Vijesti ROMI.HR

Sve je započelo 28. listopada, na dan obilježavanja 21. godišnjice nezavisnosti Republike Čehoslovačke, prosvjedom studenata protiv nacističke okupacije. Nacističke okupacione snage brutalno su zaustavile demonstrante otvorivši vatru iz vatrenog oružja. Tom prilikom povrijeđeno je 15 studenata, a jedan od njih, Jan Opletal, student medicine na Karlovom sveučilištu u Pragu, podlegao je ranama dva tjedna kasnije. Tisuće njegovih kolega studenata došlo je na pogreb koji je održan upravo 17. studenog, pretvorivši se u još jedan masivan antinacistički skup, prosvjedujući protiv okupatorskog režima i skidajući nacističke natpise kao simbole sramote.

Njemački upravitelj okupirane Češke i Moravske, Konstantin von Neurath, zaustavio je prosvjed i stravičnim mjerama kaznio češke studente. Tog dana je bez ikakvog suđenja streljano 8 studenata i 1 profesor. Prekinut je rad svih ustanova visokog obrazovanja u Češkoj, a preko 1200 studenata poslano je u koncentracijske logore. Solidarnost i snaga studenata prepoznati su kao opasnost po naciste koja se po svaku cijenu mora ugušiti.

Ne treba zaboraviti ni siječanj 1969. godine, kada se student povijesti Jan Palah, u znak protesta protiv invazije Varšavskog pakta na Čehoslovačku i napada na tadašnju vladu Aleksandra Dubčeka u vrijeme Praškog proljeća, zapalio na trgu  Sv. Vaclava u središtu Praga. Jan je danas simbol suvremene borbe Čeha i Slovaka za slobodu, a trg u Pragu na kome se nalazi Filozofski fakultet preimenovan je u njegovu čast.

Studenti su oduvijek bili inicijatori promjena, pokretači društva, borci za svoja i tuđa prava, zaštitnici pravde, te simbol solidarnosti. Stoga, na današnji dan, treba se prisjetiti i drugih događaja vezanih za studentske prosvjede i ulogu studenata u povijesti.

17. studen 1973. godine, u Grčkoj i svijetu zapamćen je kao još jedan dan prolivanja studentska krvi u povijesti. Tri dana ranije, 14. studenog 1973. godine, studenti  Politehničkog fakulteta u Atini stupili su u štrajk protiv vojnog režima koji je u to vrijeme bio na vlasti. Nakon što su se zabarikadirali u zgradi fakulteta i napravili vlastiti radio, počeli su emitirali emisije o demokraciji a protiv vojne hunte, te im se uskoro pridružilo na tisuće sunarodnjaka. Međutim, u ranim satima 17. studenog vlasti su odlučile obračunati se sa studentima, tenkovima napavši zgradu fakulteta. Ubijeno je 40 studenata. Ovaj tragični događaj označava početak procesa u kojem je u manje od godinu dana vojska bila prisiljena vratiti vlast demokratski izabranoj civilnoj vladi. Ovaj dan se svake godine obilježava protestnim šetnjama Atinom.

Šezdesete godine prošlog stoljeća ostale su upamćena kao godine studentskih prosvjeda u mnogim dijelovima Europe, uključujući i Jugoslaviju. Mladi tada počinju sve glasnije iskazivati nezadovoljstvo svijetom u kojem žive. Svaki pokret imao je svoju specifičnost, ali su dominirale humanističke vrijednosti poput antiimperijalizma, antimilitarizma i dekolonizacije.

Studenti u Jugoslaviji aktivno su djelovali još 1950-ih, kada su protestirali nezadovoljni poskupljenjem smještaja, lošom prehranom u studentskim menzama i uvjetima studiranja uopće. Godine 1968. pokazuju izrazitu zainteresiranost za političko stanje u zemlji, ali i u svijetu.

Protesti protiv rata u Vijetnamu označili su prekretnicu u razvoju studentskih protesta koji će kasnije kulminirati. Nemiri su započeti najprije u Beogradu, da bi se zatim proširila i na sveučilišta u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu. Studentski pokret je značajno utjecao na velike i korjenite promijene cijelog zapadnog društva.

Danas fakulteti predstavljaju ono što je sredinom prošlog stoljeća predstavljala srednja škola. Pred sam Drugi svjetski rat, 1939. godine, u cijeloj Hrvatskoj bilo je tek nešto više od 7000 studenata, a iste godine diplomiralo ih je nešto manje od 900.

Danas je situacija mnogo drugačija. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku za akademsku godinu 2017/2018 u Hrvatskoj je ukupno studiralo 159 638 osoba, a 2018. godine fakultet je završilo njih 33 241.

Uključenost mladih Roma u visokoškolsko obrazovanje je jako teško pratiti jer ovisi o njihovoj spremnosti na izjašnjavanje kao pripadnici romske nacionalne manjine. Trenutno je moguće pratiti samo studente koji primaju stipendiju po uvjetu pripadnosti romskoj nacionalnoj manjini, te s izvjesnošću možemo govoriti o svega dvadesetoro studenata romske nacionalnosti, uz veći broj Romkinja nego Roma. Nadamo se da ćemo u skoroj budućnosti govoriti o većem broju studenata Roma jer je danas obrazovanje i stjecanje adekvatnog obrazovanja jedan od glavnih preduvjeta za bolji način života i sigurniju budućnost.