirani u koncentracijske logore, uključujući Auschwitz, Treblinku, Salaspils, Buchenwald i druge. Tamo su Romi bili izloženi nehumanim uvjetima, prisilnom radu i stravičnim medicinskim eksperimentima, što je rezultiralo smrću desetaka tisuća ljudi. Zloglasni "Ciganski obiteljski logor" u Auschwitzu postao je jedno od mjesta masovnog istrebljenja Roma, gdje su mnogi ugušeni plinom, izgladnjivani ili ubijeni bolešću.

U noći s 2. na 3. kolovoza 1944. godine, logor Roma i Sinta u Auschwitz-Birkenauu je likvidiran. Tisuće Roma i Sinta – muškaraca, žena i djece – ubijeni su u plinskim komorama od strane nacističkih časnika, a njihova tijela potom spaljena u velikim jamama. Od 23.000 Roma i Sinta zatvorenih u Auschwitz-Birkenauu, procjenjuje se da je više od 20.000 na kraju ubijeno. Ova godišnjica danas služi kao prilika da se prisjetimo Roma i Sinta ubijenih pod nacističkim režimom i obilježava se kao Dan sjećanja na genocid nad Romima.

Tijekom Drugog svjetskog rata, kolaboracionisti su igrali ključnu ulogu u pomaganju nacistima u provođenju njihovih genocidnih politika. Ti kolaboracionisti bili su pojedinci, skupine ili vlade s okupiranih teritorija koji su aktivno pomagali nacistima u progonu, deportaciji i istrebljenju Židova, Roma i drugih ciljanih skupina. Njihova suradnja kretala se od pružanja logističke podrške i obavještajnih podataka do izravnog sudjelovanja u masovnim ubojstvima.

U zapadnoj Europi (Francuska, Belgija, Nizozemska, Norveška i druge), lokalne policijske snage, milicije i dužnosnici koje je imenovala Njemačka pomogli su nacistima u hvatanju Židova i Roma za deportaciju u koncentracijske i logore smrti. U istočnoj Europi, osobito na teritorijima poput Ukrajine i Litve, lokalne nacionalističke skupine i kolaboracionisti često su izravno sudjelovali u masakrima Židova, Roma i drugih žrtava nacističkog režima. Te su skupine, ponekad motivirane mješavinom ideološke bliskosti i antisemitizma, pomagale u masovnim strijeljanjima, racijama i uspostavi geta.

U Hrvatskoj je ustaški režim, fašistička skupina usklađena s nacističkom ideologijom, bio odgovoran za brutalno postupanje i sustavno ubijanje Židova, Srba i Roma, uključujući uspostavu logora smrti, od kojih je najveći bio Ustaški koncentracijski logor Jasenovac. U Mađarskoj su kolaboracionisti također pomagali u hvatanju Židova i Roma za deportaciju u Auschwitz i druge logore smrti, osobito u kasnijim godinama rata.

Rumunjska vlada, predvođena profašističkim diktatorom Ionem Antonescuom, priklonila se nacističkoj Njemačkoj i aktivno sudjelovala u zločinima genocida. Cilj mu je bio stvoriti Rumunjsku bez nacionalnih manjina, osobito Židova i Roma, vjerujući da nacionalna snaga dolazi iz rasne čistoće, a ne iz teritorijalnih granica. Rumunjske vlasti, uz pomoć lokalnih kolaboracionista, organizirale su masovne deportacije, hvatajući Židove i Rome i šaljući ih u koncentracijske logore gdje su tisuće umrle od nasilja, gladi i bolesti. Velik broj njih također je pogubljen u masovnim strijeljanjima, a ta je politika rezultirala smrću procijenjenih 280.000 rumunjskih Židova i desetaka tisuća Roma tijekom genocida.

Genocid nad Romima tijekom nacističke okupacije Sovjetskog Saveza ostaje jedno od najneistraženijih i najzanemarenijih poglavlja Drugog svjetskog rata. Mnogo se povijesne pažnje posvetilo Holokaustu nad Židovima, a vrlo malo paralelnom genocidu nad Romima (Porajmos), unatoč tome što je njihova patnja bila jednako stravična. U poslijeratnom razdoblju, Romi su ostali bez značajnog priznanja ili podrške nakon Holokausta, a njihova patnja često je bila previđena ili odbacivana.

Poricanje Holokausta u Sovjetskom Savezu bilo je složeno i politički nabijeno pitanje, često povezano s ideološkim i propagandnim motivima tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Iako je Sovjetski Savez igrao ključnu ulogu u porazu nacističke Njemačke i oslobađanju koncentracijskih logora, sovjetska je vlast umanjivala ili ignorirala razmjere Holokausta, osobito sustavno istrebljenje Židova. Tijekom većeg dijela poslijeratnog razdoblja, sovjetske su vlasti predstavljale Holokaust u širem kontekstu borbe protiv fašizma, fokusirajući se na patnju svih naroda pod nacističkom okupacijom, osobito naroda Sovjetskog Saveza, dok su minimizirali specifično ciljanje Židova i Roma. Kao rezultat toga, patnje tih zajednica tijekom Holokausta ostale su uglavnom nepriznate u sovjetskom diskursu, a genocid je postao tabu tema u javnom obrazovanju i službenim narativima. Srećom, poricanje Holokausta znatno je smanjeno u posljednjim desetljećima, s brojnim znanstvenim radovima i studijama koje se danas objavljuju kako bi se osiguralo točno sjećanje i razumijevanje ovog strašnog poglavlja povijesti.

Danas se nasljeđe ovog genocida još uvijek osjeća unutar romskih zajednica diljem Europe. Trauma koja se prenosi kroz generacije, zajedno s trajnom marginalizacijom romske populacije, doprinosi stalnim problemima s kojima se suočavaju. Napori za sjećanje i odavanje počasti romskim žrtvama Porajmosa (genocida nad Romima) dobivaju na zamahu posljednjih godina, uz sve veće pozive na više obrazovanja, priznanja i reparacija. Uspostavljeni su spomenici i muzeji posvećeni romskim žrtvama Porajmosa, a istraživači nastavljaju otkrivati i dokumentirati iskustva romskih preživjelih.