Zanimljivosti ROMI.HR

Građani grada Rijeke često su na terasi hotela Kontinental znali uživati u kolaču po imenu rigojanči. Bogat okusom i teksturom postao je simbol riječke gastronomije, iako je to izvorno mađarski kolač. Ime je dobio po romskom violinistu Rigo Jancsiju. Kolač je simbol njegove ljubavne afere sa belgijskom princezom. No, iza te romantične simbolike krije se dublja priča o romskoj kulturi, identitetu i borbi za priznanje.

Rigo Jancsi (1868.-1927.) bio je romski violinist rodom iz Austro-Ugarske. Odrastao je u siromašnoj romskoj obitelji koja se bavila glazbom. Romi su, često i stereotipno, povezani sa glazbom i veselim duhom, a njegova nije bila iznimka. Rigo Jancsi je kao dječak pokazao veliki talent za glazbu te je često imao solo izvedbe dok je pratio svog oca i njegovu glazbenu skupinu. Istakao je dovoljno da bi mu glazbena karijera otvorila mnoga vrata te je tako kao mladić nastupao u Budimpešti i drugim velikim europskim gradovima. 

Gdje li umjetnici toga doba odlaze nego u Pariz za vrijeme belle epoque. Jancsi je tamo našao utočište i njegove virtuoznosti bile su često izvedene u salonima zabava pariških elita. Buržuji grada svjetla divili su se ovom umjetniku romskog porijekla koji je unatoč svim izazovima uspio naći svoje mjesto pod suncem. Stekao je slavu i društveni kapital vrlo brzo pa se i sam počeo kretati u sličnom miljeu visokog društva. Na jednoj od zabava upoznaje Claru Ward. Tu počinje njihova priča. 

Clara Ward (1873.-1916.), pripadnica je američkog otmjenog društva i supruga belgijskog princa od Caraman Chimaya. Soirée u studenom 1896. godine spojila ju je sa romskim violinskim virtuozom te nedugo nakon njihovog prvog susreta započinju strastvenu ljubavnu aferu. Clari je već dosadio njezin  stariji i dosadan muž pa se oduševila “ciganskom” glazbom i maestralnim izvedbama Riga Janscija, a on je u Clari vidio bezvremensku ljepoticu i dragu družicu. Iako je i on sam bio oženjen, osjećaji su nadvladali. Kada je francuska aristokracija i buržoazija saznala za aferu, par je pobjegao iz Pariza, smatra se u Mađarsku, gdje su se navodno i vjenčali. 

Njihova afera izazvala je prašinu i lavinu reakcija diljem Europe. On je mnogima do sada bio samo jedan u nizu dobrih umjetnika koji su se iz siromaštva popeli u popozni, elitni milje. Čak ni njegovo porijeklo, Rom iz Austro-Ugarske, nije bilo od tolike važnosti dokle god je on “ samo svirao i ne trežio poziciji među njima”. Čim se drznuo upostiti se u bilo kakav odnos sa osobom višeg društvenog statusa automatski je bio prijetnja. Pisale su tako europske tiskovine o njigovoj aferi, o princezi koje je pobjegla sa “Ciganom” i kako ljubavnici zajedno tumaraju europskim prijestolnicama trošeći aristokratski novac Clarinog muža. 

S druge strane, za Claru Ward ovakva afera nije bila novina. Mlada i lijepa, nije bila zadovoljna dosadnim životom sa dvostruko starijim suprugom. Bila je na glasu kao veoma slobodna žena koja se nije ustručavala od bliskih susreta sa muškarcima koji nisu bili princ od Caraman-Chimaya. To je li Rigo Jancsi bio samo jedan u nizu njezinih razonoda ili je pak zaista bila u njega ludo zaljubljena nećemo nikada znati sa sigurnošću. Jedno je sigurno, nešto je bilo u toj “ciganskoj” duši i veličanstvenim brkovima da je na koncu s njime pobjegla i ostavila supruga. 

Dok su se kuloari aristokratskih kuća došaptavali o zabranjenoj ljubavi princeze i Roma, oni su zapravo postali i inspiracija. Njihove slike neko vrijeme krasile su njemačke razglednice dok nisu zabranjene zbog navodne Clarine “uznemirujuće” ljepote. Bili su muze Toulouse Lautreca na njegovoj  litografiji Idylle Princiere. Clara je čak zapela za oko poznatom francuskom piscu Marcelu Proustu te je navodno jedan od likova U potrazi za izgubljenim vremenom temeljena upravo na njoj.

Naravno, najpoznatija ostavština ove ljubavne priče je kolač koji nosi ime violinista Riga Jancsija. Ta čokoladna rapsodija se dan danas poslužuje diljem Mađarske. Postoji priča da su Clara i Jancsi često  boravili u Rijeci koja je u to doba bila mađarska luka. Jancsi bi ondje svirao, a ona ga je pratila, a postoje i navodi da su svojedobno ondje i živjeli te da je rigojanči zapravo nastao u Rijeci kao poklon Clari. Darovao joj ga je je uz riječi “Probaj, smeđ je poput moje kože, sladak poput tvog srca” .  Tako je rigojanči postao dio austro-ugarskog kulinarskog utjecaja u gradu, a još uvijek ponegdje možete nabasati na slastičarnice koje će ga posluživati. 

Par je nekoliko godina živio svoju idilu, a onda su stvari krenule nizbrdo. Clara je ostavila Jancsija zbog navjere i utjehu potražila u bogatom Talijanu za kojeg se kasnije i udala. Jancsi nije više bio poželjan u Parizu pa je okušao sreću u Sjedinjenim američkim državama. Ondje se nije uspio proslaviti kao onomad u Parizu te je za napojnice svirao po njujorškim barovima te preminuo u teškom siromaštvu. 

Ljubav Clare i Jancsija obilježila je Europu toga doba, bili su jedan od najljepših parova te svojevrsni celebrityji. Iako kratkog vijeka, njihova afera inspirirala je mnoge te do danas možete čuti razne verzije priča o njima. Odvede li vas put u Rijeku, naručite jedan rigojanči u Corsu ili na terasi hotela Kontinental i upitajte odakle je kolač dok uživate u njegovom okusu.