Vijesti ROMI.HR

Možete li nam ukratko reći nešto o Pavee Pointu? Kako organizacija funkcionira?

Pavee Point je aktivan od 1985. godine. Naš cilj je postići puna ljudska prava za irske Putnike i Rome. To se postiže pristupom usmjerenim na razvoj zajednice. Radimo na promicanju samoodređenja, osnaživanja i sudjelovanja Putnika i Roma. Radimo na raznim programima i područjima, uglavnom četiri glavna područja: smještaj, zdravstvena zaštita, obrazovanje i zapošljavanje. Naš se rad sastoji od postavljanja razvojnih projekata zajednice, istraživačkog i političkog rada, ali i predstavljanja pitanja Putnika i Roma na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Važno je reći da smo organizacija Putnika i Roma, ali i neputnika i neroma. Pokušavamo provesti rodnu usmjerenost i promicati raznoliku zajednicu ljudi.

Uzimajući u obzir dugu povijest diskriminacije u Irskoj, kakav je bio utjecaj priznavanja Putnika (Traveller) kao nacionalne pripadnosti, što se dogodilo 2017. godine?

Smatrali smo da je to jako važno kao polazište za razvoj međusobnog poštovanja i staviti u krevet ovu vrlo dominantnu ideju da su Putnici devijantna skupina koju je potrebno rehabilitirati. Vidimo pozitivne učinke priznavanja Putnika kao nacionalne pripadnosti. Jedna je važna stvar to što je omogućila ljudima da govore o pitanjima Putnika, a ta nova jasnoća omogućila je mnogim organizacijama i institucijama da govore o ravnopravnosti Putnika. Od tada smo puno surađivali s kulturnim institucijama koje su otvorenije za uključivanje raznolikost i u svoje aktivnosti. U obrazovanju su učinjeni pomaci da se kultura i identitet Putnika uključi u nastavni plan i program škola. Bilo je predloženih zakona o tome, ali i Vlada Irske se obvezala da će to učiniti. Mislim da se ovo ne bi dogodilo bez tog priznanja.

Ovo priznanje bilo je važno kao proces kojim se legitimiraju brojni identitetski i kulturni zahtjevi, zar ne?

Točno, priznavanje nacionalne pripadnosti prevedeno je i ozakonjenje kulture i identiteta Putnika. Na primjer, u novom djelu zakona o govoru mržnje i zločinu iz mržnje predlaže se uključivanje Putnika pod definicijom nacionalne pripadnosti. Nadajmo se da će ovo biti prvi put da vidimo nacionalnu pripadnost Putnika ugrađenu u neki zakon, što bi bio vrlo pozitivan korak. Također smo lobirali kod Državnog zavoda za statistiku da Romi budu jedna od kategorija odnosno nacionalnih skupina navedenih u novom popisu, slično onome što smo učinili da uključimo Putnike u Popis stanovništva 2006. godine.

Kakvo je stanje u vezi stanovanja za Putnike i Rome u Irskoj?

Postoje posebni zakoni koji propisuju da su lokalne vlasti odgovorne za osiguravanje posebnog smještaja za Putnike - poput odmorišta i modela zajedničkog smještaja. To nije slučaj s Romima, koji ispunjavaju uvjete za standardno stanovanje kao dio opće populacije. Zakon o smještaju putnika iz 1998. godine priznao je poseban kulturni identitet Putnika, pa je time ugrađen niz odgovornosti za osiguravanje smještaja. To uključuje stvari poput odmorišta u kojima bi ljudi mogli živjeti u prikolicama, modele skupnih smještaja, pa tako i stanova prilagođenih Putnicima, a također i standardnih stambenih jedinica lokalnih vlasti, ovisno o izboru osobe.

Zakon je također uključivao prolazna odmorišta, osmišljena da olakša nomadizam. Nažalost, od 1998. godine nikada nije izgrađen prostor za prolazno zaustavljanje. Proračuni za smještaj Putnika često nisu iskorišteni i vračaju se središnjoj vladi. U 2010. godini ova stavila u proračunu smanjena  je sa 40 milijuna na 4 milijuna, a čak i tada novac je ostao nepotrošen. Od tada nije izgrađen novi smještaj za Putnike, što je rezultiralo masovnom prenapučenošću smještajnih kapaciteta specifičnih za  Putnike. Dakle, Putnici znaju da su vrlo male šanse da dobiju smještaj specifičan za Putnike, pa pokušavaju sa standardnim stambenim jedinicama lokalnih vlasti, ali i tamo je prenatrpanost značajna.

