Vijesti ROMI.HR

/
Print - UZ SOLIDARNOST LAKŠE KROZ PANDEMIJU

SOLIDARNOST – UNIVERZALNA VRIJEDNOST

20. 12. 2021.
1 - photo by vonecia carswell on unsplash UZ SOLIDARNOST LAKŠE KROZ PANDEMIJU
Photo №1 by Vonecia Carswell on Unsplash ; Photo №2 by Clay Banks on Unsplash
UZ SOLIDARNOST LAKŠE KROZ PANDEMIJU
Autorica: Galina Ziabkina
Prijevod: Antonia Mudrovčić

Ujedinjeni narodi 2005. godine proglasili su 20. prosinac Međunarodnim danom ljudske solidarnosti, kao dio programa za okončavanje ekstremnog siromaštva. Prije 16 godina Opća skupština Ujedinjenih naroda potvrdila je solidarnost kao jednu od temeljnih i univerzalnih vrijednosti koja bi trebala naglašavati važnost odnosa među ljudima u 21. stoljeću. To je dan koji podsjeća vlade da poštuju obveze prema međunarodnim sporazumima i podižu svijest javnosti o važnosti solidarnosti. Za nas pojedince to je dan za doprinos našoj lokalnoj zajednici. To je prilika da slavimo ujedinjenost i raznolikost i potičemo rasprave na način da promičemo solidarnost kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja UN-ova programa, uključujući iskorjenjivanje siromaštva. 

Dvije godine unazad, COVID-19 preokrenuo je svijet naglavačke. Ova pandemija uzrokovala je najgoru ekonomsku krizu nakon Drugog svjetskog rata. Mjere za suzbijanje infekcije, kao na primjer socijalna distanca, ograničavanje slobode kretanja, potpuni „lockdown“, prelazak na „online“ usluge u svrhu smanjivanja socijalnih kontakata, izvršile su ogroman pritisak na ljude diljem svijeta. Štoviše, najnerazvijenije zemlje i lokalne zajednice suočavaju se s mogućnošću dugoročnih posljedica.

Čovječanstvo je oduvijek bilo pogođeno različitim vrstama kriza. Neke su krize bile brze i ograničene samo na neko područje (na primjer prirodne katastrofe), neke su bile sporije i obuhvaćale su cijeli svijet (na primjer ekonomske krize). Svaka od njih imala je različiti stupanj utjecaja i posljedica koje su ostavile.  Pandemija koronavirusa jedna je od najekstremnijih, uzimajući u obzir razmjer svjetskog i iznenadnog utjecaja koji je imala, posebno u gospodarskom sektoru.

Iako nam razvijena cjepiva pružaju utjehu i opcije da izaberemo način na koji se želimo zaštititi od te objektivne prijetnje, i dalje smo daleko od konačne pobjede. Cijeli proces oporavka koji je ispred nas i dalje nije izvjestan. Danas se suočavamo s najvećim izazovima za svjetsku solidarnost zbog toga što su siromaštvo i velika stopa nezaposlenosti ishod trenutnih mjera za suzbijanje infekcije.

U posljednjih 20 mjeseci, veliki broj Roma, i svih drugih ljudi širom svijeta, izgubilo je izvor prihoda. Međutim, postoji značajna razlika između većine ljudi sa stalnim poslovima, i siromašnih zajednica kakva je na primjer romska. Pandemija je mnogo snažnije utjecala na ljude s nižim obrazovanjem ili nekoga tko radi na sivom tržištu. Mnogo povlastica koje sa sobom nosi redovito zaposlenje nije dostupno Romima. Kad ljudi nemaju legalni i stalni posao s ugovorom, plaćene slobodne dane, zdravstveno osiguranje, stabilno radno vrijeme i plaću veću od propisane minimalne, jednostavno si ne mogu priuštiti da budu u „lockdownu“. Nitko im neće nadoknaditi slobodan dan ili nekoliko tjedana njihovog boravka kod kuće. Kako možeš ostati doma kao što to vlada traži, ako uopće nemaš pravi dom? Kako si možeš priuštiti mjeru socijalne distance i samoizolaciju ako si pripadnik romske zajednice koji živi s nekoliko generacija svoje obitelji u malom prostoru? Još je jedna briga to što većina Roma ovisi o fizičkim poslovima i o sivom tržištu. To nije samo opcija, to je način života za pojedine društvene skupine. Prema tome, poruka koja se prenosi u svim medijima: „Ostani doma!“ – nije izvediva za Rome i za one koji nemaju ušteđevinu odnosno financijsku stabilnost ostvarenu prije pandemije. Solidarnost je iznimno važna kad nismo svi u jednakom položaju.

