Zanimljivosti ROMI.HR

U digitalno doba izložbeni prostor prošao je kroz značajnu transformaciju. Praktična upotreba novih tehnoloških mogućnosti i suvremenih mehanizama prezentacije proširila je mogućnosti edukacije posjetitelja muzeja, pružajući im izvanrednu priliku da uživaju u besplatnom i brzom pristupu objektima svjetske kulturne baštine. Napraviti digitalnu šetnju Uffizijem ili virtualno obići „Smithsonian Nacionalni muzej američke povijesti“ od 360° nevjerojatno je jednostavno i sada je dostupno od kuće, bez potrebe za skupim letom u drugu zemlju.

Muzej je time preuzeo funkciju jednog od najtemeljnijih prosvjetiteljskih izvora suvremenosti. Muzeji nacionalne povijesti, čak i oni koji nude pristran sažetak prošlosti, nadahnjuju nas da u kronikama rastavimo zastarjele predodžbe o „nespornom“ u ljetopisima i na sučeljavanje s politiziranim konceptima, označavajući neke herojima, negativcima ili počiniteljima. Muzeji moderne umjetnosti dokazuju da kreativno izražavanje može biti različito, provokativno, uznemirujuće - a opet potrebno, istodobno mijenjajući naše utvrđene percepcije estetike koje se često razvrstavaju sitnim razlikama na lijepo ili ružno.

Ostali muzeji su usmjereni na cilj određenije ciljeve, istovremeno unapređujući širenje našeg znanja o onome što se često razlikuje zbog nedostatka dosega. Usred toga se nalazi povijest Roma koji su danas prikazani u svjetskim muzejima i galerijama putem širokog spektra umjetničkih djela i povijesnih zapisa.

Usprkos svim izgledima, bilježenje utjecaja romske kulture na slikama, koje su trenutno izložene u istaknutim europskim muzejskim zbirkama, dovoljno je jednostavno. Vrijedno je spomenuti jedno od najranijih umjetničkih djela u ovom pogledu, Triptih slavne Djevice, koji datira oko 1485. godine i koji je sada dostupan u muzeju Louvre. Na slici je ženski lik u središnjem planu, koji je u pratnji djeteta, odjeven i oblikovan u romskom stilu tog vremena i prikazan s jednom od dvije tipične romske frizure. U 'Ciganskom kampu' Jana van de Vennea, Romkinje su prikazane u kvazirealistični sceni koja bilježi trenutak iz svakodnevnog života Roma. Van de Vanne, «Majstor za Rome»,  time se uspio suočiti sveobuhvatne stereotipe o Romima, dok je predstavljao likove u sceni majčinske ljubavi, kroz prikaz mlađe žene koja je smirivala dijete u pratnji starije žene koja je pripremala obrok, a treće žene koja ih promatra.

Ali čak i takvo prikazivanje umjetničkih djela, koje su izradili romski autori, moglo bi se činiti prilično skromno u usporedbi s prisvajanjem romskog stila u remek-djelima koja su izvodili najveći geniji prošlosti.

Drugim riječima, poznate slike mogle su pretvoriti sliku Roma u publici učiniti poznatijom, ali one nikada nisu bile putovnica za Rome da sami podijele svoju priču.

Tako je jednom primijećeno da su „romski umjetnici spušteni na razinu kiča od strane glavnih europskih arbitara u kulturi“. Slično tome, rečeno je da «Romi nikada nisu mogli dominirati vlastitom slikom u javnosti».

Prvi romski paviljon «Izgubljeni raj», održan na 52. Bijenalu u Veneciji 2007. godine, bio je jedan od prvih pokušaja da se ovo pitanje otvori. Prikazujući rad šesnaest suvremenih romskih umjetnika iz osam europskih zemalja, događaj je imao za cilj ispraviti kako je navedeno: «sliku najveće manjine u Europi, koja je još uvijek oblikovana Ciganskom romansom i Ciganski kičem». Ostali značajni događaji, poput Prvog bijenala Roma (2018.) i Izvedbe Romarhiva (2019.), organizirani su kako bi se romskim umjetnicima omogućilo daljnji napredak, u slaveći njihovo umjetničko samoodređenje, kako i Inicijativa za borbu protiv stereotipa i klišeja vezanih za Rome, koji su i dalje prisutni. Prema riječima samih romskih umjetnika, predstavljajući svoja umjetnička djela široj javnosti, namjeravali su povratiti vlastitu povijest i naslijeđe koje je dugo bilo zanemarivano u europskom kulturnom krajoliku.

