Zanimljivosti ROMI.HR

Često se susrećemo sa stereotipnim pričama i pristranim mišljenjima o Romima, što se također odražava u povijesnim zapisima o njihovim vjerovanjima i religijskim pogledima. Jedan od primjera je uvjerenje da Romi nemaju vlastitu religiju i jednostavno prihvaćaju vjere regija u kojima žive. Ovo rašireno mišljenje dovodi do pogrešne ideje da Romi nemaju originalne mitološke ili religijske tradicije. Postoji nekoliko razloga za to, od kojih je jedan činjenica da su Romi, kako bi izbjegli diskriminaciju, često skrivali svoja prava vjerovanja iza kršćanstva ili islama. Kao rezultat toga, njihovi stvarni pogledi na svijet i religijske ideje često su bili skriveni i velikim dijelom izgubljeni u povijesti.

Drugi faktor koji otežava istraživanje je činjenica da Romi nisu imali pisani jezik. Sredinom 20. stoljeća romski vođa Zanko je izjavio: „Nemamo pravo posjedovati pisani jezik; to je naše prokletstvo.“ Narodi Balkana smatrali su to božanskim prokletstvom, koje je proizašlo iz vjerovanja da su čavli korišteni za Isusovo razapinjanje napravili Romi.

Također nalazimo primjere diskriminacije protiv Roma u religijskim pričama. Jedna takva priča, raširena u Rumunjskoj i Mađarskoj, tvrdi da su Romi gradili svoje crkve od svinjske masti, koju su kasnije pojeli psi.

Usmene tradicije Roma znatno se razlikuju ovisno o vremenu i mjestu podrijetla. Romi iz istočne Europe, posebno s Balkana, općenito su bolje očuvali svoje tradicije od onih u zapadnoj i središnjoj Europi. Dok nomadski Romi održavaju usmene tradicije, naseljene zajednice često ih gube.

Teško je odrediti točan broj i prirodu izvornih mitova koje su Romi dijelili. Međutim, možemo ih ugrubo podijeliti u dvije kategorije: predkršćanske i priče iz kršćanske ere. To stvara prirodnu kronološku podjelu. Predkršćanske tradicije pokazuju nekoliko poveznica s hinduističkom mitologijom i rijetke sličnosti s mitovima australskih Aboridžina, poput priča o stvaranju svijeta. Neke tradicije, poput braka sa stablom, nalaze se u hinduističkim vjerovanjima, a romska priča o stvaranju ima jasne veze s Bhilima i Gondima iz Indije. Ovo podržava ideju da Romi potječu iz sjeverne Indije, gdje se govorio hindu-rajasthanski jezik. Ipak, neki mitovi ne djeluju povezano s hinduizmom ili drugim tradicijama.

Većina onoga što znamo o romskim vjerovanjima, posebno o duhovima i demonima, dolazi od Heinricha von Wlislockog, znanstvenika koji je proveo vrijeme s romskim zajednicama u jugoistočnoj Europi (posebno u Mađarskoj i Rumunjskoj) tijekom 19. stoljeća. Wlislocki je opisao bogat i šarolik sustav vjerovanja koji uključuje duhove prirode i demone bolesti, od kojih su mnogi povezani s praznovjerjem. Usprkos skepticizmu, njegovo djelo ostaje jedan od najdetaljnijih zapisa o romskim duhovnim tradicijama. Nedavna istraživanja potvrdila su slična vjerovanja kod drugih romskih skupina.

Priče iz kršćanske ere u romskim tradicijama često uključuju priče o Isusovom rođenju i djetinjstvu. Jedna takva priča, zabilježena od strane dominikanskog svećenika R.P. Chatarda von Zanka 1955., prenošena je među Kalderaš Romima koji su migrirali iz Rumunjske u Francusku. Ova priča sadrži reference na apokrifne kršćanske tradicije, vjerojatno pod utjecajem pravoslavne crkve. Drugi kršćanski mitovi, poput Legende o faraonu, nalaze se među nekoliko romskih skupina i nude uvid u njihova vjerovanja o podrijetlu.

Zaključno, duhovna vjerovanja i tradicije Roma, iako često skrivene ili krivo shvaćene, otkrivaju bogatu kulturnu povijest. Usprkos izazovima poput diskriminacije i nedostatka pisanog jezika, njihove usmene tradicije—ukorijenjene u predkršćanskim i kršćanskim utjecajima—i dalje pružaju vrijedne uvide u njihov pogled na svijet i identitet.