Vijesti ROMI.HR

Branko Lustig bio je najpoznatiji producent iz Hrvatske, dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalog i dva Oskara. Osnivač je Festivala tolerancije u Zagrebu i počasni građanin Zagreba. Tijekom Drugog svjetskog rata je zbog pripadnosti židovskom narodu bio zatočenik zloglasnih koncentracijskih logora Auschwitz i Bergen-Belson s brojem 83317 kako je naglasio u govoru na dodjeli nagrade Oskar 1993. godine. Kao svjedok likvidacije tzv. ''Ciganskog logora'' unutar koncentracijskog logora Auschwitz govorio je o tome na prvoj komemoraciji u romskom groblju Uštica u Jasenovcu 2. kolovoza 2012. godine.

Branko Lustig preminuo je 14. studenog 2019. godine, u 87. godini, u Zagrebu. Prijatelji i obitelj oprostili su se od Branka Lustiga u ponedjeljak, 25. studenog 2019. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj. Počast ovom značajnom čovjeku i stvaraocu odala je kolona ljudi koja je obitelji željela izraziti sućut.

Rođen je 9. lipnja 1932. godine u Osijeku u židovskoj obitelji. Otac mu je bio natkonobar u gradskoj kavani, a majka kućanica. Prije Drugog svjetskog rata Branko je pohađao židovsku školu, a kako su se i njegovi roditelji kretali u krugu Židova, Branko u to vrijeme nije osjećao neprijateljsko raspoloženje koje će ih pratiti u narednim godinama. Nakon okupacije zemlje i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske Lustigovi su pobjegli iz Osijeka i otišli u Čakovac, gdje su živjeli Brankov stric i baka, a koji je u to vrijeme bio pod mađarskom okupacijom, te su Lustigovi vjerovali da su tamo sigurniji te da ih Mađari, kao Židove, neće dirati. Tako je i bilo sve do 1943. godine, kada je Branko s majkom Vilmom bio deportiran u koncentracijski logor Auschwitz.

Po dolasku u Auschwitz je odmah odvojen od majke koju je tijekom rata vidio samo još jednom, ošišanu i nagu kako trči preko logorskog dvorišta. Odvedena je na rad u tvornicu oružja u Essen, u Njemačkoj, a Branko u rudnik ugljena. Kasnije je premješten u radni logor Mittelbau-Dora u središnjoj Njemačkoj gdje je radio u tvornici raketa. Zatim je u veljači 1945. godine prebačen u koncentracijski u logor Bergen Belson u kojem je mjesec dana kasnije, samo nekoliko metara od njegove barake, ubijena Ana Frank. U Bergen-Belsonu je dobio tifus, bio je prekriven ušima, noga mu je bila promrzla i bio je težak svega 30 kilograma.

Branko je od jednog zarobljenika, koji mu je u tim teškim trenucima pružao pomoć, doznao da mu je majka živa, a dvojica Židova pomogla su mu da pronađe majku. Nakon oslobođenja logora zajedno su se vratili u Čakovac. U to vrijeme nisu znali što se dogodilo s Brankovim ocem Mirkom koji je bio poslat na prinudni rad u Mađarsku. Nažalost, Mirko Lustig je strijeljan 15. ožujka od ustaša koji su, u to vrijeme, suočeni s potpunim porazom strijeljali čak i one koji su do tada imali neki oblik zaštite. Brankov djed Emanuel ubijen je u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac, a baka Sidonija i tetka Ela su zadnjim transportom osječkih Židova deportirane u Auschwitz gdje su ubijene u plinskoj komori. S očeve strane Branko je tijekom Holokausta izgubio strica Julija i baku Gizelu.

Nakon rata, Vilma se zaposlila u Čakovcu, a Branko je pohađao pučku školu. Nakon završene škole Branko se uputio u Zagreb i tamo upisao tehničku školu, a nakon nekog vremena u Zagrebu mu se pridružila i majka Vilma. U srednjoj školi su ga nagovarali da upiše Akademiju dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te je 1951. godine otišao na prijemni ispit gdje je od ukupno 400 kandidata ispit prošlo svega 11, uključujući i Branka. No ipak, na Akademiju ga nisu primili jer nije završio gimnaziju, te je za kratko vrijeme morao savladati grčki, latinski i druge gimnazijske predmete kako bi dobio gimnazijsku svjedodžbu i upisao prvu godinu glumačke akademije. Diplomirao je 1955. godine i iste godine započeo je profesionalnu karijeru u zagrebačkom Jadran filmu.

Nakon dugogodišnjeg rada kako u Jadran filmu tako i na filmovima inostrane produkcije, uključujući poznate serije „Vjetrovi rata“, „Rat i sjećanja“, 1992. godine Branko upoznaje Spielberga i postaje producent Spielbergovog filma “Schindlerova lista”. Njegova iskustva iz logora uključena su u film, te su na uvjerljiviji način prikazane mučne scene iz koncentracijskih logora.

Nagradu “Oscar” dobio je za filmove “Schindlerova lista” Stevena Spielberga iz 1993. godine i “Gladiator” Ridleya Scotta iz 2000. godine.

Brano Lustig je 2007. godine u Zagrebu osnovao Festival tolerancije, odnosno Festival židovskog filam (FŽF). Festival židovskog filma pored filmskih projekcija uključuje i glazbene događaje, tematske izložbe, rasprave kao i filmske radionice. Cilj Festivala Židovskog filma jeste edukacija o Holokaustu s naglaskom na nužnost osvještavanja i usvajanja tolerancije u svakodnevnom životu.