Na Međunarodni dan muzeja mogućnosti obilježavanja praznika mogu se razlikovati. Ali onima koji se zanimaju za romska pitanja, mogao bi se ponuditi posjet Muzeju romske kulture u Brnu, u Češkoj. S fondovima zbirke, koji sadrže približno 25 tisuća predmeta, i širokim rasponom stalnih i povremenih izložbi. Muzej sada želi prezentirati jedinstvenost romske baštine i povijesti, istovremeno se suprotstavljajući iskvarenoj slici Roma, ponekad pretjerano romantiziranoj, odvojenoj od realnosti ili obilujući klišejima.

I samo da znate, danas je Muzej romske kulture dostupan i od kuće.

In a digital age, exhibition space has gone through a considerable transformation. The practical use of new technological possibilities and contemporary mechanisms of representation expanded learning opportunities of museum visitors by providing them with an extraordinary chance to enjoy free & quick access to the world’s cultural heritage objects. Taking a digital stroll through the archives of the Uffizi or having a 360° virtual tour around the Smithsonian Museum of American History is both amazingly simple and available from home now; without a need to undergo a costly flight to another country.

Museum thereby has taken on a function of one of the most fundamental enlightenment sources of modernity. Museums of national history – even those offering a biased summary of the past – inspire us to dismantle the dated notion of the «incontestable» in the chronicles of events or confront the politicized conceptions about heroes, villains or perpetrators. 

Modern art museums prove that creative expression can be different, provocative, disturbing – and yet necessary, while altering our entrenched perceptions of the aesthetics that are often being classified in a tiny margin from the beautiful to the ugly.

Other museums aim at more specific goals, while furthering the expansion of our knowledge on what is often distinguished for the lack of outreach. Amidst these instances is the history of Roma people visualized today in the world museums and galleries through a wide range of works of art and historical records.

Capturing the influence of the Roma culture in paintings, currently exhibited in prominent European museum collections, is simple enough, against all the odds. It may be worth mentioning one of the earliest works of art in this regard, the Triptych of the Glorious Virgin, dating around 1485 and now available at the Louvre Museum. In the painting, a female character in the middle foreground, accompanied by a child, is dressed and styled in the manner of Roma of the time and portrayed with one of two typically Romani hairstyles. In Gypsy Camp by Jan van de Venne, Romani women are depicted within a quasi-realistic scene, capturing a moment from Roma's everyday life. «The Master of the Gypsies», van de Vanne, thereby, managed to confront the overarching stereotypes about Roma, while presenting the characters in the scene of motherly love, perpetrated through the depiction of a younger woman delousing a child in a company of an older woman preparing a meal and a third watching the others.

Yet the representation of art pieces, produced by the Romani authors, might seem fairly modest in comparison with the appropriation of the Romani style in the masterpieces executed by the greatest geniuses of the past. In other words, famous paintings might have made the image of Roma better known for the audience – but never were a passport for Roma to share their story on their own.

It was thus noticed once that «Roma artists have been relegated to the level of kitsch by mainstream European arbiters of culture». Similarly, it was stated, «Roma never dominated their own image in public».

The First Roma Pavilion «Paradise Lost», held at the 52nd Venice Biennale in 2007, was one of the first efforts to tackle the problematic agenda. By featuring the work of sixteen contemporary Roma artists from eight European countries, the event, thus, aimed at сorrecting the «image of the largest minority in Europe, which is still shaped by Gypsy romance and Gypsy kitsch». Other landmark events, such as the First Roma Biennale (2018) and Performing Romarchive (2019), were organized to empower the outreach of the Roma artists, celebrate their artistic self-determination, and second the initiative to combat Roma-related stereotypes and cliché, still remaining in the place. According to Roma artists themselves, by introducing their works of art to the general public, they aimed at reclaiming their own history and heritage which has been long ignored in the European cultural landscape.   

On International Museum Day, options to observe the holiday may vary. But for those, interested in Roma issues, one could be offered for sure; which is, namely, to visit the Museum of Romani Culture in Brno, Czech Republic. With the collection funds, containing approximately 25 thousand items, and the wide range of permanent and temporary exhibitions, the Museum now aims at reflecting the uniqueness of the Romani heritage. The historical department of the Museum focuses on researching the Genocide of the Roma, while now maintaining about 200 hours of video and 300 hours of audio testimonies of the Roma survivors.   

And just so you know, today the Museum is also accessible from home.