Vijesti ROMI.HR

Svake godine milijuni ljudi koji su u statusu izbjeglica pozivaju se na zaštitu međunarodnog zakona o izbjeglicama, čineći ga tako jednim od najčešće korištenih međunarodnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava.

Izvori međunarodnog prava koji se odnose na izbjeglice na globalnoj razini su Konvencija UN-a iz 1951. o statusu izbjeglica - takozvana Ženevska konvencija i Protokol iz 1967. o statusu izbjeglica.

Prema članku 1. Konvencije UN-a iz 1951. godine, izmijenjenog Protokolom iz 1967., izbjeglica se definira kao "osoba koja se nalazi izvan zemlje svog državljanstva i koja uslijed osnovanog straha od progona zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja ne želi ili se ne može staviti pod zaštitu te države“.

Status osoba koje su prisiljena napustiti svoje domove se razlikuje prema tome jesu li nakon napuštanja svojih domova osobe prešle granicu zemlje čiji su državljani ili nisu. Za razliku od izbjeglica, interno raseljene osobe nisu prešle granice svoje države u potrazi za utočištem, nego ostaju u svojoj domicilnoj zemlji. Iako bježe zbog istih razloga kao i izbjeglice (oružani sukobi, opće nasilje, kršenja ljudskih prava), interno raseljene osobe prema principima međunarodnog prava ostaju pod zaštitom vlade zemlje čiji su državljani, čak i u slučajevima ako je ta vlada svojim djelovanjem ili neprovođenjem mjera zaštite odgovorna za uzroke njihovog bježanja.

UNHCR je trenutno aktivan u 28 zemalja, u kojima se nalazi velik broj interno raseljenih osoba, uključujući Afganistan, Srednjoafričku Republiku, Čad, Kolumbiju, Demokratsku Republiku Kongo, Keniju, Pakistan i Ugandu.

Prema izvješću UNHCR-a, jedna od 122 osobe u svijetu je trenutno izbjeglica, interno raseljena ili traži azil. U 2014. godini u svijetu je bilo 19,5 milijuna izbjeglica, 38,2 milijuna je raseljeno unutar vlastitih zemalja, a 1,8 milijuna ljudi je zatražilo azil i u postupku je odlučivanja o njihovom zahtjevu. Taj broj se do 2018. godine povećao, pa tako danas ima oko 25 milijuna izbjeglica širom svijeta. Ukupno je na svijetu 2018. godine 68,5 milijuna nasilno raseljenih osoba prema najnovijim podacima koje je objavio UNHCR.

Sirija je država iz koje je izbjegao najviši broj ljudi, skoro 5,5 milijuna, poslije nje su Afganistan sa 2,5 milijuna i Južni Sudan sa 1,4 milijuna izbjeglica koji su ih napustili.

Prema izvješću Europskog centra za prava Roma (ERRC) iz rujna 2015. godine među izbjeglicama iz Sirije, ali i drugih zemalja nalazi se značajan broj Roma. Naime, romske izbjeglice iz Sirije uglavnom su bile nevidljive državnim vlastima kao i UN-ovim agencijama koje su radile na područjima Turske u koje su oni bježali. Jedan od razloga tome je i neimanje podataka o njima jer su oni skrivali svoj identitet nazivajući se Kurdima ili Arapima. Također, turski sustav registracije izbjeglica identificira osnovne informacije, bez profiliranja na osnovu etničke pripadnosti ili vjere. Mediji, također, nisu obraćali preveliku pažnju na njih, a medijsko praćenje je pretežno bilo negativno i ograničeno na kontekst "sirijskih cigana koji prose na ulici".

Romi izbjeglice iz Sirije su najmobilnija skupina među sirijskim izbjegličkim zajednicama u Turskoj, i njihova kretanja ovise o mogućnostima rada u drugim gradovima Turske. Osim toga, oni koji su ostali u privremenim šatorima ili u ilegalnim kampovima za izbjeglice bili su ih prisiljeni napustiti na zahtjev turskih vlasti.

Visoke brojke izbjeglica su intenzivirale potrebu za pružanjem odgovarajuće zdravstvene skrbi migrantima i izbjeglicama kako na mjestima ulaska, tako i u državama kroz koje prolaze putujući prema svojim odredištima.

U Hrvatskoj je u ljeto 2015. godine Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) pripremio standardni operativni postupak za zdravstvenu zaštitu izbjeglica i migranata. Premda se predviđao dolazak manjeg broja ljudi, u rujnu 2015. godine je tzv. balkanskom rutom iz Grčke preko Makedonije u jednom danu prolazilo i više od 11 tisuća ljudi. Do travnja 2016. godine, kad su privremeni tranzitni centri u Republici Hrvatskoj zatvoreni, kroz Hrvatsku je prošlo više od 660 000 izbjeglica i migranata.

Iznimno ranjiva skupina su djeca izbjeglice, a posebice ona koja su bez roditeljske skrbi. Procjenjuje se, prema izvještaju koji su objavile međunarodne organizacije International Rescue Committee i Save the Children u suradnji s još deset nacionalnih i međunarodnih organizacija koje rade na pružanju pomoći izbjeglicama i migrantima, da je oko 1.300 djece izbjeglica i migranata bez pratnje izloženo riziku od eksploatacije, nasilja i trgovine ljudima.

Rizici za djecu koja putuju na ovaj način su se još više povećali nakon što je počela primjena sporazuma između Europske unije i Turske, 2016. godine, koja je dovela do zatvaranja granica duž takozvane balkanske rute. Zbog ovih restriktivnih mjera, djeca bez pratnje prisiljena su na očajničke poteze, te se oslanjaju na trgovce ljudima ili krijumčare, u kojima vide jedini način da nastave put.

Agencija UN-a za izbjeglice UNHCR od lipnja 2016. godine prikuplja potpise za peticiju #WithRefugees kako bi poslala poruku vladama da moraju raditi zajedno i dati svoj doprinos u poboljšanju položaja izbjeglica te osigurati da svako izbjegličko dijete dobije obrazovanje, da svaka obitelj izbjeglica ima sigurno mjesto za život, te da svaki izbjeglica bude u mogućnosti podupirati svoju obitelj i dati pozitivan doprinos zajednici.