Zanimljivosti ROMI.HR

U izvještaju Europskog ureda za okoliš iz 2020. godine navodi se kako je romskim zajednicama u središnjoj i istočnoj Europi (CEE) uskraćena korist od ekoliških dobitaka. To podrazumijeva da Romi često nemaju pristup osnovnim uslugama poput vode, kanalizacije i gospodarenja otpadom. Osim toga, studija je pokazala kako su romske zajednice obično nerazmjerno izložene ekološkim rizicima, uključujući onečišćenja, poplave, slabu udaljenost odlagalištima otpada i smetlištima i industrijsko zagađenje.

Izvještaj uvelike potvrđuje postojanje tzv. ekološkog rasizma, koji prikazuje vezu između nacionalne pripadnosti i rizika suočavanja s ekološkim problemima. U svojoj analizi romskih zajednica koje žive u središnjoj i istočnoj Europi iz 2009. godine Harper i drugi pokazuju da su ''u postsocijalističku eru područja u kojima žive Romi s niskim prihodima sve više vezana s rasom, povećavajući na takav način ekološku isključenosti duž etničkih granica". Zajedno s klasom i prihodom nacionalna pripadnost je često marker za skupine koje su najviše stradaju od zagađenja okoliša.

Prijelaz iz državnog socijalizma u kapitalizam do kojeg je došlo u mnogim zemljama središnje i istočne Europe tokom 90-ih godina važan je za razumijevanje "ekološke diskriminacije" Roma danas. Smanjenje važnosti teške industrije, rudarstva i poljoprivrede, zajedno s tehnološkim razvojem rezultiralo je smanjenjem potražnje za nekvalificiranim radnicima u zemljama središnje i istočne Europe. Budući da su mnogi Romi imali posao u navedenim područjima, nakon raspada Istočnog bloka mnogi od njih su ostali bez posla, a njihova ovisnost o sustavu socijalne skrbi se povećala. Štoviše, privatizacija stambenog fonda, koji je prethodno bio u rukama države, je nesrazmjerno pogodila Rome. Nepoštena privatizacija je uvelike pridonijela marginalizaciji i teritorijalnoj segregaciji Roma. Veliki broj Roma danas živi na periferiji sela i u drugim ekološki ugroženim područjima.

Takva područja su često korištena za ekološki osjetljive projekte poput odlagališta otpada i smetlišta, i vjerojatno će biti ''ignorirana kada je riječ o razvoju infrastrukture poput javnog vodnog sustava i/ili pročišćavanja kanalizacije'' (Harper i drugi 2009. godina).

Osim toga, Romi su često prisiljeni seliti se na periferiju ako žive u područjima s ekonomskim potencijalom za razvoj. Posebno se ističe nedavni primjer u Zagrebu kad je došlo do pokušaja iseliti romske obitelje koje žive u Plinarskom naselju u periferni kvart Novi Petrusevec, kako bi se oslobodio prostor za komercijalni projekt u Plinarskom naselju. Ovaj pokušaj izazvao je snažno protivljenje romskih i neromskih građana. Romi koji žive u Plinarskom naselju i koji su već godinama bezuspješno tražili od države pristojne uvjete stanovanja, bili su suočeni s perspektivom deložacije i preseljenja bez ikakvog jamstva za poboljšanje životnih standarda. Čak i kada su osigurani bolji uvjeti za stanovanje, istraživanje Matouseka i Sykore iz 2011. godine (Češka) pokazuje kako se Romima nude mjesta koja su ''ekološki manje privlačna, društveno i teritorijalno segregirana s lošijim pristupom radnim mjestima i uslugama''.

Pokušavajući objasniti ekološku nepravdu u odnosu na prostornu dinamiku, Filcak (2012) se poziva na proces izdvajanja određenih područja kao teritorija "neprihvatljivog", termin koji se koristi za povijesni opis područja u Irskoj na kojima Englezi nisu htjeli živjeti, smatrajući ih neciviliziranima i opasnima. U suvremenom kontekstu područja "neprihvatljivog" se odlukuju manje strogim pravilima, što u praksi znači veću fleksibilnost i popustljivost za provedbu projekata štetnih po okoliš. Autor se također poziva na koncept ''deteritorijalnosti'' Valerie Kuletz (1998.) koji opisuje ''odustanje od odgovornosti prema određenim područjima i regijama od strane suvremenih nacionalnih država''.

Odustanje od odgovornosti podrazumijeva reorganizaciju prostora koja se očituje u hijerarhijskom pristupu prema upravljanju teritorija i nejednakom raspoređenju socijalnih, ekonomskih i ekoloških dobitaka. U takvim područjima su pitanja klasnih podjela i etničke pripadnosti stalno prisutna. Budući da su Romi često previše zastupljeni u takvim područjima, oni su nesrazmjerno izloženi ekološkim rizicima (poput odlagališta otpada, poplava ili zagađenja) i stalno se bore za pristup odgovarajućim ekološkim uslugama.