Postoje i ljudi koji su prisiljeni živjeti uz cestu (neslužbene područja). Općenito, postoji važno pitanje skrivenog beskućništva. Ako uzmete u obzir da je 11% beskućnika u Irskoj Putnici, a oni čine manje od 1% ukupnog stanovništva, vidjet ćete koliko su Putnici prezastupljeni u populaciji beskućnika i koliko je ozbiljan problem.

Dakle, ako su fondovi, odnosno resursi dostupni, ali lokalne vlasti ne žele primijeniti stambene mjere za Putnike, je li to onda političko, a ne ekonomsko pitanje?

Postoje različita pitanja. Nezavisna stručna revizijska skupina osnovana 2019. godine radi razmatranja provedbe Zakona istaknula je neke od njih: lokalne vlasti niti planiraju smještaj Putnika unaprijed niti uzimaju u obzir njihovu demografsku dinamiku. Regionalna vijeća imaju pravo veta u pogledu planiranja, čime se pitanje smještaja Putnika spušta na lokalnu političku razinu. Lokalni vijećnici primit će pritužbe stanovnika u vezi s smještajem Putnika, jer ljudi često ne žele biti susjedi s Putnicima. Kako bi zadržali izbornu podršku većinskog stanovništva, stoga regionalna vijeća izglasavaju odbijanje Putničkog smještaj.

Prisutni su i problemi u smislu identificiranja odgovarajućih lokacija, vlasništva nad zemljištem itd. Međutim, glavna je ta moć veta. Ono što govorimo je da smještajem Putnika ne bi trebale upravljati lokalne vlasti, već neovisna agencija Putnika. Stručna skupina preporučila je da se u međuvremenu dio zakona o planiranju koji daje lokalnim vijećnicima pravo veta stavi van funkcije neko vrijeme (recimo 5 godina) dok se ne izgrade smještaje za Putnike.

Ovog je tjedna objavljeno izvješće pravobranitelja za djecu u vezi s smještajem Putnika, koje je vrlo osuđujuće i objašnjava kako se krše ljudska prava djece Putnika u smislu njihovog smještaja. Zahtijeva da se lokalne vlasti pozabave ovom situacijom. Iako su lokalne vlasti rekle da će to učiniti, pokušavaju se opravdati javnosti sugerirajući da Putnici odbijaju mogućnosti smještaja.

Doživljavaju li Putnici diskriminaciju prilikom pokušaja iznajmljivanja privatnog smještaja?

Nakon što nas je pogodila gospodarska kriza, došlo je do prelaska u privatni najam od strane Putnika (oko 20% Putnika prešlo je na privatni smještaj). To vam pokazuje da će se ljudi preusmjeriti prema drugim vrstama smještaja. Na žalost, diskriminacija i marginalizacija Putnika koji žive u privatnim stanovima također su ubrzo proširili. Kad se sektor stanova i kuća počeo oporavljati, oko 2013. godine, prvi ljudi koji su izbačeni iz privatnih iznajmljivanja bili su Putnici. Počeli smo dobivati mnogo telefonskih poziva od ljudi koji se žale da vlasnici nekretnina podižu cijene najma itd. Dakle, Putnici su opet istisnuti s tržišta u smislu unajmljivanja smještaja.

Interview with Caoimhe McCabe, Information and Communications Officer at Pavee Point Traveller and Roma Centre

Could you briefly tell us about Pavee Point? How does the organisation operate?

Pavee Point has been active since 1985. Our aim is to achieve full human rights for Irish Travellers and Roma. This is done through a community development approach. We are working to promote self-determination, empowerment, participation for Travellers and Roma. We work across a variety of programs and areas, mainly four pillars: accommodation, health, education and employment. Our work consists on setting up community development projects, research and policy work, but also representing Traveller and Roma issues at national and international level. It is important to say we are an organisation of Travellers and Roma but also non-Travellers and Roma. We try to implement a gender focus, and promote a diverse community of people.

Considering the long history of discrimination in Ireland, what was the impact of the recognition of Traveller ethnicity that took place in 2017?