Solidarnost je, bez ikakve sumnje, vrlo važna vrijednost i svi ju trebamo. Najvažnije, solidarnost je bila, i još uvijek je dio naših života. Prije godinu dana svjedočili smo jednom od najboljih primjera solidarnosti kad je potres pogodio Petrinju i ljudi su pomagali unesrećenima. To je primjer opće solidarnosti i masovne mobilizacije u teškoj situaciji. Problem sa solidarnošću nastaje kad se radi o manje istaknutim članovima društva. Veći je izazov ponašati se solidarno s drugima kad je pomoć potrebna svakodnevno. To se posebno odnosi na solidarnost s nekim tko nije u fokusu medija, na primjer s Romima, beskućnicima ili drugim ranjivim skupinama koje su izolirane od ostatka društva. U ovom slučaju javno pozivanje na solidarnost i socijalna pomoć nisu toliko prisutni.

Solidarnost bi trebala biti nešto što uključujemo u našu svakodnevicu. Međunarodni dan ljudske solidarnosti podsjetnik je na našu dužnost i mogućnost da budemo solidarni s ljudima slabijih životnih prilika.  

 

 

 

 

 

 

International Human Solidarity Day on December the 20th was established by the United Nations in 2005 as part of the program to end extreme poverty. 16 years ago, the United Nations General Assembly determined solidarity as one of the fundamental and universal values that should underline relations between people all around the world in the 21st century. It’s the day to remind governments to respect their commitments to international agreements and raise public awareness on the importance of solidarity. For us, individuals, it’s also a day to contribute to our local community. Today it’s an opportunity for us to celebrate unity and diversity, encourage debate on the ways to promote solidarity for the achievement of the Sustainable Development Goals of the UN, including poverty eradication.

Two years ago, the COVID-19 has turned the world upside down. This pandemic inflicted the worst economic crisis after the World War II. Infection control measures, such as social distancing, restricting freedom of movement, total lockdowns, global transfer to online services, in order to reduce social contacts, put enormous pressure on people worldwide. Moreover, the least developed countries and local communities facing dramatic risks of long-term consequences.

Humanity has been hit by different types of crises all the time. Some crises were quick and local as natural disasters, some were slower and more global like economic recessions. All of it had various degrees of impact and consequences. COVID-19 pandemic is one of the outliers considering the scale of the global and sudden impact it has had, especially in the economic sector.

While the variety of developed vaccines gives us some comfort and options to choose the way to protect ourselves from the objective threat, we are still far from a decisive victory. The full recovery path ahead is not certain for now. Today we are facing the greatest challenge for worldwide solidarity. Because poverty and a tremendous level of unemployment are an outcome of the current infection control measures.

Over the last 20 months, a huge number of Roma people as everybody else around the world lost their source of income. But there was a significant difference between most people with regular jobs and poor communities like Roma’s. Pandemic hit much harder on less educated people or somebody working on gray market. Because many measures and benefits of a regular job are simply not available for Roma. When people don’t have a legal regular job with a contract, paid days off, medical insurance, stable working hours and salary above subsistence wage they simply can’t afford to be locked down. No one would compensate a day off or a few weeks of their stay at home. How can you stay home as government asked you to, if you don’t even have a proper home? How can you afford social distancing and isolate yourself if you are an ordinary Roma person living with a few generations of your family together in the same space? And another concern is that majority of Roma people depend on physical labor and black market. It is not just a choice, it is a lifestyle for certain social groups. So, the call from all over the media: "Stay at home to stay safe " – is not an option for most Roma people and the ones who didn’t manage to have savings and financial stability before COVID. And when not everyone in the same position – solidarity is extremely needed.

Without any doubts, solidarity is a very important value and we all need it. The most important solidarity was and is part of our lives. A year ago, we witnessed one of the greatest examples of solidarity with earthquake victims in Petrinja. It is an example of general solidarity mobilization in extraordinary context. But the problem with solidarity starts when it comes to less visible members of society. It is more challenging to act the same way when help is needed on a regular basis. Especially, for someone who are not in the focus of media coverage like Roma people, homeless or other vulnerable groups of isolated parts of society. In this case public calls for solidarity are not so loud and social help is less present.

Solidarity should be something we implement into our daily life. And International Human Solidarity Day should be a reminder that we have a duty and opportunity to be in solidarity with less fortunate.

 

Galerija slika:

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Povratak na sve vijesti