Ovi problemi su važni za izgradnju romskog identiteta i borbe Roma za svoja prava. S obzirom na višeznačnost aspekta nacionalne pripadnosti i strateško korištenje ekoloških zahtjeva koje su mnoge nacionalne skupine ugradile kao sastavni dio svog identiteta, bilo bi zanimljivo istražiti načine za iskorištavanje ekoloških pitanja u svrhu poboljšanja položaja Roma. Veća pažnja etničkim aspektima ekološke nepravde bi mogla pružiti nove mogućnosti za napredak Roma koje su do sada ostale neistražene.

In 2020, a report issued by the European Environmental Bureau revealed how Roma communities in Central and Eastern Europe (CEE) are ‘’regularly excluded’’ from environmental benefits. This implies their access to basic services such as water, sanitation and waste management is often jeopardised. Furthermore, the study showed how Roma communities in the CEE tend to be disproportionately exposed to environmental dangers, including pollution, floods, proximity to landfills and dumpsters, and industrial contamination.

In many ways, the report confirms previously studied patterns of environmental racism, connecting ethnicity with the risk of suffering environment-related burdens. In their analysis of Roma living in CEE, Harper et al. (2009) demonstrate that ‘’spaces inhabited by low-income Roma have come to be ‘’racialized’’ during the post-socialist era, intensifying patterns of environmental exclusion along ethnic lines.’’ Together with class and income, ethnicity is often found as a marker for groups who are most vulnerable to environmental degradation.

The transition from state socialism to capitalism in many CEE countries during the 90s is important in explaining key patterns of environmental discrimination against Roma today. The decrease in importance of heavy industries, mining and agriculture together with technological developments generally implied lower demand for unskilled workers in CEE countries. Given their reliance on these jobs, many Roma found themselves in unemployment as a result, and their dependence on social welfare increased. Furthermore, privatization of previously state-sponsored housing stock disproportionately harmed Roma. This process has, over the years, greatly contributed to their increased marginalization and spatial segregation. A large number of Roma now live in the outskirts of villages and other peripheral locations, which are more exposed to environmental degradation and where environmental benefits are usually neglected.

These spaces are often convenient for environmentally problematic projects such as landfills and waste dumps, and are likely to be ‘’ignored when it comes to infrastructure development or improvements (e.g. public water system and/or sewage treatment)’’ (Harper et al. 2009). In parallel, Roma communities often face pressure to re-locate to the periphery if they are settled in areas with economic potential for development. A recent example in Zagreb was the attempt to re-locate Roma families living in Plinarsko naselje to the more peripheral neighbourhood of Novi Petruševec, in order to create space for a parking lot in the former. This move was received with strong opposition by both Roma and non-Roma citizens. Roma living in Plinarsko naselje, who had for long been demanding (and repeatedly been neglected) decent housing conditions were now facing the prospect of eviction and re-location without proper guarantees for improved living standards. Even when better housing conditions are provided, research by Matousek and Sykora (2011) in Czechia shows how this process can involve re-locating Roma to sites that are ‘’environmentally less desirable, socially segregated and spatially separated with worse access to jobs and services’’.

 In their attempt to explain environmental injustice in reference to spatial dynamics, Filcak (2012) refers to the process of socially constructing certain areas as ‘’beyond the pale’’, a term used to historically describe territories in Ireland where the English did not dare settling, considering them as uncivilised and dangerous. Used in the modern context, ‘’beyond the pale’’ locations are characterised by laxer rules, therefore providing greater flexibility and permissiveness to implement environmentally hazardous projects. The author also refers to Valerie Kuletz’s (1998) concept of ‘’deterritoriality’’, which describes ‘’a loss of commitment by modern nation-states to particular lands and regions’’.

This loss of commitment, or simply abandonment, implies a re-organization of space defined by a hierarchical approach to territorial management, which unequally distributes social, economic and environmental benefits and risks, and where issues of class and ethnicity are constantly present. Because Roma groups are often over-represented in these spaces, they disproportionately experience environmental hazards (such as waste dumping, floods or contamination) and permanently struggle to access adequate environmental services.

These issues are also relevant in the construction of Roma identity and Roma current struggles. Given the multi-faceted aspect of ethnicity, and the strategic utilization of environmental demands that many ethnic groups have incorporated as an integral part of their identity, it would be interesting to explore ways that exploit the environmental nexus in benefit of Roma’s position. Greater attention to the ethnic aspects of environmental injustice could provide new opportunities for Roma’s advancement that might have remained unexplored until now.