We felt it was very important as a starting point to develop mutual respect and put to bed this very dominant notion that Travellers were a deviant group that needed to be rehabilitated. We are seeing the positive effects of the recognition of Traveller ethnicity. One important thing is that it has allowed people to speak about Traveller issues, and this new clarity has allowed many organisations and institutions talk in terms of Traveller equality. Since then, we have worked a lot with cultural institutions, which are more open to include diversity in their activities. In education, there have been moves to have Traveller culture and identity included in the Curriculum for schools, there has been legislation proposed about this but also the government has taken on a commitment to do it as well. I do not think this would have happened without that recognition.

So this recognition has been important as a process to legitimise a number of identity and cultural demands, right?

Exactly, so recognition for ethnicity translates into legitimisation of Traveller culture and identity. For example, in a new piece of hate speech and hate crime legislation, it is proposed to include Travellers under the definition of ethnicity. So hopefully this will be the first time we see Traveller ethnicity enshrined in a piece of legislation, which would be a very positive step. We have also lobbied the Central Statistics Office to include Roma as one of the ethnic group categories named in the new census, similar to what we did to include Travellers in the 2006 Census.

What is the situation regarding housing for Roma and Travellers in Ireland?

There is specific legislation making local authorities responsible for the provision of Traveller specific accommodation for Travellers – such as halting sites and group housing schemes. That is not the case for Roma, who qualify for standard housing like the general population. The 1998 Travellers Accommodation Act recognised the distinct cultural identity of Travellers, and enshrined in this came a set of responsibilities to provide accommodation. These include things like halting sites where people would be able to live in trailers, group housing schemes, so Traveller-specific housing, and also standard local authority housing, depending on the choice of the person.

The legislation also included transient halting sites, designed to facilitate nomadism. Sadly, since 1998 there has never been a transient halting site built. The budgets for Traveller accommodation were often returned to the central government without having been spent. In 2010, this budget was cut from 40 million to 4 million, and even then, the money was unspent. Since then, no new accommodation for Travellers has been built, which has resulted in massive overcrowding in Traveller specific accommodation. So Travellers know there is very little chance to obtain Traveller-specific accommodation, so they try with standard local authority housing, but even there overcrowding is considerable.

There is also people being forced to live on the side of the road (unofficial sites). Overall, there is an important issue of hidden homelessness. If you take into account that 11% of the homeless population in Ireland are Travellers, while they make less than 1% of the total population, you see how overrepresented Travellers are in the homeless population and how serious the problem is.

So is it then a political issue rather than an economic one if the funds/resources are available but local authorities are unwilling to implement housing measures for travellers?

There are a variety of issues. The Independent Expert Review Group set up in 2019 to look at implementation of the Act highlighted some of them: local authorities do not plan Traveller accommodation in advance or consider their demographic dynamics. County councils have a veto in terms of planning, bringing the issue of Traveller accommodation down to a local political level. Local councillors will receive complaints from settled residents about Traveller accommodation, as people often do not want Travellers as neighbours. In order to retain electoral support from the majority population, therefore, County councils are voting down Traveller accommodation.

Issues in terms of identifying adequate locations, land ownership, etc. are also present. However, the main one is this veto power. What we are saying is that Traveller accommodation should be managed not by the local authorities but by an independent Traveller agency. The Expert Group has recommended that in the meantime the section of the planning law that gives local councillors veto power should not be used for a period of time (let’s say 5 years) until Travelling accommodation has been built.

There was a report this week from the Ombudsman for Children, in relation to Traveller accommodation, which is very damning and explains how Traveller children’s human rights are being violated in terms of their accommodation situation. It demands that local authorities address this situation. While local authorities have said that they will do so, they are trying to justify themselves to the public by suggesting Travellers are refusing accommodation options.

Do Travellers also experience discrimination when trying to rent private accommodation?

After the economic crisis hit, there was a shift into private rental done by Travellers (around 20% of Travellers switched to private accommodation). This shows you that if people can access other types of accommodation they will take it. Sadly, discrimination and marginalisation of Travellers living in private apartments soon flourished as well. When the rental sector began to recover more around 2013, the first people to be kicked out of private rentals were Travellers. We started getting many phone calls from people complaining about property owners raising rent prices and so on. So Travellers are again squeezed out of the market in terms of rental accommodation.