Zanimljivosti ROMI.HR

U kasnom 19. stoljeću bečka je opereta postala značajan dio europske glazbene kulture, a Strauss je već bio poznat po svojim valcerima, uključujući slavni Blue Danube (1867.) i svojim operetama, poput Die Fledermaus (1874.). Međutim, do 1880-ih Strauss se počeo pomicati prema značajnijim opernim djelima, a Ciganski barun označava prijelaz u ozbiljnije operete. 

Ideja za Ciganskog baruna proizašla je iz suradnje s libretistom Ignazom Schnitzerom. Opereta je nastala prema drami mađarskog pisca Móra Jókaija, a radnja je smještena u izmišljenom mađarskom selu. Prati priču mladog plemića, njegovu istinsku baštinu, niz romantičnih zavrzlama i, naravno, šarolik i avanturistički svijet Roma. Radnja operete nadahnuta je suvremenom fascinacijom egzotike Roma i kulturom dalekoistočnih krajeva Austro-Ugarske koja se odrazila u djelima mnogih skladatelja tog vremena. Straussov glazbeni stil u Ciganskom barunu spaja sofisticiranost opernih elemenata s vitalnošću popularne operete. 

Glavne teme operete su ljudsko dostojanstvo, nepobjediva snaga ljubavi, nacionalni ponos i težnja za slobodom. Mjesto radnje je granica između Mađarske i Rumunjske, između Dunava i Timişa (Tamiša). Junaci Ciganskog baruna više nisu bezbrižni likovi iz ranijih Straussovih opereta koji su vodili život pun popustljivosti. Umjesto toga, oni su slobodoumni i ponosni pustolovi u kontrastu s novim bogatašima i državnim službenicima. 

Zemljoposjednik Barinkay prognan je iz domovine zbog svoje povezanosti sa strancima. Dvadeset godina kasnije njegov sin Sándor vraća se iz inozemstva u domovinu. Obiteljsko imanje koje je prešlo na njega pretvoreno je u ruševine, a sada se na tom zemljištu nalazi romsko naselje. Sándor se pokušava udvarati Zsupánu, kćer imućnog lokalnog trgovca svinjama, no ona ga odbija zbog njegove neimaštine. Sándor sklapa prijateljstvo s Romima, ubrzo postaje njihov vođa i zaljubljuje se u prelijepu Romkinju Szaffi. Međutim, ubrzo se otkriva da je Szaffi kći turskog paše koji je nekoć vladao Mađarskom. 

Glazba Ciganskog baruna jasno odražava utjecaj slobodoumnih osjećaja; one dolaze do izražaja kako u pjesmama slobode, tako i u lirsko-dramskim slikama koje proizlaze iz teme izgnanstva kao i u ukupnom lokalnom koloritu operete koji je usko vezan uz ritmove i intonacije mađarskog folklora. Strauss je ovo djelo isprva zamislio kao operu, a tragovi njegove izvorne "ozbiljne" vizije još su vidljivi, posebice u finalu I. čina i tercetu u II. činu. 

Uvertira Ciganskog baruna još je jedno nezaboravno glazbeno djelo koje prikazuje Straussovo majstorstvo u orkestralnom području. Djelo svojom elegantnom, ali dinamičnom strukturom određuje ton operetnoj mješavini veličine i folklornog utjecaja. Uključivanje romskih melodija dodaje jedinstven štih Straussovom tipično sofisticiranom stilu, pojačavajući egzotičnost djela. 

Barinkayeva ulazna pjesma, "Als flotter Geist, doch früh verwaist" ("Siroče iz mojih ranih dana"), ističe samozatajni humor u stihovima umjesto bilo kakvog hvalisavog tona, brzo uspostavljajući Barinkaya kao simpatičnog lika. Njegova emocionalna dubina u pjesmi također naglašava ljepotu njegovog dueta sa Saffi, "Wer uns getraut?" ("Tko je vezao čvor?"), što ga čini jednim od istaknutih trenutaka djela. 

Ciganski barun je bogat melodijama. Čak i ako nikada prije niste čuli operetu u cijelosti, prepoznat ćete nekoliko glazbenih točaka kao što su poznati “Schatz-Walzer” (“Valcer s blagom”), refren “Ja das Alles auf Ehr’” (“Uzmi me za ruku”) ili polku “Brautschau” (“Tražim ženu”). 

Jedan od najznačajnijih aspekata Ciganskog baruna je njegov tretman kulturnog identiteta. Istražuje raskrižje dvaju svjetova — plemićku, aristokratsku klasu i marginalizirani, slobodoumni svijet Roma. Osim toga, opereta se dotiče tema ljubavi, odanosti i osobne slobode. Likovi poput Saffi i Barinkaya zarobljeni su između društvenih očekivanja i osobnih želja. Sretan završetak operete u kojem su dvoje ljubavnika ujedinjeni odražava idealističku prirodu operete gdje se složenost života konačno rješava glazbom, humorom i romantikom. 

Prikaz Roma u djelu je složen: iako ih opereta romantizira, ona također odražava fascinaciju tog razdoblja egzotičnim kulturama. Međutim, Romi u Ciganskom barunu nisu samo autsajderi, oni su prikazani kao snažni, neovisni i sposobni i za ljubav i za mudrost. Pozitivna reprezentacija Roma u to vrijeme nije bila uobičajena, osobito ako je dolazila od renomiranog skladatelja poput Straussa. Uspio je ne samo uključiti romske likove u operetu, već Romima dati izrazite osobnosti i značajnu ulogu u oblikovanju radnje. Ovaj nijansirani prikaz Roma u 19. stoljeću bio je progresivan korak, iako se opereta ne može u potpunosti odvojiti od svog kolonijalističkog konteksta. 

Ciganski barun premijerno je izveden 24. listopada 1885. godine u Theater an der Wien u Beču i odmah je postigao uspjeh. Od tada se opereta redovito izvodi i prevodi na brojne jezike, čime se povećava njezina popularnost. Moderne produkcije naglašavaju živu partituru operete, živopisne likove i istraživanje kulturnih tema. Ostaje važno djelo unutar operetnog žanra, a njegov veseli, bujni duh nastavlja osvajati publiku diljem svijeta. 

Ciganski barun vrhunski je primjer majstorstva operetne forme Johanna Straussa II. Sa svojim nezaboravnim melodijama, živahnom orkestracijom i uvjerljivim zapletom, jedno je od njegovih najboljih djela. Operetno istraživanje kulturnog identiteta, ljubavnih i klasnih napetosti dodaje dubinu njezinom inače bezbrižnom tonu. Kroz ovaj svijet Roma i zabranjene ljubavi, Strauss je stvorio trajno djelo koje nas nastavlja podsjećati na bezvremensku moć glazbe u istraživanju složenosti ljudskih odnosa i identiteta. Ne samo da ovo glazbeno remek-djelo svojim slušateljima pruža egzotične likove i intrigantan zaplet, već im pruža svjež pogled na složeni svijet Roma, pridonoseći promjeni njihove percepcije u društvu. Budući da je Strauss izuzetno popularan sa svojim operetama u repertoaru kazališta u različitim zemljama, to je pomoglo da se velik dio svjetske elite podsjeti na Rome, njihove želje i duh slobode.