Zanimljivosti ROMI.HR

Tony Gatlif, romski redatelj poznat po svom jedinstvenom i prirodnom stilu prikazivanja romskog života i umjetnosti, rođen je 1948. godine u Alžiru, koji je tada bio francuska kolonija. Imao je oca Arapa i majkuRomkinju. Gatlifovi filmovi često se fokusiraju na Rome i njihove živote. Njegova djela na tu temu uključuju nekoliko filmova, poput Corre Gitano, Latcho Drom i Gadjo Dilo.

Film Gadjo Dilo (Ludi stranac) iz 1997. godine istražuje odnos između Roma i ne-Roma (nazvanih "Gadjo"). Snimljen u Crețuleștiju, selu blizu Bukurešta u Rumunjskoj, film uključuje lokalne romske stanovnike. Od prvih scena, osjeća se napetost između dviju zajednica. Starac Izidor žali se da mu je sin zatvoren zbog ne-Roma i zahtijeva pravdu za Rome. Njegov drugi sin teško je ozlijeđen, a Izidor ogorčeno primjećuje da bolnice nisu za Rome. Iako ova tema nije u potpunosti razrađena, Gatlif suptilno ukazuje na probleme s kojima se Romi suočavaju, poput ograničenog pristupa zdravstvenoj skrbi.

Glavni ne-romski lik u filmu je Stéphane, mladi Francuz koji dolazi u selo tražeći Noru Lucu, romsku pjevačicu koju je njegov pokojni otac slušao na kazeti. Izidor dopušta Stéphaneu da ostane u njegovoj kući, tretirajući ga kao zamjenu za vlastitog sina. Isprva je romska zajednica sumnjičava prema Stéphaneu, nazivajući ga lopovom i upozoravajući da će pokvariti njihove žene i djevojke. Ove reakcije odražavaju stereotipe koji se često povezuju s Romima. Time što ne-Roma stavlja u položaj predrasuda, Gatlif prikazuje kako se Romi osjećaju kada ih društvo odbacuje.

Osim prikaza životnih uvjeta Roma, film prikazuje i njihove svadbene običaje, glazbu i ples. Postupno prihvaćen od Roma, Stéphane počinje živjeti u njihovim šatorima i kolibama, iznenađujući zajednicu svojim izumima te postaje iskreni obožavatelj tog neobičnog, izoliranog svijeta. Iako ne pronalazi Noru Lucu, Stéphane otkriva nešto još autentičnije i značajnije. Unatoč jezičnoj barijeri, stvara snažnu povezanost s Romima. Jedina Romkinja koja govori francuski je Sabina, strastvena i topla plesačica koja se s malim djetetom vratila u selo nakon razvoda od muža u Belgiji. Od početka je vidljiva romantična povezanost između Sabine i Stéphanea.

Proslava oslobađanja Izidorova sina Adriana iz zatvora donosi veselje romskoj zajednici, no ono kratko traje. Ponesen ponosom i željom za osvetom, Adrian počini zločin protiv gadjoa kojeg smatra odgovornim za svoje zatvaranje. Sukob između Roma i ne-Roma eskalira i završava uništenjem sela i Adrianovom smrću.

Sabinina tužaljka za svojim selom i narodom sažima stoljetnu patnju Roma. Ovo duboko pogađa i Stéphanea. Uništava snimke romske glazbe koje je snimio tijekom boravka, simbolizirajući svoj stav da gadjo nemaju pravo čuti ili oskrnaviti čistoću romske glazbe. U završnoj sceni, pije votku, pjeva i pleše na mjestu gdje je zakopao snimke, prihvaćajući način na koji Romi izražavaju svoju tugu kroz pjesmu i ples – kulturnu praksu koju u početku nije mogao razumjeti.

U filmu Gadjo Dilo, Tony Gatlif snažno dočarava otpornost, dubinu i borbu romske kulture. Kroz Stéphaneovo putovanje i njegovu konačnu integraciju u romski svijet, film ostavlja snažan dojam o narodu koji je često neshvaćen, ali koji unatoč stalnim teškoćama i marginalizaciji ustrajno čuva svoj identitet. Ova priča služi i kao oda romskim tradicijama i kao kritika predrasuda s kojima se Romi suočavaju, odajući počast duhu zajednice koja opstaje unatoč svim preprekama.